Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 35, a. 2

Je li žalost isto što i bol

Prigovor 1. Čini se da žalost nije bol. Augustin naime veli u XIV. De Civ. Dei da se „o bolu govori u tijelima“. Za žalost se pak više govori u duši. Dakle, žalost nije bol.

Prigovor 2. Nadalje, bol nije osim o prisutnom zlu. No žalost može biti o prošlom i o budućem, kao što je pokora žalost o prošlom, a tjeskoba o budućem. Dakle, žalost se posve razlikuje od boli.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da bol ne slijedi osim osjet dodira. No žalost može slijediti iz svih osjetila. Dakle, žalost nije bol, nego se nalazi u većem broju slučajeva.

Naprotiv, Apostol veli u Rim 9: „Velika mi je žalost i neprestana bol u srcu mome“, rabeći žalost i bol za isto.

Odgovaram: naslada i bol mogu se uzrokovati iz dvostruke spoznaje, naime iz spoznaje vanjskoga osjeta i iz unutarnje spoznaje, bilo razuma bilo mašte. Unutarnja se pak spoznaja pruža na više stvari nego vanjska, zato što sve što potpada pod vanjsku spoznaju potpada pod unutarnju, ali ne obrnuto. Samo se dakle ona naslada koja se uzrokuje iz unutarnje spoznaje naziva radošću, kako je gore rečeno. I slično se samo ona bol koja se uzrokuje iz unutarnje spoznaje naziva žalošću. I kao što se ona naslada koja se uzrokuje iz vanjske spoznaje naziva doista nasladom, ali ne radošću; tako se ona bol koja se uzrokuje iz vanjske spoznaje naziva doista bolju, ali ne žalošću. Tako je dakle žalost neka vrsta boli, kao što je radost vrsta naslade.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin ondje govori s obzirom na uporabu riječi, jer se bol više rabi za tjelesne boli, koje su poznatije, nego za duhovne boli.

Odgovor na 2. prigovor: vanjski osjet zamjećuje samo prisutno, a unutarnja spoznajna moć može zamijetiti prisutno, prošlo i buduće. I stoga žalost može biti o prisutnom, prošlom i budućem, a tjelesna bol, koja slijedi spoznaju vanjskoga osjeta, ne može biti osim o prisutnom.

Odgovor na 3. prigovor: osjetnine dodira bolne su, ne samo ukoliko su nerazmjerne spoznajnoj moći, nego i ukoliko se protive naravi. Osjetnine pak drugih osjetila mogu doista biti nerazmjerne spoznajnoj moći, ali se ipak ne protive naravi, osim u redu prema osjetninama dodira. Stoga se samo čovjek, koji je u spoznaji savršena životinja, naslađuje u osjetninama drugih osjetila po njima samima, a druge se životinje ne naslađuju u njima osim prema tome što se odnose na osjetnine dodira, kako se veli u III. Ethic. I stoga se o osjetninama drugih osjetila ne kaže da postoji bol, prema tome što se protivi prirodnoj nasladi, nego više žalost, koja se protivi duševnoj radosti. Tako se dakle, ako se bol uzme za tjelesnu bol, što je uobičajenije, bol kao suprotna dijeli od žalosti, prema razlikovanju unutarnje i vanjske spoznaje; premda se, s obzirom na objekte, naslada pruža na više toga nego tjelesna bol. Ako se pak bol uzme općenito, tako je bol rod žalosti, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.