I-II, q. 22, a. 3
Nalazi li se više u osjetilnoj težnji negoli u razumskoj, koja se naziva volja
Prigovor 1. Čini se da se strast ne nalazi više u osjetilnoj težnji negoli u razumskoj težnji. Dionizije naime u 2. poglavlju De div. nom. kaže da je „Hijerotej poučen iz nekoga božanskijeg nadahnuća, ne samo učeći nego i trpeći božansko“. No trpljenje božanskoga ne može pripadati osjetilnoj težnji, čiji je objekt osjetilno dobro. Dakle, strast se nalazi u razumskoj težnji, kao i u osjetilnoj.
Prigovor 2. Nadalje, koliko je djelatno moćnije, toliko je strast jača. No objekt razumske težnje, a to je opće dobro, moćnije je djelatan od objekta osjetilne težnje, a to je pojedinačno dobro. Dakle, pojam se strasti više nalazi u razumskoj težnji negoli u osjetilnoj težnji.
Prigovor 3. Nadalje, za radost i ljubav kaže se da su neke strasti. No one se nalaze u razumskoj težnji, a ne samo u osjetilnoj; inače se u Pismima ne bi pripisivale Bogu i anđelima. Dakle, strasti se ne nalaze više u osjetilnoj težnji negoli u razumskoj.
Naprotiv, Damaščanin kaže u II. knjizi, opisujući duševne strasti: „Strast je gibanje osjetilne težbene moći pri maštanju dobra ili zla. I drukčije: strast je nerazumno gibanje duše kroz sumnju dobra ili zla“.
Odgovaram: kako je već rečeno, strast se u pravom smislu nalazi ondje gdje je tjelesna preinaka. A ona se doduše nalazi u činima osjetilne težnje; i to ne samo duhovna, kakva je u osjetilnoj spoznaji, nego i naravna. U činu pak razumske težnje ne traži se nikakva tjelesna preinaka, jer takva težnja nije moć nekoga organa. Otuda je očito da se pojam strasti vlastitije nalazi u činu osjetilne težnje negoli razumske; kako je također očito po navedenim Damaščaninovim definicijama.
Odgovor na 1. prigovor: pod trpljenjem božanskoga ondje se razumijeva sklonost k božanskome i sjedinjenje s njime po ljubavi, što ipak biva bez tjelesne preinake.
Odgovor na 2. prigovor: veličina strasti ne ovisi samo o snazi djelatnika, nego i o trpnosti trpnika, jer ono što je dobro trpno, mnogo trpi čak i od malih djelatnika. Premda je dakle objekt razumske težnje djelatniji od objekta osjetilne težnje, ipak je osjetilna težnja više trpna.
Odgovor na 3. prigovor: ljubav i radost i drugo tome slično, kada se pripisuju Bogu ili anđelima, ili ljudima prema razumskoj težnji, označuju jednostavan čin volje sa sličnošću učinka, bez strasti. Otuda Augustin kaže u IX. knjizi De Civ. Dei: „Sveti anđeli i bez srdžbe kažnjavaju i bez suosjećanja bijede priskaču u pomoć. Pa ipak, imena se tih strasti običajem ljudskoga govora rabe i za njih, zbog neke sličnosti djelâ, a ne zbog slabosti sklonostî“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.