I-II, q. 114, a. 9
Može li sebi zaslužiti konačnu ustrajnost
Prigovor 1. Čini se da netko može ustrajnost zaslužiti. Ono naime što čovjek postiže proseći, može potpadati pod zaslugu onoga tko ima milost. Ali ustrajnost ljudi postižu od Boga proseći, inače bi se uzalud iskala od Boga u molbama molitve Gospodnje, kako Augustin tumači u knjizi De dono perseverantiae. Dakle, ustrajnost može potpadati pod zaslugu onoga tko ima milost.
Prigovor 2. Nadalje, veće je ne moći griješiti negoli ne griješiti. Ali ne moći griješiti potpada pod zaslugu, netko naime zaslužuje vječni život, kojemu pripada bezgrješnost. Dakle, mnogo više netko može zaslužiti da ne griješi, a to je ustrajati.
Prigovor 3. Nadalje, veće je uvećanje milosti negoli ustrajnost u milosti koju tko ima. Ali čovjek može zaslužiti uvećanje milosti, kako je gore rečeno. Dakle, mnogo više može zaslužiti ustrajnost u milosti koju tko ima.
Naprotiv, sve što tko zasluži, postiže od Boga, ako se ne priječi po grijehu. Ali mnogi imaju zaslužna djela koji ne postižu ustrajnost. Niti se može reći da to biva zbog zapreke grijeha, jer to samo što je griješiti suprotstavlja se ustrajnosti; tako da, kad bi tko zaslužio ustrajnost, Bog ne bi dopustio da itko padne u grijeh. Dakle, ustrajnost ne potpada pod zaslugu.
Odgovaram: budući da čovjek naravno ima slobodnu volju gibljivu k dobru i k zlu, na dva načina netko može od Boga postići ustrajnost u dobru. Na jedan doduše način, po tome što se slobodna volja određuje za dobro po dovršenoj milosti, što će biti u slavi. Na drugi način, sa strane božanskoga pokretanja, koje čovjeka naginje k dobru sve do svršetka. No kako je iz rečenoga bjelodano, ono potpada pod ljudsku zaslugu što se uspoređuje s pokretom slobodne volje usmjeravane od Boga koji pokreće kao cilj, a ne ono što se uspoređuje sa spomenutim pokretom kao počelo. Stoga je bjelodano da ustrajnost slave, koja je cilj spomenutoga pokreta, potpada pod zaslugu, dok ustrajnost na putu ne potpada pod zaslugu, jer ovisi samo o božanskom pokretanju, koje je počelo svake zasluge. Nego Bog besplatno podjeljuje dobro ustrajnosti komu god ga podjeljuje.
Odgovor na 1. prigovor: i ono što ne zaslužujemo, moleći postižemo. Jer i grješnike Bog uslišava kad mole oproštenje grijehâ, koje ne zaslužuju, kako je bjelodano po Augustinu na ono iz Iv 9: „Znamo da Bog grješnike ne uslišava“; inače bi uzalud carinik rekao: „Bože, milostiv budi meni grješniku“, kako se veli u Lk 18. I slično dar ustrajnosti netko ištući od Boga postiže ili sebi ili drugome, premda pod zaslugu ne potpada.
Odgovor na 2. prigovor: ustrajnost koja će biti u slavi uspoređuje se sa zaslužnim pokretom slobodne volje kao cilj, ali ne ustrajnost na putu, iz spomenutoga razloga.
Odgovor na 3. prigovor: i slično treba reći na treći prigovor, o uvećanju milosti, kako je po rečenome bjelodano.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.