I-II, q. 23, a. 2
Biva li oprečnost strasti u srditom prema oprečnosti dobra i zla
Prigovor 1. Čini se da oprečnost strasti srditoga biva samo prema oprečnosti dobra i zla. Strasti se naime srditoga usmjeruju na strasti požudnoga, kako je rečeno. No strasti se požudnoga ne opiru osim prema oprečnosti dobra i zla; kao ljubav i mržnja, radost i žalost. Dakle, ni strasti srditoga.
Prigovor 2. Nadalje, strasti se razlikuju prema objektima, kao i gibanja prema ciljnim točkama. No oprečnosti nema u gibanjima osim prema oprečnosti ciljnih točaka, kako je bjelodano u V. Physic. Dakle, ni u strastima nema oprečnosti osim prema oprečnosti objekata. Objekt je pak težnje dobro ili zlo. Dakle, ni u jednoj težbenoj moći ne može biti oprečnosti strasti osim prema oprečnosti dobra i zla.
Prigovor 3. Nadalje, „svaka se strast duše promatra prema pristupanju i odstupanju“, kako Avicena kaže u šestoj knjizi De naturalibus. No pristupanje se uzrokuje iz pojma dobra, a odstupanje iz pojma zla; jer kao što je dobro ono za čime sve teži, kako se kaže u I. Ethic., tako je zlo ono od čega sve bježi. Dakle, oprečnost u strastima duše ne može postojati osim prema dobru i zlu.
Naprotiv, strah i smjelost jesu suprotnosti, kako je bjelodano u III. Ethic. No strah i smjelost ne razlikuju se prema dobru i zlu, jer se oboje odnosi na neka zla. Dakle, nije svaka oprečnost strasti srditoga prema oprečnosti dobra i zla.
Odgovaram: strast je neko gibanje, kako se kaže u III. Physic. Otuda valja uzeti oprečnost strasti prema oprečnosti gibanjâ ili promjenâ. Postoji pak dvostruka oprečnost u promjenama ili gibanjima, kako se kaže u V. Physic. Jedna doduše prema pristupanju i odstupanju od iste ciljne točke, a ta je oprečnost vlastito promjenâ, to jest nastajanja, koje je promjena k bitku, i propadanja, koje je promjena od bitka. Druga pak prema oprečnosti ciljnih točaka, što je vlastito oprečnost gibanjâ; kao što se bijeljenje, koje je gibanje od crnoga u bijelo, suprotstavlja crnjenju, koje je gibanje od bijeloga u crno. Tako se dakle u strastima duše nalazi dvostruka oprečnost: jedna doduše prema oprečnosti objekata, naime dobra i zla; a druga prema pristupanju i odstupanju od iste ciljne točke. U strastima požudnoga nalazi se samo prva oprečnost, naime ona koja je prema objektima; no u strastima srditoga nalaze se obje. Čemu je razlog to što je objekt požudnoga, kako je gore rečeno, osjetilno dobro ili zlo apsolutno. Dobro pak, ukoliko je dobro, ne može biti ciljna točka kao ona od koje, nego samo kao ona k kojoj; jer ništa ne bježi od dobra ukoliko je dobro, nego sve teži za njim. Slično ništa ne teži za zlom ukoliko je takvo, nego sve bježi od njega; i zbog toga zlo nema pojam ciljne točke k kojoj, nego samo ciljne točke od koje. Tako je dakle svaka strast požudnoga s obzirom na dobro kao prema njemu, poput ljubavi, želje i radosti; svaka pak njegova strast s obzirom na zlo jest kao od njega, poput mržnje, bijega ili gnušanja, i žalosti. Otuda u strastima požudnoga ne može postojati oprečnost prema pristupanju i odstupanju od istoga objekta. No objekt je srditoga osjetilno dobro ili zlo, ne doduše apsolutno, nego pod pojmom teškoće ili mučnosti, kako je gore rečeno. Teško pak ili mučno dobro ima pojam da se teži prema njemu ukoliko je dobro, što pripada strasti nade; i da se odstupa od njega ukoliko je mučno ili teško, što pripada strasti očaja. Slično mučno zlo ima pojam da ga se izbjegava ukoliko je zlo, i to pripada strasti straha; ima također pojam da se teži prema njemu kao prema nečemu mučnom, po čemu naime netko izbjegava podložnost zlu, i tako prema njemu teži smjelost. Nalazi se dakle u strastima srditoga oprečnost prema oprečnosti dobra i zla, kao između nade i straha; i ponovno prema pristupanju i odstupanju od iste ciljne točke, kao između smjelosti i straha.
Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.