I-II, q. 19, a. 3
Ovisi li o razumu
Prigovor 1. Čini se da dobrota volje ne ovisi o razumu. Naime, ranije ne ovisi o kasnijem. No dobro prvenstveno pripada volji a ne razumu, kako je očito iz gore rečenoga. Dakle, dobro volje ne ovisi o razumu.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u VI. Ethic. da je dobrota praktičnoga razuma istina sukladna pravoj težnji. Prava pak težnja jest dobra volja. Dakle, dobrota praktičnoga razuma više ovisi o dobroti volje negoli obrnuto.
Prigovor 3. Nadalje, pokretač ne ovisi o onome što se pokreće, nego obrnuto. Volja pak pokreće razum i ostale moći, kako je gore rečeno. Dakle, dobrota volje ne ovisi o razumu.
Naprotiv, Hilarije kaže u X. knjizi De Trin.: „Neumjerena je svaka tvrdoglavost prihvaćenih volja gdje se volja ne pokorava razumu“. No dobrota se volje sastoji u tome da ne bude neumjerena. Dakle, dobrota volje ovisi o tome da bude podložna razumu.
Odgovaram: kako je rečeno, dobrota volje vlastito ovisi o objektu. Objekt pak volje predlaže se njoj po razumu. Jer shvaćeno dobro jest objekt volje razmjeran njoj; osjetilno pak ili maštovno dobro nije razmjerno volji, nego osjetilnoj težnji, zato što volja može težiti za općim dobrom, koje razum zahvaća; osjetilna pak težnja ne teži osim za pojedinačnim dobrom, koje zahvaća osjetilna moć. I stoga dobrota volje ovisi o razumu, na onaj način na koji ovisi o objektu.
Odgovor na 1. prigovor: dobro pod pojmom dobra, to jest poželjnoga, prvenstveno pripada volji a ne razumu. No ipak prvenstveno pripada razumu pod pojmom istinitoga negoli volji pod pojmom poželjnoga, zato što težnja volje ne može biti o dobru, osim ako ga prije razum ne zahvati.
Odgovor na 2. prigovor: Filozof ondje govori o praktičnom razumu ukoliko je savjetodavan i rasuđivački o onome što je za svrhu, jer se tako usavršava po razboritosti. U onome pak što je za svrhu, pravost razuma sastoji se u sukladnosti s težnjom za dugovanom svrhom. No ipak i sama težnja za dugovanom svrhom pretpostavlja pravo zahvaćanje o svrsi, koje biva po razumu.
Odgovor na 3. prigovor: volja na neki način pokreće razum; a razum na drugi način pokreće volju, naime sa strane objekta, kako je gore rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.