I-II, q. 32, a. 2
Je li gibanje uzrok naslade
Prigovor 1. Čini se da gibanje nije uzrok naslade. Jer, kako je gore rečeno, prisutno postignuto dobro uzrok je naslade, stoga Filozof u VII. Ethic. veli da se naslada ne uspoređuje s nastajanjem, nego s djelovanjem već postojeće stvari. Ono pak što se giba prema nečemu, još to nema; nego je na neki način na putu nastajanja s obzirom na to, prema tome što se svakom gibanju pridružuje nastajanje i propadanje, kako se veli u VIII. Physic. Dakle, gibanje nije uzrok naslade.
Prigovor 2. Nadalje, gibanje ponajviše unosi trud i umor u djelima. No radnje, po tome što su mučne i zamorne, nisu nasladne, nego više mučne. Dakle, gibanje nije uzrok naslade.
Prigovor 3. Nadalje, gibanje unosi neku novost, koja se protivi navici. No ono što je uobičajeno nama je nasladno, kako Filozof veli u I. Rhetoric. Dakle, gibanje nije uzrok naslade.
Naprotiv, Augustin veli u VIII. Confess.: „Što je to, Gospodine Bože moj, kad si ti sam sebi vječna radost; i neka bića oko tebe uvijek se raduju o tebi; što se ovaj dio stvari raduje u izmjeničnom nedostatku i napretku, u uvredama i pomirenjima?“ Iz čega se razabire da se ljudi raduju i naslađuju u nekim izmjenama. I tako se čini da je gibanje uzrok naslade.
Odgovaram: za nasladu se traže tri stvari, naime dvoje čije je sjedinjenje nasladno; i treće, što je spoznaja ovoga sjedinjenja. I prema ovim trima stvarima gibanje postaje nasladno, kako Filozof veli u VII. Ethic. i u I. Rhetoric. Naime, s naše strane koji se naslađujemo, promjena nam postaje nasladna zbog toga što je naša narav promjenjiva; i zbog toga što ono što nam je sada prikladno, neće nam poslije biti prikladno; kao što je grijati se uz vatru prikladno čovjeku zimi, ali ne ljeti. S obzirom pak na dobro koje naslađuje i koje nam se sjedinjuje, promjena također biva nasladna. Jer neprekidno djelovanje nekoga djelatnika povećava učinak, kao što se onaj tko se dulje približava vatri više grije i suši. Prirodno pak stanje počiva u nekoj mjeri. I stoga, kada neprekidna prisutnost nasladnoga nadvlada mjeru prirodnoga stanja, njegovo uklanjanje postaje nasladno. S obzirom pak na samu spoznaju, jer čovjek želi spoznati nešto cjelovito i savršeno. Budući da se dakle neke stvari ne mogu shvatiti sve ujednom, u njima naslađuje promjena, kako bi jedno prošlo, a drugo uslijedilo, i tako se osjetila cjelina. Stoga Augustin veli u IV. Confess.: „Ne želiš zacijelo da slog stoji, nego da odleti, kako bi došli drugi i da čuješ sve. Tako uvijek sve iz čega se jedno nešto sastoji, a nisu sve ujednom, više naslađuje sve zajedno nego pojedinačno, ako se može sve osjetiti“. Ako dakle postoji neka stvar čija je narav nepromjenjiva; i ne može u njoj nastati pretjeranost prirodnoga stanja neprekidnošću nasladnoga; i koja može sve svoje nasladno promatrati ujednom, njoj promjena neće biti nasladna. I što se neke naslade više približavaju ovome, to se više mogu nastaviti.
Odgovor na 1. prigovor: ono što se giba, premda još nema savršeno ono prema čemu se giba, ipak već počinje imati nešto od onoga prema čemu se giba, i prema ovome samo gibanje ima nešto naslade. Ipak zaostaje za savršenošću naslade, jer savršenije su naslade u nepomičnim stvarima. Gibanje također postaje nasladno ukoliko po njemu biva prikladno nešto što prije nije bilo prikladno, ili prestaje biti, kako je gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: gibanje unosi trud i umor ukoliko nadilazi prirodno stanje. No tako gibanje nije nasladno, nego ukoliko se uklanjaju protivnosti prirodnoga stanja.
Odgovor na 3. prigovor: ono što je uobičajeno postaje nasladno ukoliko postaje prirodno, jer navika je takoreći druga narav. Gibanje pak jest nasladno, ne doista po tome što se odstupa od navike, nego više prema tome što se njime sprječava kvarenje prirodnoga stanja, koje bi moglo proizići iz ustrajnosti nekoga djelovanja. I tako iz istoga uzroka sunaravnosti biva nasladna navika, i gibanje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.