Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 23, a. 3

Postoji li neka strast koja nema suprotnost

Prigovor 1. Čini se da svaka strast duše ima nešto suprotno. Svaka je naime strast duše ili u srditom ili u požudnom, kako je gore rečeno. No i jedne i druge strasti imaju oprečnost na svoj način. Dakle, svaka strast duše ima suprotnost.

Prigovor 2. Nadalje, svaka strast duše ima ili dobro ili zlo za objekt, a to su općenito objekti težbenoga dijela. No strasti čiji je objekt dobro suprotstavlja se strast čiji je objekt zlo. Dakle, svaka strast ima suprotnost.

Prigovor 3. Nadalje, svaka strast duše biva prema pristupanju ili prema odstupanju, kako je rečeno. No svakom pristupanju opire se odstupanje, i obrnuto. Dakle, svaka strast duše ima suprotnost.

Naprotiv, srdžba je neka strast duše. No nijedna se strast ne postavlja kao suprotna srdžbi, kako je bjelodano u IV. Ethic. Dakle, nema svaka strast suprotnost.

Odgovaram: posebno je u strasti srdžbe to što ne može imati suprotnost, ni prema pristupanju i odstupanju, ni prema oprečnosti dobra i zla. Uzrokuje se naime srdžba iz teškoga zla koje već pritišće. Na čiju prisutnost nužno je da težnja ili podlegne, pa tako ne izlazi iz granica žalosti, koja je strast požudnoga; ili ima pokret za napad na škodljivo zlo, što pripada srdžbi. Pokret pak za bježanje ne može imati, jer se zlo već postavlja kao prisutno ili prošlo. I tako se pokretu srdžbe ne protivi nikakva strast prema oprečnosti pristupanja i odstupanja. Slično također ni prema oprečnosti dobra i zla. Zato što se zlu koje već pritišće suprotstavlja već postignuto dobro, koje više ne može imati pojam mučnoga ili teškoga. Niti poslije postignuća dobra preostaje drugi pokret doli smirenje težnje u postignutom dobru, što pripada radosti, a ona je strast požudnoga. Otuda pokret srdžbe ne može imati nikakav suprotan pokret duše, nego mu se jedino suprotstavlja prestanak pokreta; kao što Filozof kaže u svojoj Retorici da se „umiriti suprotstavlja tome što je srditi se“, što nije opreka suprotnošću, nego nijekanjem ili lišenošću.

Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.