Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 23, a. 1

Jesu li strasti koje se nalaze u požudnom različite od onih koje se nalaze u srditom

Prigovor 1. Čini se da su iste strasti u srditom i u požudnom. Filozof naime u II. Ethic. kaže da su strasti duše one koje prati radost i žalost. No radost i žalost nalaze se u požudnom. Dakle, sve se strasti nalaze u požudnom. Nisu dakle jedne u srditom, a druge u požudnom.

Prigovor 2. Nadalje, u Mt 13 na ono: „Kraljevstvo je nebesko kao kvasac“ itd., Jeronimova glosa kaže: „U razumu posjedujmo razboritost, u srditom mržnju prema porocima, u požudnom želju za krepostima“. No mržnja se nalazi u požudnom, kao i ljubav, kojoj se protivi, kako se kaže u II. Topic. Dakle, ista je strast u požudnom i u srditom.

Prigovor 3. Nadalje, strasti i čini razlikuju se po vrsti prema objektima. No objekti su strasti srditoga i požudnoga isti, naime dobro i zlo. Dakle, iste su strasti srditoga i požudnoga.

Naprotiv, čini različitih moći različiti su po vrsti, kao gledati i slušati. No srdito i požudno dvije su moći koje dijele osjetilnu težnju, kako je rečeno u Prvom dijelu. Dakle, budući da su strasti pokreti osjetilne težnje, kako je gore rečeno, strasti koje se nalaze u srditom bit će po vrsti druge od strasti koje se nalaze u požudnom.

Odgovaram: strasti koje se nalaze u srditom i u požudnom razlikuju se po vrsti. Budući naime da različite moći imaju različite objekte, kako je rečeno u Prvom dijelu, nužno je da se strasti različitih moći odnose na različite objekte. Otuda se mnogo više strasti različitih moći razlikuju po vrsti, jer se veća razlika objekta traži za razlikovanje vrste moći negoli za razlikovanje vrste strasti ili čina. Kao što naime u naravnim stvarima različitost roda prati različitost mogućnosti tvari, a različitost vrste različitost oblika u istoj tvari; tako u činima duše čini koji pripadaju različitim moćima nisu različiti samo po vrsti, nego i po rodu; čini pak ili strasti koji gledaju na različite posebne objekte obuhvaćene pod jednim općim objektom jedne moći razlikuju se kao vrste toga roda. Da bi se dakle spoznalo koje su strasti u srditom, a koje u požudnom, valja uzeti objekt jedne i druge moći. Rečeno je pak u Prvom dijelu da je objekt požudne moći osjetilno dobro ili zlo jednostavno uzeto, koje je ugodno ili bolno. Ali budući da je nužno da duša katkada trpi teškoću ili borbu u postizanju nekoga takva dobra ili izbjegavanju nekoga takva zla, ukoliko je to na neki način uzdignuto iznad lake moći životinje; stoga samo dobro ili zlo, prema tome kako ima pojam teškoga ili mučnoga, jest objekt srditoga. Koje god dakle strasti gledaju na apsolutno dobro ili zlo, pripadaju požudnom; kao radost, žalost, ljubav, mržnja i tome slično. Koje god pak strasti gledaju na dobro ili zlo pod pojmom teškoga, ukoliko je to nešto što se može postići ili izbjeći s nekom teškoćom, pripadaju srditom; kao smjelost, strah, nada i tome slično.

Odgovor na 1. prigovor: kako je rečeno u Prvom dijelu, srdita je moć dana životinjama zato da se uklone zapreke kojima se požudno priječi da teži za svojim objektom, bilo zbog teškoće postizanja dobra, bilo zbog teškoće svladavanja zla. I stoga sve strasti srditoga završavaju u strastima požudnoga. I prema tome, i strasti koje se nalaze u srditom prati radost i žalost, koje se nalaze u požudnom.

Odgovor na 2. prigovor: mržnju prema porocima Jeronim pripisuje srditom ne zbog pojma mržnje, koji vlastito priliči požudnom, nego zbog napadanja, koje pripada srditom.

Odgovor na 3. prigovor: dobro, ukoliko je ugodno, pokreće požudno. No ako dobro ima neku teškoću u postizanju, po tome samome ima nešto što se protivi požudnom. I stoga je bilo nužno da postoji druga moć koja bi težila za time. I isti je razlog o zlima. A ta je moć srdito. Otuda dosljedno tome strasti požudnoga i srditoga razlikuju se po vrsti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.