I-II, q. 18, a. 5
Je li neko čovjekovo djelovanje dobro ili zlo u svojoj vrsti
Prigovor 1. Čini se da se moralni čini ne razlikuju po vrsti prema dobru i zlu. Naime, dobro i zlo u činima nalazi se suobrazno stvarima, kako je rečeno. No u stvarima dobro i zlo ne čine različitom vrstu, jer dobar i zao čovjek po vrsti su isto. Dakle, ni u činima dobro i zlo ne čine različitom vrstu.
Prigovor 2. Nadalje, zlo je, budući da je lišenost, neko nebiće. No nebiće ne može biti vrsna razlika, prema Filozofu u III. Metaphys. Budući dakle da vrsna razlika uspostavlja vrstu, čini se da se neki čin, po tome što je zao, ne uspostavlja u nekoj vrsti. I tako dobro i zlo ne čine različitom vrstu ljudskih čina.
Prigovor 3. Nadalje, različitih čina po vrsti različiti su učinci. No po vrsti isti učinak može uslijediti iz dobra i zla čina, kao što se čovjek rađa iz preljuba i iz bračnoga sjedinjenja. Dakle, dobar i zao čin ne razlikuju se po vrsti.
Prigovor 4. Nadalje, u činima se gdjekad dobro i zlo izriče prema okolnosti, kako je rečeno. No okolnost, budući da je akcident, ne daje činu vrstu. Dakle, ljudski se čini ne razlikuju po vrsti zbog dobrote i zloće.
Naprotiv, prema Filozofu u II. Ethic., „slični habitusi rađaju slične čine“. No dobar i zao habitus razlikuju se po vrsti, kao darežljivost i rasipnost. Dakle, i dobar i zao čin razlikuju se po vrsti.
Odgovaram: svaki čin ima vrstu iz svoga objekta, kao što je gore rečeno. Stoga je nužno da neka razlika objekta čini različitost vrste u činima. Valja međutim razmotriti da neka razlika objekta čini razliku vrste u činima ukoliko se oni odnose na jedno djelatno počelo, što ne čini razliku u činima ukoliko se oni odnose na drugo djelatno počelo. Zato što ništa što je po akcidentu ne uspostavlja vrstu, nego samo ono što je po sebi; no neka razlika objekta može biti po sebi u usporedbi s jednim djelatnim počelom, a po akcidentu u usporedbi s drugim; kao što se spoznavanje boje i zvuka po sebi razlikuju u usporedbi s osjetilom, ali ne i u usporedbi s razumom. U ljudskim se pak činima dobro i zlo izriče u usporedbi s razumom, jer je, kako Dionizije kaže u 4. poglavlju De div. nom., dobro čovjeka biti po razumu, a zlo ono što je mimo razuma. Svakoj je naime stvari dobro ono što joj priliči po njezinu obliku; a zlo ono što joj je mimo reda njezina oblika. Bjelodano je dakle da se razlika dobra i zla promatrana oko objekta uspoređuje po sebi s razumom, naime ukoliko mu je objekt prikladan ili neprikladan. Nazivaju se pak neki čini ljudskima, ili moralnima, ukoliko potječu od razuma. Stoga je očito da dobro i zlo čine različitom vrstu u moralnim činima, jer razlike po sebi čine vrstu različitom.
Odgovor na 1. prigovor: i u naravnim stvarima dobro i zlo, koje je po naravi i protiv naravi, čini različitom vrstu naravi, jer mrtvo tijelo i živo tijelo nisu iste vrste. I slično tome dobro, ukoliko je po razumu, i zlo, ukoliko je mimo razuma, čine različitom vrstu ćudoređa.
Odgovor na 2. prigovor: zlo ne unosi apsolutnu lišenost, nego onu koja prati takvu moć. Kaže se naime da je čin zao po svojoj vrsti, ne po tome što ne bi imao nikakav objekt, nego zato što ima objekt neprikladan razumu, kao što je oduzeti tuđe. Stoga ukoliko je objekt nešto pozitivno, može uspostaviti vrstu zloga čina.
Odgovor na 3. prigovor: bračni čin i preljub, ukoliko se uspoređuju s razumom, razlikuju se po vrsti, i imaju po vrsti različite učinke, jer jedan od njih zaslužuje pohvalu i nagradu, a drugi prijekor i kaznu. No ukoliko se uspoređuju s rodidbenom moći, ne razlikuju se po vrsti. I tako imaju jedan učinak po vrsti.
Odgovor na 4. prigovor: okolnost se gdjekad uzima kao bitna razlika objekta, ukoliko se uspoređuje s razumom, i tada može dati vrstu moralnom činu. A to mora biti kad god okolnost pretvara čin iz dobrote u zloću, jer okolnost ne bi učinila čin zlim osim po tome što se protivi razumu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.