Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 19, a. 4

Ovisi li o vječnom zakonu

Prigovor 1. Čini se da dobrota ljudske volje ne ovisi o vječnom zakonu. Jedne naime stvari jedno je pravilo i jedna mjera. No pravilo ljudske volje, o kojemu ovisi njezina dobrota, jest pravi razum. Dakle, dobrota volje ne ovisi o vječnom zakonu.

Prigovor 2. Nadalje, mjera je istovrsna s onim što se mjeri, kako se kaže u X. Metaphys. No vječni zakon nije istovrstan s ljudskom voljom. Dakle, vječni zakon ne može biti mjera ljudske volje, tako da o njemu ovisi njezina dobrota.

Prigovor 3. Nadalje, mjera mora biti najizvjesnija. No vječni zakon nama je nepoznat. Dakle, ne može biti mjera naše volje, tako da o njemu ovisi dobrota naše volje.

Naprotiv, Augustin kaže u XXII. knjizi Contra Faustum da je „grijeh djelo, riječ ili požuda protiv vječnoga zakona“. No zloća volje jest korijen grijeha. Dakle, budući da se zloća suprotstavlja dobroti, dobrota volje ovisi o vječnom zakonu.

Odgovaram: u svim uređenim uzrocima učinak više ovisi o prvom uzroku negoli o drugom uzroku, jer drugi uzrok ne djeluje osim u snazi prvoga uzroka. To pak da ljudski razum bude pravilo ljudske volje, po kojemu se mjeri njezina dobrota, ima od vječnoga zakona, koji je božanski razum. Otuda se u Ps 4 kaže: „Mnogi govore: tko nam pokazuje dobra? Označeno je nad nama svjetlo lica tvojega, Gospodine“, kao da kaže: svjetlo razuma koje je u nama utoliko nam može pokazivati dobra i upravljati našu volju ukoliko je svjetlo tvoga lica, to jest iz tvoga lica izvedeno. Otuda je očito da mnogo više ovisi dobrota ljudske volje o vječnom zakonu negoli o ljudskom razumu; i gdje nedostaje ljudski razum, valja se utjecati vječnom razumu.

Odgovor na 1. prigovor: jedne stvari nema više bližih mjera, no može biti više mjera od kojih je jedna podređena pod drugu.

Odgovor na 2. prigovor: bliža je mjera istovrsna s onim što se mjeri, ali ne i daleka mjera.

Odgovor na 3. prigovor: premda nam je vječni zakon nepoznat prema tome kako je u božanskom umu, ipak nam na neki način biva poznat ili po naravnom razumu, koji se iz njega izvodi kao njegova vlastita slika, ili po nekoj pridodanoj objavi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.