Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 18, a. 2

Ima li čovjekovo djelovanje to da bude dobro ili zlo iz objekta

Prigovor 1. Čini se da čin nema dobrotu ili zloću iz objekta. Naime, objekt čina je stvar. No u stvarima nema zla, nego u uporabi onih koji griješe, kako Augustin kaže u III. knjizi De Doct. Christ. Dakle, ljudski čin nema dobrotu ili zloću iz objekta.

Prigovor 2. Nadalje, objekt se odnosi prema činu kao tvar. No dobrota stvari ne dolazi iz tvari, nego više iz oblika, koji je čin. Dakle, dobro i zlo u činima ne dolazi iz objekta.

Prigovor 3. Nadalje, objekt djelatne moći odnosi se prema činu kao učinak prema uzroku. No dobrota uzroka ne ovisi o učinku, nego više obrnuto. Dakle, ljudski čin nema dobrotu ili zloću iz objekta.

Naprotiv, kaže se u Hoš 9: „Postadoše odvratni kao ono što su ljubili“. Čovjek pak postaje Bogu odvratan zbog zloće svoga djelovanja. Dakle, zloća djelovanja biva prema zlim objektima koje čovjek ljubi. I isti je razlog glede dobrote čina.

Odgovaram: kako je rečeno, dobro i zlo čina, kao i ostalih stvari, promatra se iz punine bitka ili iz njegova nedostatka. Prvo pak što se čini da pripada punini bitka jest ono što stvari daje vrstu. No kao što naravna stvar ima vrstu iz svoga oblika, tako čin ima vrstu iz objekta; kao i gibanje iz ciljne točke. I stoga kao što se prva dobrota naravne stvari promatra iz njezina oblika, koji joj daje vrstu, tako se i prva dobrota moralnoga čina promatra iz prikladna objekta; otuda je neki nazivaju i dobrim iz roda; recimo, služiti se svojom stvari. I kao što je u naravnim stvarima prvo zlo ako začeta stvar ne postiže specifični oblik, recimo ako se ne začne čovjek, nego nešto umjesto čovjeka; tako je prvo zlo u moralnim činima ono koje potječe iz objekta, kao što je uzeti tuđe. I naziva se zlom iz roda, pri čemu se rod uzima za vrstu, onim načinom govora kojim kažemo da je ljudski rod čitava ljudska vrsta.

Odgovor na 1. prigovor: premda su vanjske stvari u sebi samima dobre, ipak nemaju uvijek dugovani razmjer prema ovom ili onom činu. I stoga ukoliko se promatraju kao objekti takvih čina, nemaju pojam dobra.

Odgovor na 2. prigovor: objekt nije tvar iz koje, nego tvar oko koje, i ima na neki način pojam oblika, ukoliko daje vrstu.

Odgovor na 3. prigovor: nije uvijek objekt ljudskoga čina objekt djelatne moći. Jer je težbena moć na neki način pasivna, ukoliko biva pokrenuta od poželjnoga, a ipak je počelo ljudskih čina. Niti objekti djelatnih moći imaju uvijek pojam učinka, nego onda kada su već preinačeni; kao što je preinačena hrana učinak hranidbene moći, no još nepreinačena hrana odnosi se prema hranidbenoj moći kao tvar oko koje djeluje. No iz toga što je objekt na neki način učinak djelatne moći slijedi da je on ciljna točka njezina čina, i dosljedno tome da joj daje oblik i vrstu; gibanje naime ima vrstu od ciljnih točaka. I premda se dobrota čina ne uzrokuje iz dobrote učinka, ipak se po tome čin naziva dobrim što može uvesti dobar učinak. I tako je sam razmjer čina prema učinku razlog njegove dobrote.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.