I-II, q. 3, a. 7
Sastoji li se u motrenju odijeljenih supstancija, to jest anđela
Prigovor 1. Čini se da se čovjekovo blaženstvo sastoji u spoznaji odijeljenih supstancija, to jest anđela. Kaže naime Grgur u jednoj homiliji: „ništa ne koristi sudjelovati u svetkovinama ljudi ako se ne dogodi sudjelovati u svetkovinama anđela“; čime označuje konačno blaženstvo. No u svetkovinama anđela možemo sudjelovati po njihovu motrenju. Dakle, čini se da se u motrenju anđela sastoji konačno čovjekovo blaženstvo.
Prigovor 2. Nadalje, konačno je savršenstvo svake pojedine stvari da se sjedini sa svojim počelom, stoga se i za krug kaže da je savršen lik jer ima isto počelo i svršetak. No počelo je ljudske spoznaje od samih anđela, po kojima se ljudi prosvjetljuju, kako kaže Dionizije u IV. poglavlju Cael. hier. Dakle, savršenstvo je ljudskoga razuma u motrenju anđela.
Prigovor 3. Nadalje, svaka je narav savršena kada se sjedini s višom naravi, kao što je konačno savršenstvo tijela da se sjedini s duhovnom naravi. No iznad ljudskoga su razuma, po redu naravi, anđeli. Dakle, konačno je savršenstvo ljudskoga razuma da se sjedini po motrenju sa samim anđelima.
Naprotiv, kaže se u Jr 9: „u tome neka se hvali tko se hvali: da me shvaća i poznaje“. Dakle, konačna slava čovjeka, ili blaženstvo, ne sastoji se osim u spoznaji Boga.
Odgovaram: kako je rečeno, savršeno čovjekovo blaženstvo ne sastoji se u onome što je savršenstvo razuma prema nečijem sudioništvu, nego u onome što je po biti takvo. Bjelodano je pak da je svaka pojedina stvar utoliko savršenstvo neke moći ukoliko k njoj pripada pojam vlastitoga objekta te moći. Vlastiti je pak objekt razuma istinito. Što god dakle ima participiranu istinu, promatrano ne čini razum savršenim konačnim savršenstvom. Budući da je pak isto raspoloženje stvari u bitku kao i u istini, kako se kaže u II. Metaphys., što god su bića po sudioništvu, istinita su po sudioništvu. Anđeli pak imaju participirani bitak, jer samoga je Boga njegov bitak njegova bit, kako je pokazano u prvom dijelu. Stoga preostaje da je jedini Bog istina po biti i da njegovo motrenje čini savršeno blaženim. Stanovito pak nesavršeno blaženstvo ništa ne priječi promatrati u motrenju anđela; pa i više nego u razmatranju motrilačkih znanosti.
Odgovor na 1. prigovor: u svetkovinama anđela sudjelovat ćemo ne samo motreći anđele, nego zajedno s njima Boga.
Odgovor na 2. prigovor: prema onima koji postavljaju da su ljudske duše stvorene od anđela, čini se dostatno prikladnim da čovjekovo blaženstvo bude u motrenju anđela, takoreći u sjedinjenju sa svojim počelom. No to je zabludno, kako je rečeno u prvom dijelu. Stoga je konačno savršenstvo ljudskoga razuma po sjedinjenju s Bogom, koji je prvo počelo i stvaranja duše i njezina prosvjetljenja. Anđeo pak prosvjetljuje kao službenik, kako je navedeno u prvom dijelu. Stoga svojim služenjem pomaže čovjeku da prispije k blaženstvu, ali nije objekt ljudskoga blaženstva.
Odgovor na 3. prigovor: to da niža narav dosegne višu događa se na dva načina. Na jedan način prema stupnju moći koja ima udjela, i tako će konačno savršenstvo čovjeka biti u tome što će čovjek dosegnuti motrenje onako kako anđeli motre. Na drugi način kako moć doseže objekt, i na taj način konačno savršenstvo svake pojedine moći jest da dosegne ono u čemu se potpuno nalazi pojam njezina objekta.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.