Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 17, a. 3

O redu zapovijedi prema uporabi

Prigovor 1. Čini se da uporaba prethodi zapovijedi. Zapovijed je naime čin razuma koji pretpostavlja čin volje, kako je gore rečeno. No uporaba je čin volje, kako je gore rečeno. Dakle, uporaba prethodi zapovijedi.

Prigovor 2. Nadalje, zapovijed je nešto od onoga što se usmjerava k cilju. No o onome što vodi k cilju jest uporaba. Dakle, čini se da je uporaba prije nego zapovijed.

Prigovor 3. Nadalje, svaki čin moći pokrenute od volje naziva se uporabom, jer se volja služi drugim moćima, kako je gore rečeno. No zapovijed je čin razuma ukoliko je pokrenut od volje, kako je rečeno. Dakle, zapovijed je stanovita uporaba. Opće je pak prije vlastitoga. Dakle, uporaba je prije nego zapovijed.

Naprotiv, Damaščanin kaže da zalet na djelovanje prethodi uporabi. No zalet na djelovanje biva po zapovijedi. Dakle, zapovijed prethodi uporabi.

Odgovaram: treba reći da uporaba onoga što vodi k cilju, prema tome kako je u razumu koji ga odnosi na cilj, prethodi izboru, kako je gore rečeno. Stoga još mnogo više prethodi zapovijedi. No uporaba onoga što vodi k cilju, prema tome kako je podložno izvršnoj moći, slijedi zapovijed, stoga što je uporaba onoga koji se služi sjedinjena s činom onoga čime se netko služi; nitko se naime ne služi štapom prije nego što na neki način po štapu djeluje. Zapovijed pak nije istodobno s činom onoga komu se zapovijeda, nego je naravno ranija zapovijed nego što se zapovijedi pokori, a katkada je i vremenski ranija. Odatle je bjelodano da je zapovijed ranija od uporabe.

Odgovor na 1. prigovor: ne prethodi svaki čin volje ovom činu razuma koji je zapovijed, nego neki prethodi, to jest izbor; a neki slijedi, to jest uporaba. Zato što nakon određenja savjetovanja, a to je sud razuma, volja bira; a nakon izbora razum zapovijeda onome po čemu valja učiniti ono što se bira; i tada napokon volja počinje se služiti, izvršavajući zapovijed razuma: katkada doista tuđa volja, kada netko zapovijeda drugomu; a katkada volja samoga onoga koji zapovijeda, kada netko zapovijeda samomu sebi.

Odgovor na 2. prigovor: kao što su čini prethodni moćima, tako su objekti činima. Objekt je pak uporabe ono što vodi k cilju. Iz toga dakle što je sama zapovijed usmjerena k cilju, može se radije zaključiti da je zapovijed prije uporabe nego da je poslije.

Odgovor na 3. prigovor: kao što čin volje koja se služi razumom za zapovijedanje prethodi samoj zapovijedi, tako se također može reći da i toj uporabi volje prethodi neka zapovijed razuma, stoga što se čini tih moći uzajamno povraćaju nad same sebe.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.