I-II, q. 114, a. 8
Može li sebi zaslužiti uvećanje milosti ili ljubavi
Prigovor 1. Čini se da čovjek ne može zaslužiti uvećanje milosti ili ljubavi. Kad naime netko primi nagradu koju je zaslužio, ne duguje mu se druga plaća, kao što se o nekima veli u Mt 6: „Primili su svoju plaću“. Ako bi dakle netko zaslužio uvećanje ljubavi ili milosti, slijedilo bi da nakon uvećanja milosti ne bi mogao dalje očekivati drugu nagradu. Što je neprikladno.
Prigovor 2. Nadalje, ništa ne djeluje iznad svoje vrste. Ali počelo je zasluge milost ili ljubav, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Dakle, nitko ne može zaslužiti veću milost ili ljubav negoli ima.
Prigovor 3. Nadalje, ono što potpada pod zaslugu, čovjek zaslužuje po svakom činu koji proizlazi iz milosti ili ljubavi, kao što po svakom takvom činu čovjek zaslužuje vječni život. Ako dakle uvećanje milosti ili ljubavi potpada pod zaslugu, čini se da po svakom činu ljubavlju informiranom netko zaslužuje uvećanje ljubavi. Ali ono što čovjek zasluži, nepogrješivo postiže od Boga, ako se ne priječi po sljedećem grijehu, veli se naime u 2 Tim 1: „Znam komu sam povjerovao i siguran sam da je moćan sačuvati moj zalog“. Tako bi dakle slijedilo da bi se po svakom zaslužnom činu milost ili ljubav uvećavala. Što se čini neprikladnim, budući da katkad zaslužni čini nisu veoma žarki, tako da dostaju za uvećanje ljubavi. Dakle, uvećanje ljubavi ne potpada pod zaslugu.
Naprotiv, Augustin veli u komentaru na Ivanovu poslanicu da „ljubav zaslužuje uvećati se, kako bi uvećana zaslužila usavršiti se“. Dakle, uvećanje ljubavi ili milosti potpada pod zaslugu.
Odgovaram: kako je gore rečeno, ono potpada pod zaslugu po pravdi do čega se pokretanje milosti pruža. No pokretanje nekoga pokretača ne pruža se samo do posljednjega cilja gibanja nego i do cjelokupnoga napredovanja u gibanju. A cilj je pokreta milosti vječni život, dok je napredovanje u tom pokretu prema uvećanju ljubavi ili milosti, prema onome iz Izr 4: „Staza je pravednikâ kao sjajna svjetlost koja napreduje i raste do savršenoga dana“, a to je dan slave. Tako dakle uvećanje milosti potpada pod zaslugu po pravdi.
Odgovor na 1. prigovor: nagrada je cilj zasluge. No dvostruk je cilj gibanja, naime posljednji; i srednji, koji je i počelo i cilj. I takav je cilj plaća uvećanja. No plaća ljudske naklonosti jest kao posljednji cilj onima koji u tome postave svrhu, stoga takvi nikakvu drugu plaću ne primaju.
Odgovor na 2. prigovor: uvećanje milosti nije iznad moći već postojeće milosti, premda je iznad njezine količine, kao što ni stablo, premda je iznad količine sjemena, nije ipak iznad njegove moći.
Odgovor na 3. prigovor: svakim zaslužnim činom čovjek zaslužuje uvećanje milosti, kao i dovršenje milosti, a to je vječni život. Ali kao što se vječni život ne uzvraća odmah, nego u svoje vrijeme; tako se ni milost ne uvećava odmah, nego u svoje vrijeme; kada je naime tko bio dostatno raspoložen za uvećanje milosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.