Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 40, a. 3

Postoji li nada u nerazumnim životinjama

Prigovor 1. Čini se da u nerazumnim životinjama nema nade. Nada je naime o budućem dobru, kako Damaščanin veli. No spoznati buduće ne pripada nerazumnim životinjama, koje imaju samo osjetilnu spoznaju, koja nije o budućim stvarima. Dakle, nade nema u nerazumnim životinjama.

Prigovor 2. Nadalje, objekt je nade dobro koje je moguće postići. No moguće i nemoguće neke su razlike istinitoga i lažnoga, koje su samo u umu, kako Filozof veli u VI. Metaphys. Dakle, nade nema u nerazumnim životinjama, u kojima nema uma.

Prigovor 3. Nadalje, Augustin veli u Super Gen. ad Litt. da se životinje pokreću viđenim stvarima. No nada nije o onome što se vidi, „jer što tko vidi, čemu se nada?“, kako se veli u Rim 8. Dakle, nade nema u nerazumnim životinjama.

Naprotiv, nada je strast srditoga dijela. No u nerazumnim životinjama postoji srditi dio. Dakle, i nada.

Odgovaram: unutarnje se strasti životinja mogu razabrati iz vanjskih pokreta. Iz kojih se pokazuje da u nerazumnim životinjama postoji nada. Ako naime pas vidi zeca, ili jastreb pticu, predaleko udaljenu, ne pokreće se prema njoj, takoreći ne nadajući se da je može postići; ako je pak u blizini, pokreće se, takoreći pod nadom u postizanje. Kako je naime gore rečeno, osjetilna težnja nerazumnih životinja, i također prirodna težnja neosjetnih stvari, slijede shvaćanje nekoga razuma, kao i težnja razumske naravi, koja se naziva voljom. No u ovome je razlika što se volja pokreće iz shvaćanja sjedinjenoga razuma, a gibanje prirodne težnje slijedi shvaćanje odvojenoga razuma, koji je uspostavio narav; i slično osjetilna težnja nerazumnih životinja, koje također djeluju po nekom prirodnom nagonu. Stoga se u djelima nerazumnih životinja i drugih prirodnih stvari pokazuje sličan postupak kao i u djelima umijeća. I na ovaj način u nerazumnim životinjama postoji nada i očaj.

Odgovor na 1. prigovor: premda nerazumne životinje ne spoznaju buduće, ipak se iz prirodnoga nagona životinja pokreće prema nečemu u budućnosti kao da buduće predviđa. Takav je naime nagon njima usađen od božanskoga razuma koji predviđa buduće stvari.

Odgovor na 2. prigovor: objekt nade nije moguće ukoliko je neka razlika istinitoga, jer tako slijedi odnos predikata prema subjektu. Nego je objekt nade moguće koje se izriče prema nekoj moći. Tako se naime razlikuje moguće u V. Metaphys., naime u dva navedena moguća.

Odgovor na 3. prigovor: premda ono što je buduće ne potpada pod vid; ipak iz onoga što životinja vidi u sadašnjosti pokreće se njezina težnja prema nečemu budućemu što valja slijediti ili izbjegavati.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.