I-II, q. 31, a. 2
Je li u vremenu
Prigovor 1. Čini se da je užitak u vremenu. Užitak je naime neko gibanje, kako Filozof kaže u I. Rhetoric.. No svako je gibanje u vremenu. Dakle, užitak je u vremenu.
Prigovor 2. Nadalje, dugotrajno ili otegnuto naziva se nešto prema vremenu. No neki se užici nazivaju otegnutima. Dakle, užitak je u vremenu.
Prigovor 3. Nadalje, strasti su duše jednoga roda. No neke su strasti duše u vremenu. Dakle, i užitak.
Naprotiv, Filozof kaže u X. Ethic. da „ni u kakvu vremenu netko neće primiti užitak“.
Odgovaram: događa se da nešto bude u vremenu na dva načina: na jedan način, po sebi; na drugi način, po drugome i kao po akcidentu. Budući naime da je vrijeme broj onoga što slijedi jedno za drugim, po sebi se nazivaju da su u vremenu ona bića od čijega je pojma sukcesija, ili nešto što pripada sukcesiji, kao gibanje, počinak, govor i tome slično. Po drugome pak, a ne po sebi, nazivaju se da su u vremenu ona od čijega pojma nije neka sukcesija, ali ipak podliježu nečemu sukcesivnom. Kao što to da se bude čovjek po svojem pojmu nema sukcesiju, jer nije gibanje, nego ciljna točka gibanja ili promjene, naime samoga njegova nastanka; ali zato što ljudski bitak podliježe promjenjivim uzrocima, prema tome biti čovjek jest u vremenu. Tako dakle treba reći da užitak po sebi doduše nije u vremenu, jer užitak je u već postignutom dobru, koje je poput ciljne točke gibanja. No ako to postignuto dobro podliježe preinaci, užitak će po akcidentu biti u vremenu. Ako pak bude posve nepreinačiv, užitak neće biti u vremenu ni po sebi ni po akcidentu.
Odgovor na 1. prigovor: kako se kaže u III. De anima, gibanje se kaže na dva načina. Na jedan način, koje je čin nesavršenoga, naime onoga što postoji u mogućnosti, ukoliko je takvo; i takvo je gibanje sukcesivno i u vremenu. Drugo je pak gibanje čin savršenoga, to jest onoga što postoji u činu; kao razumijevati, osjećati i htjeti i tome slično, a također i uživati. I takvo gibanje nije sukcesivno, niti po sebi u vremenu.
Odgovor na 2. prigovor: užitak se naziva dugotrajnim ili otegnutim prema tome što je po akcidentu u vremenu.
Odgovor na 3. prigovor: druge strasti nemaju za objekt postignuto dobro, kao užitak. Otuda imaju više od pojma nesavršenoga gibanja negoli užitak. I dosljedno tome više užitku priliči ne biti u vremenu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.