I-II, q. 23, a. 4
Postoje li neke strasti koje se razlikuju po vrsti, u istoj moći, a da nisu međusobno suprotne
Prigovor 1. Čini se da u nekoj moći ne mogu postojati strasti koje se razlikuju po vrsti a da nisu međusobno suprotne. Strasti se naime duše razlikuju prema objektima. Objekti su pak strasti duše dobro i zlo, prema čijoj razlici strasti imaju oprečnost. Dakle, nikakve strasti iste moći koje nisu međusobno oprečne ne razlikuju se po vrsti.
Prigovor 2. Nadalje, razlika vrste jest razlika prema obliku. No svaka razlika prema obliku biva prema nekoj suprotnosti, kako se kaže u X. Metaphys. Dakle, strasti iste moći koje nisu suprotne ne razlikuju se po vrsti.
Prigovor 3. Nadalje, budući da se svaka strast duše sastoji u pristupanju ili odstupanju prema dobru ili prema zlu, čini se nužnim da svaka razlika strasti duše bude ili prema razlici dobra i zla, ili prema razlici pristupanja i odstupanja, ili prema većem ili manjem pristupanju ili odstupanju. No prve dvije razlike uvode oprečnost u strastima duše, kako je rečeno. Treća pak razlika ne čini različitom vrstu, jer bi tako bile bezbrojne vrste strasti duše. Dakle, ne može biti da se strasti iste moći duše razlikuju po vrsti a da nisu suprotne.
Naprotiv, ljubav i radost razlikuju se po vrsti i nalaze se u požudnom. Pa se ipak međusobno ne protive, štoviše jedno je uzrok drugoga. Dakle, postoje neke strasti iste moći koje se razlikuju po vrsti i nisu suprotne.
Odgovaram: strasti se razlikuju prema djelatnim čimbenicima, koji su objekti strasti duše. Razlika pak djelatnih čimbenika može se promatrati na dva načina: na jedan način, prema vrsti ili naravi samih djelatnih čimbenika, kao što se vatra razlikuje od vode; na drugi način, prema različitoj djelatnoj snazi. Različitost pak djelatnoga ili pokretačkoga čimbenika s obzirom na snagu pokretanja može se uzeti u strastima duše prema sličnosti naravnih djelatnika. Svaki naime pokretač na neki način privlači k sebi trpnik ili ga od sebe odbija. Privlačeći ga k sebi, troje čini u njemu. Ponajprije naime daje mu nagnuće ili prikladnost da teži prema njemu; kao kad lako tijelo, koje je gore, daje lakoću nastalom tijelu, po kojoj ima nagnuće ili prikladnost za to da bude gore. Drugo, ako je nastalo tijelo izvan vlastitoga mjesta, daje mu gibati se prema mjestu. Treće, daje mu počivati kada dospije u mjesto; jer iz istoga uzroka nešto počiva u mjestu po kojemu se gibalo k mjestu. I slično valja razumjeti o uzroku odbijanja. U pokretima pak težbenoga dijela dobro ima kao privlačnu snagu, a zlo odbojnu snagu. Dobro dakle ponajprije u težbenoj moći uzrokuje neko nagnuće, ili prikladnost, ili sunaravnost s dobrom, što pripada strasti ljubavi. Čemu po suprotnosti odgovara mržnja sa strane zla. Drugo, ako dobro još nije posjedovano, daje joj pokret za postizanje ljubljenoga dobra, a to pripada strasti želje ili požude. A iz suprotnoga, sa strane zla, jest bijeg ili gnušanje. Treće, kada dobro bude postignuto, daje težnji neko smirenje u samom postignutom dobru, a to pripada užitku ili radosti. Čemu se sa strane zla suprotstavlja bol ili žalost. U strastima pak srditoga pretpostavlja se prikladnost ili nagnuće za traženje dobra ili bježanje od zla iz požudnoga, koje apsolutno gleda na dobro ili zlo. I s obzirom na još nepostignuto dobro nastaje nada i očaj. S obzirom pak na zlo koje još ne pritišće nastaje strah i smjelost. S obzirom pak na postignuto dobro nema nikakve strasti u srditom, jer ono više nema pojam teškoga, kako je gore rečeno. No iz zla koje već pritišće slijedi strast srdžbe. Tako je dakle očito da se u požudnom nalaze tri para strasti, naime ljubav i mržnja, želja i bijeg, radost i žalost. Slično u srditom nalaze se tri, naime nada i očaj, strah i smjelost, te srdžba, kojoj se nijedna strast ne suprotstavlja. Svih dakle strasti koje se razlikuju po vrsti ima jedanaest: šest u požudnom, a pet u srditom; pod kojima su sadržane sve strasti duše.
Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.