Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 113, a. 9

Je li opravdanje bezbožnika najveće Božje djelo

Prigovor 1. Čini se da opravdanje bezbožnika nije najveće Božje djelo. Po opravdanju naime bezbožnika netko postiže milost na putu. Ali po proslavljenju netko postiže milost domovine, koja je veća. Dakle, proslavljenje anđelâ ili ljudî veće je djelo negoli opravdanje bezbožnika.

Prigovor 2. Nadalje, opravdanje bezbožnika usmjerava se na pojedinačno dobro jednoga čovjeka. Ali dobro svemira veće je od dobra jednoga čovjeka, kako je bjelodano u I. Ethic. Dakle, veće je djelo stvaranje neba i zemlje negoli opravdanje bezbožnika.

Prigovor 3. Nadalje, veće je iz ničega nešto učiniti, i gdje ništa ne surađuje s djelatnikom, negoli iz nečega učiniti nešto uz neku suradnju onoga koji trpi. Ali u djelu stvaranja iz ničega biva nešto, stoga ništa ne može surađivati s djelatnikom. No u opravdanju bezbožnika Bog iz nečega čini nešto, to jest iz bezbožnika pravednika, i ondje postoji neka suradnja sa strane čovjeka, jer ondje postoji pokret slobodne volje, kako je rečeno. Dakle, opravdanje bezbožnika nije najveće Božje djelo.

Naprotiv, u Ps 144 veli se: „Milosrđe je njegovo nad svim djelima njegovim“. I u zbornoj molitvi veli se: „Bože, koji svoju svemogućnost ponajviše praštanjem i milosrđem očituješ“. A Augustin veli tumačeći u komentaru na Iv 14 ono: „Veća će od ovih činiti: Veće je djelo da od bezbožnika postane pravednik, negoli stvoriti nebo i zemlju“.

Odgovaram: neko se djelo može nazvati velikim na dva načina. Na jedan način, sa strane načina djelovanja. I tako je najveće djelo stvaranja, u kojemu iz ničega biva nešto. Na drugi način može se nazvati veliko djelo zbog veličine onoga što biva. I prema tome veće je djelo opravdanje bezbožnika, koje završava na vječnom dobru božanskoga sudioništva, negoli stvaranje neba i zemlje, koje završava na dobru promjenjive naravi. I zato Augustin, pošto je rekao da je „veće da od bezbožnika postane pravednik, negoli stvoriti nebo i zemlju“, dodaje: „Nebo će naime i zemlja proći, a spasenje i opravdanje predodređenih ostat će“. Ali treba znati da se nešto naziva velikim na dva načina. Na jedan način, prema apsolutnoj veličini. I na taj način dar slave veći je od dara milosti koja opravdava bezbožnika. I prema tome proslavljenje pravednih veće je djelo negoli opravdanje bezbožnika. Na drugi način naziva se nešto velikim veličinom razmjera, kao što se veli mala gora, a veliko zrno prosa. I na taj način dar milosti koja opravdava bezbožnika veći je od dara slave koja čini blaženim pravednika, jer dar milosti više nadilazi dostojanstvo bezbožnika, koji bijaše dostojan kazne, negoli dar slave dostojanstvo pravednika, koji je po tome samome što je opravdan, dostojan slave. I zato Augustin na istome mjestu veli: „Neka sudi tko može, je li veće stvoriti pravedne anđele negoli opravdati bezbožnike. Zasigurno, ako je oboje jednake moći, ovo je većega milosrđa“.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je bjelodan odgovor na prvi prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: dobro svemira veće je od pojedinačnoga dobra jednoga, ako se oboje uzme u istom rodu. Ali dobro milosti jednoga veće je od dobra naravi čitavoga svemira.

Odgovor na 3. prigovor: onaj razlog polazi sa strane načina djelovanja, prema kojemu je stvaranje najveće Božje djelo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.