I-II, q. 31, a. 7
Postoji li neki nenaravni užitak
Prigovor 1. Čini se da nijedna naslada nije neprirodna. Naime, naslada se u duševnim čuvstvima razmjerna mirovanju u tijelima. No prirodna težnja tijela ne miruje osim u sunaravnom mjestu. Dakle, ni mirovanje životinjske težnje, koje je naslada, ne može biti osim u nečem sunaravnom. Dakle, nijedna naslada nije neprirodna.
Prigovor 2. Nadalje, ono što je protiv naravi, nasilno je. No sve nasilno rastužuje, kako se veli u V. Metaphys. Dakle, ništa što je protiv naravi ne može biti nasladno.
Prigovor 3. Nadalje, biti postavljen u vlastitu narav, kada se osjeća, uzrokuje nasladu; kako je očito iz gore navedene definicije Filozofa. No biti postavljen u narav svakome je prirodno, jer je prirodno gibanje ono koje je prema prirodnom cilju. Dakle, svaka je naslada prirodna.
Naprotiv, Filozof veli u VII. Ethic. da su neke naslade bolesne i protiv naravi.
Odgovaram: prirodnim se naziva ono što je po naravi, kako se veli u II. Physic. Narav se pak u čovjeku može uzeti dvostruko. Na jedan način, ukoliko su razum i um ponajviše čovjekova narav, jer se po njima čovjek postavlja u vrstu. I prema ovome, prirodnim se nasladama ljudi mogu nazvati one koje su u onome što čovjeku pripada po razumu, kao što je naslađivati se u promatranju istine i u činima kreposti prirodno čovjeku. Na drugi se način narav u čovjeku može uzeti prema tome što se razlikuje od razuma, ono naime što je zajedničko čovjeku i drugima, osobito ono što se ne pokorava razumu. I prema ovome, ono što pripada očuvanju tijela, bilo prema pojedincu, kao jelo, piće, postelja i tome slično, bilo prema vrsti, kao uporaba spolnosti, nazivaju se čovjeku prirodno nasladnima. Prema objema pak nasladama događa se da su neke neprirodne, govoreći apsolutno, ali sunaravne u nekom pogledu. Događa se naime u nekom pojedincu da se pokvari neko od prirodnih načela vrste; i tako ono što je protiv naravi vrste, postane po akcidentu prirodno ovom pojedincu; kao što je ovoj zagrijanoj vodi prirodno da grije. Tako se dakle događa da ono što je protiv čovjekove naravi, bilo s obzirom na razum, bilo s obzirom na očuvanje tijela, postane ovom čovjeku sunaravno, zbog nekoga kvarenja naravi koje u njemu postoji. To pak kvarenje može biti ili s obzirom na tijelo, bilo zbog bolesti, kao što se grozničavima slatko čini gorkim i obrnuto; bilo zbog lošega sklopa tijela, kao što se neki naslađuju u jedenju zemlje ili ugljena, ili nečega takvoga; bilo također s obzirom na dušu, kao što se zbog navike neki naslađuju u jedenju ljudi, ili u općenju sa zvijerima ili s muškarcima, ili drugim takvim stvarima koje nisu po ljudskoj naravi.
Odgovor na prigovore: i time je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.