I-II, q. 17, a. 9
Zapovijedaju li se čini vanjskih udova
Prigovor 1. Čini se da udovi tijela ne slušaju razum u pogledu svojih čina. Postojano je naime da su udovi tijela više udaljeni od razuma nego moći vegetativne duše. No moći vegetativne duše ne slušaju razum, kako je rečeno. Dakle, još mnogo manje udovi tijela.
Prigovor 2. Nadalje, srce je počelo animalnoga gibanja. No gibanje srca nije podložno zapovijedi razuma; kaže naime Grgur Nisenski da se „bilo ne da uvjeriti razumom“. Dakle, gibanje tjelesnih udova ne podliježe zapovijedi razuma.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u XIV. knjizi De civ. Dei da je „gibanje spolnih udova katkada nesmotreno kad nitko ne traži, a katkada iznevjeri onoga tko žudi, i dok u duši požuda plamti, u tijelu se hladi“. Dakle, gibanja udova ne pokoravaju se razumu.
Naprotiv, Augustin kaže u VIII. knjizi Confess.: „Zapovijeda um da se ruka pokrene, i tolika je lakoća da se jedva od služenja razlikuje zapovijed“.
Odgovaram: treba reći da su udovi tijela stanoviti organi moći duše. Stoga onim načinom na koji se moći duše odnose prema tome da slušaju razum, tim se načinom odnose također i udovi tijela. Budući da su dakle osjetne moći podložne zapovijedi razuma, a naravne moći nisu, stoga su sva gibanja udova koji se pokreću od osjetnih moći podložna zapovijedi razuma; no gibanja udova koja slijede naravne moći nisu podložna zapovijedi razuma.
Odgovor na 1. prigovor: udovi ne pokreću sami sebe, nego se pokreću po moćima duše; od kojih su neke bliže razumu nego moći vegetativne duše.
Odgovor na 2. prigovor: u onome što pripada razumu i volji prvo se nalazi ono što je prema naravi, iz čega se drugo izvodi: kao od spoznaje naravno poznatih počela spoznaja zaključaka; i od volje naravno željenoga cilja izvodi se izbor onoga što vodi k cilju. Tako je također u tjelesnim gibanjima počelo prema naravi. Počelo je pak tjelesnoga gibanja od gibanja srca. Stoga je gibanje srca prema naravi, a ne prema volji; slijedi naime kao po sebi akcident život, koji nastaje iz sjedinjenja duše i tijela. Kao što gibanje teških i lakih tijela slijedi njihov supstancijalni oblik, stoga se i kaže da ih pokreće roditelj, prema Filozofu u VIII. Physic. I zbog toga se to gibanje naziva životnim. Stoga Grgur Nisenski kaže da kao što rodno i hranidbeno ne sluša razum, tako ni bilo, koje je životno. Bilom pak naziva gibanje srca, koje se očituje kroz pulsirajuće žile.
Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin kaže u XIV. knjizi De civ. Dei, to što gibanje spolnih udova ne sluša razum potječe iz kazne za grijeh: da naime duša za svoju neposlušnost prema Bogu u onom udu ponajviše trpi kaznu neposlušnosti po kojemu se istočni grijeh na potomke prenosi. No jer je grijehom prvoga roditelja, kako će se dolje reći, narav prepuštena samoj sebi nakon što je oduzet natnaravni dar koji je čovjeku božanski bio podijeljen, zato valja razmotriti naravni razlog zašto gibanje takvih udova posebno ne sluša razum. Čiji uzrok navodi Aristotel u knjizi De causis motus animalium govoreći da su nedragovoljna gibanja srca i stidnoga uda zato naime što se iz nekoga shvaćanja takvi udovi pokreću, ukoliko naime razum i uobrazilja predstavljaju neke stvari iz kojih slijede duševne strasti, koje slijedi gibanje tih udova. Ne pokreću se ipak prema nalogu razuma ili intelekta, zato naime što se za gibanje tih udova traži neka naravna promjena kakvoće, to jest topline i hladnoće, koja promjena doista ne podliježe zapovijedi razuma. Posebno pak to biva u ta dva uda jer svaki je od tih udova takoreći neka odijeljena životinja, ukoliko je počelo života, a počelo je u snazi cjelina. Srce je naime počelo osjetilâ, a iz spolnoga uda izlazi sjemenska moć, koja je u snazi čitava životinja. I zato imaju vlastita gibanja naravno, jer počela moraju biti naravna, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.