Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 17, a. 8

Zapovijeda li se čin vegetativne duše

Prigovor 1. Čini se da su čini vegetativne duše podložni zapovijedi razuma. Osjetne su naime moći plemenitije od moći vegetativne duše. No moći osjetne duše podložne su zapovijedi razuma. Dakle, još mnogo više moći vegetativne duše.

Prigovor 2. Nadalje, čovjek se naziva malim svijetom jer je tako duša u tijelu kao Bog u svijetu. No Bog je tako u svijetu da se sve što je u svijetu pokorava njegovoj zapovijedi. Dakle, i sve što je u čovjeku pokorava se zapovijedi razuma, pa i moći vegetativne duše.

Prigovor 3. Nadalje, pohvala i prijekor ne događaju se osim u činima koji su podložni zapovijedi razuma. No u činima hranidbene i rodne moći događa se da postoji pohvala i prijekor, te krepost i mana, kako je očito u proždrljivosti i bludnosti i suprotnim krepostima. Dakle, čini su tih moći podložni zapovijedi razuma.

Naprotiv, Grgur Nisenski kaže da je „ono što se ne da uvjeriti od razuma hranidbeno i rodno“.

Odgovaram: treba reći da jedni čini proizlaze iz naravne težnje, a jedni iz životinjske ili intelektualne težnje; svaki naime djelatnik na neki način teži za ciljem. No naravna težnja ne slijedi neku spoznaju, kao što slijedi životinjska i intelektualna težnja. Razum pak zapovijeda na način spoznajne moći. I zato one čine koji proizlaze iz razumske ili životinjske težnje razum može zapovjediti, ali ne one čine koji proizlaze iz naravne težnje. Takvi su pak čini vegetativne duše; stoga Grgur Nisenski kaže da se naziva naravnim ono što je rodno i hranidbeno. I zbog toga čini vegetativne duše nisu podložni zapovijedi razuma.

Odgovor na 1. prigovor: koliko je neki čin nematerijalniji, toliko je plemenitiji i više podložan zapovijedi razuma. Stoga iz toga samoga što se moći vegetativne duše ne pokoravaju razumu, pokazuje se da su te moći najniže.

Odgovor na 2. prigovor: sličnost se promatra u pogledu nečega, zato naime što kao što Bog pokreće svijet, tako duša pokreće tijelo. No ne u pogledu svega: nije naime duša stvorila tijelo iz ničega, kao Bog svijet; zbog čega je ono posve podložno njegovoj zapovijedi.

Odgovor na 3. prigovor: krepost i mana, pohvala i prijekor, ne duguju se samim činima hranidbene ili rodne moći, a to su probava i oblikovanje ljudskoga tijela, nego činima osjetnoga dijela usmjerenima k činima rodne ili hranidbene moći; recimo u željenju naslade hrane i spolnoga općenja, i služeći se kako valja ili ne kako valja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.