I-II, q. 32, a. 1
Je li radnja vlastiti uzrok naslade
Prigovor 1. Čini se da radnja nije vlastiti i prvi uzrok naslade. Jer kako Filozof veli u I. Rhetoric., „naslađivati se sastoji se u tome da osjet nešto trpi“, jer se za nasladu traži spoznaja, kako je rečeno. No objekti radnji prije su spoznatljivi nego same radnje. Dakle, radnja nije vlastiti uzrok naslade.
Prigovor 2. Nadalje, naslada ponajviše postoji u postignutoj svrsi, jer to je ono što se ponajprije žudi. No radnja nije uvijek svrha, nego katkad samo djelo. Dakle, radnja nije vlastiti i po sebi uzrok naslade.
Prigovor 3. Nadalje, dokolica i počinak nazivaju se po prestanku radnje. No to je nasladno, kako se veli u I. Rhetoric. Dakle, radnja nije vlastiti uzrok naslade.
Naprotiv, Filozof veli u VII. i X. Ethic. da je „naslada sunaravno djelovanje koje nije ometano“.
Odgovaram: kako je gore rečeno, za nasladu se traži dvoje, naime postignuće prikladnoga dobra i spoznaja takvoga postignuća. Oboje se pak ovo sastoji u nekom djelovanju, jer stvarna je spoznaja neko djelovanje; slično tome prikladno dobro postižemo nekim djelovanjem. I samo vlastito djelovanje neko je prikladno dobro. Stoga je nužno da svaka naslada slijedi neko djelovanje.
Odgovor na 1. prigovor: sami objekti radnji nisu nasladni osim ukoliko su nam sjedinjeni, bilo po samoj spoznaji, kao kad se naslađujemo u razmatranju ili promatranju nekih stvari; bilo na bilo koji drugi način zajedno sa spoznajom, kao kad se netko naslađuje time što spoznaje da ima bilo koje dobro, recimo bogatstvo ili čast ili nešto takvo; što doista ne bi bilo nasladno osim ukoliko se shvaća kao posjedovano. Jer kako Filozof veli u II. Polit., „veliku nasladu ima smatrati nešto svojim vlastitim; što proizlazi iz prirodne ljubavi svakoga prema samome sebi“. Imati pak takve stvari nije ništa drugo doli služiti se njima, ili moći se služiti. A to je po nekom djelovanju. Stoga je očito da se svaka naslada svodi na djelovanje kao na uzrok.
Odgovor na 2. prigovor: i u onima stvarima u kojima radnje nisu svrhe, nego djela, sama su djela nasladna ukoliko su posjedovana ili učinjena. Što se odnosi na neku uporabu ili djelovanje.
Odgovor na 3. prigovor: djelovanja su nasladna ukoliko su razmjerna i sunaravna djelatniku. Budući da je pak ljudska moć konačna, prema nekoj je mjeri djelovanje njoj razmjerno. Stoga, ako prijeđe tu mjeru, više joj neće biti razmjerno, niti nasladno, nego mučno i dosadno. I prema tome, dokolica i igra i drugo što pripada počinku nasladni su ukoliko uklanjaju žalost koja nastaje iz truda.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.