Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 20, a. 6

Može li isti vanjski čin biti dobar i zao

Prigovor 1. Čini se da jedan čin može biti dobar i zao. Gibanje je naime jedno koje je neprekinuto, kako se kaže u V. Physic. No jedno neprekinuto gibanje može biti dobro i zlo; recimo ako tko, neprekinuto idući u crkvu, ponajprije namjerava ispraznu slavu, a poslije namjerava služiti Bogu. Dakle, jedan čin može biti dobar i zao.

Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu u III. Physic., djelovanje i trpljenje jesu jedan čin. No može postojati dobro trpljenje, kao Kristovo; i zlo djelovanje, kao Židova. Dakle, jedan čin može biti dobar i zao.

Prigovor 3. Nadalje, budući da je sluga poput gospodareva oruđa, slugino je djelovanje gospodarevo djelovanje, kao što je djelovanje oruđa djelovanje umjetnika. No može se dogoditi da slugino djelovanje potječe iz dobre gospodareve volje, i tako bude dobro, a iz zle slugine volje, i tako bude zlo. Dakle, isti čin može biti dobar i zao.

Naprotiv, oprečnosti ne mogu biti u istome. No dobro i zlo jesu oprečnosti. Dakle, jedan čin ne može biti dobar i zao.

Odgovaram: ništa ne priječi da nešto bude jedno prema onome kako se nalazi u jednom rodu, a da bude višestruko prema onome kako se odnosi na drugi rod. Kao što je neprekinuta ploha jedna prema onome kako se promatra u rodu količine, a ipak je višestruka prema onome kako se odnosi na rod boje, ako je dijelom bijela, a dijelom crna. I prema tome, ništa ne priječi da neki čin bude jedan prema onome kako se odnosi na rod naravi, a koji ipak nije jedan prema onome kako se odnosi na rod ćudoređa; kao i obrnuto, kako je rečeno. Neprekinuto naime hodanje jest jedan čin prema rodu naravi, no može se dogoditi da bude više čina prema rodu ćudoređa, ako se promijeni hodačeva volja, koja je počelo moralnih čina. Ako se dakle uzme jedan čin kako se nalazi u rodu ćudoređa, nemoguće je da bude dobar i zao moralnom dobrotom i zloćom. Ako je pak jedan jedinstvom naravi, a ne jedinstvom ćudoređa, može biti dobar i zao.

Odgovor na 1. prigovor: ono neprekinuto gibanje koje potječe iz različite nakane, premda je jedno jedinstvom naravi, ipak nije jedno jedinstvom ćudoređa.

Odgovor na 2. prigovor: djelovanje i trpljenje pripadaju rodu ćudoređa ukoliko imaju pojam svojevoljnoga. I stoga prema tome što se po različitoj volji nazivaju svojevoljnima, prema tome su dvoje u moralnom smislu, te s jedne strane može biti prisutno dobro, a s druge zlo.

Odgovor na 3. prigovor: slugin čin, ukoliko potječe iz slugine volje, nije gospodarev čin, nego samo ukoliko potječe iz gospodareva naloga. Otuda ga tako zla slugina volja ne čini zlim.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.