I-II, q. 31, a. 8
Može li užitak biti suprotan užitku
Prigovor 1. Čini se da nasladi nije suprotna naslada. Naime, duševne strasti primaju vrstu i suprotnost prema objektima. Objekt je pak naslade dobro. Budući da dakle dobro nije suprotno dobru, nego se dobro suprotstavlja zlu, i zlo zlu, kako se veli u Predikamentima; čini se da naslada nije suprotna nasladi.
Prigovor 2. Nadalje, jednome je jedno suprotno, kako se dokazuje u X. Metaphys. No nasladi je suprotna žalost. Dakle, nasladi nije suprotna naslada.
Prigovor 3. Nadalje, ako je nasladi suprotna naslada, to nije osim zbog suprotnosti onih stvari u kojima se netko naslađuje. No ta je razlika tvarna, a suprotnost je razlika prema obliku, kako se veli u X. Metaphys. Dakle, suprotnost nije naslade prema nasladi.
Naprotiv, ono što se međusobno ometa, a postoji u istom rodu, prema Filozofu, jest suprotno. No neke naslade uzajamno se ometaju, kako se veli u X. Ethic. Dakle, neke su naslade suprotne.
Odgovaram: naslada se u duševnim nagnućima, kako je rečeno, razmjerna mirovanju u prirodnim tijelima. Kaže se pak da su dva mirovanja suprotna koja su u suprotnim granicama; kao mirovanje koje je gore onomu koje je dolje, kako se veli u V. Physic. Stoga se i događa u duševnim nagnućima da su dvije naslade suprotne.
Odgovor na 1. prigovor: onu riječ Filozofa treba razumjeti prema tome kako se dobro i zlo uzimaju u krepostima i manama, naime nalaze se dvije suprotne mane, no ne nalazi se krepost suprotna kreposti. U drugome pak ništa ne priječi da dva dobra budu uzajamno suprotna, kao toplo i hladno, od kojih je jedno dobro vatri, a drugo vodi. I na taj način naslada može biti suprotna nasladi. No to u dobru kreposti ne može biti, jer se dobro kreposti uzima samo po sukladnosti s jednim, naime s razumom.
Odgovor na 2. prigovor: naslada se odnosi u duševnim nagnućima kao prirodno mirovanje u tijelima, naime ona je u nečem prikladnom i takoreći sunaravnom. Žalost se pak odnosi kao nasilno mirovanje, jer ono što rastužuje protivi se životinjskoj težnji, kao što se mjesto nasilnoga mirovanja protivi prirodnoj težnji. Prirodnomu se pak mirovanju suprotstavlja i nasilno mirovanje istoga tijela, i prirodno mirovanje drugoga, kako se veli u V. Physic. Stoga se nasladi suprotstavlja i naslada i žalost.
Odgovor na 3. prigovor: ono u čemu se naslađujemo, budući da su objekti naslade, ne čine samo tvarnu razliku, nego i formalnu, ako je različit razlog nasladnosti. Različit naime razlog objekta čini različitom vrstu čina ili strasti, kako je očito iz gore rečenoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.