Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 113, a. 10

Je li opravdanje bezbožnika čudesno

Prigovor 1. Čini se da je opravdanje bezbožnika čudesno djelo. Čudesna su naime djela veća od nečudesnih. Ali opravdanje bezbožnika veće je djelo od drugih čudesnih djela, kako je bjelodano po Augustinu u navedenom autoritetu. Dakle, opravdanje bezbožnika čudesno je djelo.

Prigovor 2. Nadalje, pokret volje tako je u duši kao naravno nagnuće u naravnim stvarima. Ali kad Bog nešto djeluje u naravnim stvarima protiv nagnuća naravi, to je čudesno djelo, kao kad slijepcu vraća vid ili uskrisuje mrtvaca. No volja bezbožnika teži u zlo. Budući dakle da Bog, opravdavajući čovjeka, pokreće njega na dobro, čini se da je opravdanje bezbožnika čudesno.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je mudrost Božji dar, tako i pravednost. Ali čudesno je da netko iznenada bez učenja postigne mudrost od Boga. Dakle, čudesno je da se neki bezbožnik opravda od Boga.

Naprotiv, čudesna su djela iznad naravne moći. Ali opravdanje bezbožnika nije iznad naravne moći, veli naime Augustin u knjizi De praedest. sanct. da je „moći imati vjeru, kao moći imati ljubav, narav ljudî; a imati pak, milost vjernikâ“. Dakle, opravdanje bezbožnika nije čudesno.

Odgovaram: u čudesnim se djelima uobičajilo nalaziti troje. Od kojih je jedno sa strane moći djelatnika, jer mogu nastati samo božanskom snagom. I zato su jednostavno čudesna, kao ona koja imaju skriven uzrok, kako je u prvom dijelu rečeno. I prema tome, kako opravdanje bezbožnika tako i stvaranje svijeta, i općenito svako djelo koje može učiniti samo Bog, može se nazvati čudesnim. Drugo, u nekim se čudesnim djelima nalazi da je uvedeni oblik iznad naravne moći takve tvari, kao što je u uskrišenju mrtvaca život iznad naravne moći takva tijela. I što se toga tiče, opravdanje bezbožnika nije čudesno, jer je duša naravno sposobna za milost; „po tome naime samome što je stvorena na sliku Božju, sposobna je za Boga po milosti“, kako Augustin veli. Na treći način u čudesnim se djelima nalazi nešto mimo uobičajenoga i ustaljenoga reda uzrokovanja učinka, kao kad neki bolesnik iznenada postigne savršeno zdravlje, mimo uobičajenoga tijeka ozdravljenja koje biva od naravi ili umijeća. I što se toga tiče, opravdanje bezbožnika katkad je čudesno, a katkad nije. Postoji naime onaj uobičajeni i opći tijek opravdanja: da se, dok Bog iznutra pokreće dušu, čovjek obrati k Bogu, prvo doduše nesavršenim obraćenjem, a poslije prispije k savršenomu, jer „započeta ljubav zaslužuje uvećati se, kako bi uvećana zaslužila usavršiti se“, kako Augustin veli. Katkad pak Bog tako silno pokrene dušu da odmah postigne neko savršenstvo pravednosti, kao što bijaše u Pavlovu obraćenju, pri čemu je izvana primijenjeno i čudesno obaranje. I zato se Pavlovo obraćenje, kao čudesno, u Crkvi svečano spominje.

Odgovor na 1. prigovor: neka čudesna djela, premda su manja od opravdanja bezbožnika s obzirom na dobro koje biva, ipak su mimo uobičajenoga reda takvih učinaka. I zato imaju više od pojma čuda.

Odgovor na 2. prigovor: ne kad se god naravna stvar pokreće protiv svojega nagnuća, to je čudesno djelo, inače bi bilo čudesno da se voda zagrije ili da se kamen baci uvis, nego kad to biva mimo reda vlastitoga uzroka koji je po svojoj naravi sposoban to učiniti. No opravdati bezbožnika ne može nijedan drugi uzrok osim Boga, kao ni vodu zagrijati osim vatre. I zato opravdanje bezbožnika od Boga, što se toga tiče, nije čudesno.

Odgovor na 3. prigovor: mudrost i znanje čovjek je po svojoj naravi sposoban steći od Boga po vlastitom umu i trudu, i zato kad čovjek mimo toga načina biva mudar ili učen, to je čudesno. Ali opravdavajuću milost čovjek nije po svojoj naravi sposoban steći po svojemu djelovanju, nego po tome što Bog djeluje. Stoga nije slično.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.