Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 19, a. 9

Ovisi li dobrota volje o sukladnosti s božanskom voljom

Prigovor 1. Čini se da dobrota ljudske volje ne ovisi o sukladnosti s božanskom voljom. Nemoguće je naime da se čovjekova volja suobliči božanskoj volji, kako je očito po onome što se kaže u Iz 55: „Jer kao što su nebesa visoko iznad zemlje, tako su moji puti visoko iznad vaših putova i moje misli iznad vaših misli“. Ako bi se dakle za dobrotu volje tražila sukladnost s božanskom voljom, slijedilo bi da je nemoguće da čovjekova volja bude dobra. Što je neumjesno.

Prigovor 2. Nadalje, kao što se naša volja izvodi iz božanske volje, tako se naše znanje izvodi iz božanskoga znanja. No za naše se znanje ne traži da bude sukladno božanskomu znanju, jer Bog zna mnogo toga što mi ne znamo. Dakle, ne traži se da naša volja bude sukladna božanskoj volji.

Prigovor 3. Nadalje, volja je počelo djelovanja. No naše djelovanje ne može se suobličiti božanskomu djelovanju. Dakle, ni volja volji.

Naprotiv, kaže se u Mt 26: „Ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš“; što izgovara zato što hoće da čovjek bude prav i upravljen k Bogu, kako Augustin tumači u Enchirid. Pravost pak volje jest njezina dobrota. Dakle, dobrota volje ovisi o sukladnosti s božanskom voljom.

Odgovaram: kako je rečeno, dobrota volje ovisi o nakani svrhe. Posljednja pak svrha ljudske volje jest najviše dobro, što je Bog, kako je gore rečeno. Traži se dakle za dobrotu ljudske volje da se usmjeri na najviše dobro, što je Bog. To pak dobro ponajprije i po sebi uspoređuje se s božanskom voljom kao njezin vlastiti objekt. Ono pak što je prvo u bilo kojem rodu jest mjera i razlog svega što pripada tomu rodu. Svaka je pak pojedina stvar prava i dobra ukoliko doseže vlastitu mjeru. Dakle, zato da čovjekova volja bude dobra, traži se da se suobliči božanskoj volji.

Odgovor na 1. prigovor: čovjekova se volja ne može suobličiti božanskoj volji po izjednačenosti, nego po nasljedovanju. I slično se čovjekovo znanje suobličuje božanskomu znanju ukoliko spoznaje istinito; i čovjekovo djelovanje božanskomu djelovanju ukoliko je prikladno djelatniku. I to po nasljedovanju, a ne po izjednačenosti.

Odgovor na 2. prigovor: otuda je očito rješenje za drugi i za treći dokaz.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.