Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 114, a. 3

Može li tko po milosti zaslužiti vječni život po pravdi (ex condigno)

Prigovor 1. Čini se da čovjek postavljen u milosti ne može zaslužiti vječni život po pravdi. Veli naime Apostol u Rim 8: „Patnje sadašnjega vremena nisu dostojne buduće slave koja će se očitovati u nama“. Ali među ostalim zaslužnim djelima ponajviše se čini da su zaslužne patnje svetaca. Dakle, nijedna ljudska djela nisu zaslužna za vječni život po pravdi.

Prigovor 2. Nadalje, na ono iz Rim 6: „Milost Božja život je vječni“, Glosa veli: „Mogao je s pravom reći: Plaća je pravednosti vječni život; ali je radije rekao: Milost Božja život je vječni, da bismo razumjeli da nas Bog k vječnom životu privodi po svojemu milosrđu, a ne po našim zaslugama“. No ono što tko zaslužuje po pravdi, prima ne iz milosrđa, nego iz zasluge. Dakle, čini se da čovjek ne može po milosti zaslužiti vječni život po pravdi.

Prigovor 3. Nadalje, ona se zasluga čini dostojnom koja je jednaka plaći. No nijedan čin sadašnjega života ne može se izjednačiti s vječnim životom, koji nadilazi našu spoznaju i želju. Nadilazi također ljubav na putu, kao što nadilazi i narav. Dakle, čovjek ne može po milosti zaslužiti vječni život po pravdi.

Naprotiv, ono što se uzvraća po pravednom sudu, čini se da je dostojna plaća. No vječni se život uzvraća od Boga po sudu pravednosti, prema onome iz 2 Tim 4: „Nadalje, pripravljen mi je vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac“. Dakle, čovjek zaslužuje vječni život po pravdi.

Odgovaram: zaslužno djelo čovjeka može se razmatrati na dva načina: na jedan način, ukoliko proizlazi iz slobodne volje; na drugi način, ukoliko proizlazi iz milosti Duha Svetoga. Ako se razmatra s obzirom na supstanciju djela i ukoliko proizlazi iz slobodne volje, tako ondje ne može biti dostojnosti (condignitas), zbog najveće nejednakosti. No ondje postoji prikladnost (congruitas), zbog neke jednakosti razmjera, čini se naime prikladnim da čovjeku koji djeluje prema svojoj moći Bog uzvrati prema izvrsnosti svoje moći. Ako pak govorimo o zaslužnom djelu ukoliko proizlazi iz milosti Duha Svetoga, tako je zaslužno za vječni život po pravdi. Tako se naime vrijednost zasluge promatra prema moći Duha Svetoga koji nas pokreće u vječni život, prema onome iz Iv 4: „Postat će u njemu izvor vode koja struji u život vječni“. Promatra se također cijena djela prema dostojanstvu milosti, po kojoj čovjek, postavši dionik božanske naravi, biva posinjen u sina Božjega, kojemu se duguje baština po samom pravu posinjenja, prema onome iz Rim 8: „Ako djeca, onda i baštinici“.

Odgovor na 1. prigovor: Apostol govori o patnjama svetaca prema njihovoj supstanciji.

Odgovor na 2. prigovor: riječ Glose treba shvatiti što se tiče prvoga uzroka prispijeća k vječnom životu, a to je Božje milosrđe. Naša je pak zasluga uzrok koji slijedi.

Odgovor na 3. prigovor: milost Duha Svetoga koju imamo u sadašnjosti, premda u činu nije jednaka slavi, jednaka joj je ipak po moći, kao i sjeme stabala, u kojemu je moć za čitavo stablo. I slično po milosti u čovjeku prebiva Duh Sveti, koji je dostatan uzrok vječnoga života, stoga se i naziva zalogom naše baštine u 2 Kor 1.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.