Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 40, a. 4

Protivi li se nadi očaj

Prigovor 1. Čini se da očaj nije suprotan nadi. Jednome je naime jedno suprotno, kako se veli u X. Metaphys. No nadi se protivi strah. Dakle, ne protivi joj se očaj.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da su suprotnosti oko istoga. No nada i očaj nisu oko istoga, naime nada gleda na dobro, a očaj nastaje zbog nekoga zla koje priječi postizanje dobra. Dakle, nada se ne protivi očaju.

Prigovor 3. Nadalje, gibanju se protivi gibanje, a mirovanje se suprotstavlja gibanju kao lišenost. No čini se da očaj više unosi nepokretnost nego gibanje. Dakle, ne protivi se nadi, koja unosi gibanje pružanja prema dobru kojemu se nada.

Naprotiv, očaj se naziva po suprotnome od nade.

Odgovaram: kako je gore rečeno, u promjenama se nalazi dvostruka suprotnost. Jedna prema pristupanju suprotnim granicama, i takva se suprotnost jedino nalazi u strastima požudnoga dijela, kao što se ljubežljivost i mržnja protive. Na drugi način, po pristupanju i po odstupanju s obzirom na istu granicu, i takva se suprotnost nalazi u strastima srditoga dijela, kako je gore rečeno. Objekt pak nade, koji je uzvišeno dobro, ima doista razlog privlačnoga, ukoliko se promatra s mogućnošću postizanja, i tako u njega teži nada, koja unosi neko pristupanje. No prema tome što se promatra s nemogućnošću postizanja, ima razlog odbojnoga, jer, kako se veli u III. Ethic., „kada se dođe do nečega nemogućega, tada ljudi odstupaju“. I tako na ovaj objekt gleda očaj. Stoga unosi gibanje nekoga odstupanja. I zbog toga se protivi nadi kao odstupanje pristupanju.

Odgovor na 1. prigovor: strah se protivi nadi prema suprotnosti objekata, naime dobra i zla, ova se naime suprotnost nalazi u strastima srditoga dijela prema tome što se izvode iz strasti požudnoga dijela. No očaj joj se protivi samo prema suprotnosti pristupanja i odstupanja.

Odgovor na 2. prigovor: očaj ne gleda na zlo pod razlogom zla, nego po akcidentu katkad gleda na zlo, ukoliko stvara nemogućnost postizanja. Može pak postojati očaj iz samoga prekomjernoga nadvladavanja dobra.

Odgovor na 3. prigovor: očaj ne unosi samo lišenost nade; nego unosi neko odstupanje od žuđene stvari, zbog procijenjene nemogućnosti postizanja. Stoga očaj pretpostavlja želju, kao i nada, jer o onome što ne potpada pod našu želju nemamo niti nadu niti očaj. I zbog toga je također oboje od njih o dobru, koje potpada pod želju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.