I-II, q. 31, a. 3
Razlikuje li se od radosti
Prigovor 1. Čini se da je radost posvema isto što i užitak. Strasti se naime duše razlikuju prema objektima. No isti je objekt radosti i užitka, naime postignuto dobro. Dakle, radost je posvema isto što i užitak.
Prigovor 2. Nadalje, jedno gibanje ne završava u dvjema ciljnim točkama. No isto je gibanje koje završava u radosti i užitku, naime požuda. Dakle, užitak i radost posvema su isto.
Prigovor 3. Nadalje, ako je radost drugo od užitka, čini se da, jednakim razlogom, i veselje i klicanje i ugodnost označuju nešto drugo od užitka, pa će tako sve to biti različite strasti. Što se čini neistinitim. Dakle, radost se ne razlikuje od užitka.
Naprotiv, u nerazumnim životinjama ne govorimo o radosti. No u njima govorimo o užitku. Nisu dakle isto radost i užitak.
Odgovaram: radost je, kako Avicena kaže u svojoj knjizi De anima, neka vrsta užitka. Valja naime razmotriti da, kao što postoje neke naravne požude, a neke nisu naravne, nego slijede razum, kako je gore rečeno; tako su također i među užicima neki naravni, a neki nisu naravni, nego su s razumom. Ili, kako kažu Damaščanin i Grgur Nisenski, neki su tjelesni, a neki duševni, što se svodi na isto. Uživamo naime i u onome za čime naravno žudimo, postižući to; i u onome za čime žudimo prema razumu. No ime radosti nema mjesta osim u užitku koji slijedi razum; otuda radost ne pripisujemo nerazumnim životinjama, nego samo ime užitka. Sve pak za čime žudimo prema naravi možemo također s užitkom razuma požudjeti, ali ne i obrnuto. Otuda o svemu o čemu postoji užitak može postojati i radost u onima koji imaju razum. Premda o svemu ne postoji uvijek radost; katkada naime netko osjeća neki užitak prema tijelu, kojemu se ipak ne raduje prema razumu. I prema tome, očito je da se užitak prostire na više toga negoli radost.
Odgovor na 1. prigovor: budući da je objekt životinjske težnje shvaćeno dobro, različitost shvaćanja pripada na neki način različitosti objekta. I tako se duševni užici, koji se nazivaju i radostima, razlikuju od tjelesnih užitaka, koji se nazivaju samo užicima, kao što je i o požudama gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: slična se razlika nalazi također i u požudama, tako da užitak odgovara požudi, a radost odgovara želji, za koju se čini da više pripada životinjskoj požudi. I tako prema razlici gibanja postoji također razlika počinka.
Odgovor na 3. prigovor: ostala imena koja pripadaju užitku nadjenuta su po učincima užitka: veselje naime potječe od širenja srca, kao da se kaže širina; klicanje se pak izriče po vanjskim znakovima unutarnjega užitka koji se očituju izvana, ukoliko naime unutarnja radost provaljuje prema vanjskome; ugodnost se pak izriče po nekim posebnim znakovima ili učincima veselja. Pa ipak se čini da sva ta imena pripadaju radosti, jer se njima ne služimo osim u razumnim naravima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.