Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 17, a. 7

Zapovijeda li se čin osjetne težnje

Prigovor 1. Čini se da čin osjetne težnje nije zapovjeđen. Kaže naime apostol u Rim 7: „Ne činim naime dobro koje hoću“, i Glosa tumači da čovjek hoće ne požudjeti, a ipak žudi. No žudjeti je čin osjetne težnje. Dakle, čin osjetne težnje nije podložan našoj zapovijedi.

Prigovor 2. Nadalje, tjelesna se tvar samomu Bogu pokorava u pogledu formalne promjene, kako je utvrđeno u prvom dijelu. No čin osjetne težnje ima stanovitu formalnu promjenu tijela, naime toplinu ili hladnoću. Dakle, čin osjetne težnje nije podložan ljudskoj zapovijedi.

Prigovor 3. Nadalje, vlastiti pokretač osjetne težnje jest ono što je spoznato prema osjetilu ili uobrazilji. No nije uvijek u našoj vlasti da nešto spoznamo osjetilom ili uobraziljom. Dakle, čin osjetne težnje ne podliježe našoj zapovijedi.

Naprotiv, Grgur Nisenski kaže da se „ono što se pokorava razumu dijeli na dvoje: na požudno i srdito“, koja pripadaju osjetnoj težnji. Dakle, čin osjetne težnje podliježe zapovijedi razuma.

Odgovaram: treba reći da prema tome neki čin podliježe našoj zapovijedi prema čemu je u našoj vlasti, kako je gore rečeno. I zato, da bi se razumjelo kako je čin osjetne težnje podložan zapovijedi razuma, valja razmotriti kako je u našoj vlasti. Valja pak znati da se osjetna težnja po tome razlikuje od razumske težnje, koja se naziva voljom, što je osjetna težnja moć tjelesnoga organa, a volja nije. Svaki pak čin moći koja se služi tjelesnim organom ovisi ne samo o moći duše, nego i o raspoloženju tjelesnoga organa: poput gledanja o vidnoj moći i kakvoći oka, po kojoj se potpomaže ili priječi. Stoga i čin osjetne težnje ne ovisi samo o težidbenoj moći, nego i o raspoloženju tijela. No ono što je sa strane moći duše slijedi spoznaju. Spoznaja pak uobrazilje, budući da je pojedinačna, ravna se po spoznaji razuma, koja je opća, kao što se pojedinačna djelatna moć ravna po općoj djelatnoj moći. I zato s te strane čin osjetne težnje podliježe zapovijedi razuma. Kakvoća pak i raspoloženje tijela ne podliježe zapovijedi razuma. I zato se s te strane priječi to da pokret osjetne težnje posve bude podložan zapovijedi razuma. Događa se također katkada da se pokret osjetne težnje iznenada pobudi na spoznaju uobrazilje ili osjetila. I tada je taj pokret mimo zapovijedi razuma, premda ga je razum mogao spriječiti da je unaprijed vidio. Stoga Filozof kaže u I. knjizi Polit. da razum predsjeda srditomu i požudnomu ne gospodskom vlašću, kakva je gospodara prema sluzi, nego političkom ili kraljevskom vlašću, kakva je prema slobodnima, koji nisu posve podložni zapovijedi.

Odgovor na 1. prigovor: to što čovjek hoće ne požudjeti, a ipak žudi, biva iz raspoloženja tijela po kojemu se priječi osjetna težnja da posve ne slijedi zapovijed razuma. Stoga i apostol ondje dodaje: „Vidim drugi zakon u udovima svojim koji se bori protiv zakona moga uma“. To također biva zbog iznenadnoga pokreta požude, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: tjelesna se kakvoća dvostruko odnosi prema činu osjetne težnje. Na jedan način kao prethodna, ukoliko je netko nekako raspoložen prema tijelu za ovu ili onu strast. Na drugi način kao posljedična, kao kada se netko iz srdžbe zagrije. Prethodna dakle kakvoća ne podliježe zapovijedi razuma, jer je ili iz naravi ili iz nekoga prethodnoga pokretanja koje se ne može odmah smiriti. No posljedična kakvoća slijedi zapovijed razuma, jer slijedi mjesno gibanje srca, koje se različito pokreće prema različitim činima osjetne težnje.

Odgovor na 3. prigovor: jer se za osjetnu spoznaju traži vanjski osjetni predmet, nije u našoj vlasti shvatiti nešto osjetilom osim kad je osjetni predmet prisutan; čija prisutnost nije uvijek u našoj vlasti. Tada naime čovjek može upotrijebiti osjetilo kada hoće, osim ako ne postoji zapreka sa strane organa. Spoznaja pak uobrazilje podliježe usmjeravanju razuma prema načinu jakosti ili slabosti uobraziljne moći. To naime što čovjek ne može zamisliti ono što razum razmatra biva ili iz toga što to nije zamislivo, poput netjelesnih stvari; ili zbog slabosti uobraziljne moći, koja je iz neke nepripravnosti organa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.