Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 113, a. 3

Zahtijeva li se za nj neki pokret slobodne volje

Prigovor 1. Čini se da se za opravdanje bezbožnika ne zahtijeva pokret slobodne volje. Vidimo naime da se po sakramentu krštenja opravdavaju djeca bez pokreta slobodne volje, a također katkad i odrasli, veli naime Augustin u IV Confess. da kad je neki njegov prijatelj bolovao od ognjice, „dugo je ležao bez svijesti u smrtnom znoju; i kad se gubila nada, kršten je u neznanju, i obnovljen je“; što biva po opravdavajućoj milosti. Ali Bog svoju moć nije vezao za sakramente. Dakle, može također opravdati čovjeka bez sakramenata bez ikakva pokreta slobodne volje.

Prigovor 2. Nadalje, u spavanju čovjek nema upotrebu razuma, bez koje ne može biti pokreta slobodne volje. Ali Salomon je u spavanju postigao od Boga dar mudrosti, kako se nalazi u 1 Kr 3 i 2 Ljet 1. Dakle, također s jednakim razlogom, dar opravdavajuće milosti katkad se daje čovjeku od Boga bez pokreta slobodne volje.

Prigovor 3. Nadalje, po istom se uzroku milost proizvodi u bitak i uzdržava, veli naime Augustin u VIII Super Gen. ad litt. da „se čovjek tako mora obraćati k Bogu da od njega uvijek biva opravdan“. Ali bez pokreta slobodne volje milost se u čovjeku uzdržava. Dakle, bez pokreta slobodne volje može se u početku uliti.

Naprotiv, veli se u Iv 6: „Svatko tko čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni“. Ali poučiti se nije bez pokreta slobodne volje, onaj naime tko se poučava pristaje uz onoga koji poučava. Dakle, nitko ne dolazi k Bogu po opravdavajućoj milosti bez pokreta slobodne volje.

Odgovaram: opravdanje bezbožnika biva tako što Bog pokreće čovjeka na pravednost, jer on sam jest onaj koji opravdava bezbožnika, kako se veli u Rim 4. Bog pak pokreće sve prema načinu svakoga pojedinoga, kao što u naravnim stvarima vidimo da se od njega drukčije pokreću teške, a drukčije lake stvari, zbog različite naravi obiju. Stoga i ljude pokreće na pravednost prema stanju ljudske naravi. A čovjek po vlastitoj naravi ima to da je slobodne volje. I zato u onome tko ima upotrebu slobodne volje, ne biva pokretanje od Boga na pravednost bez pokreta slobodne volje; nego tako ulijeva dar opravdavajuće milosti da također u isto vrijeme s time pokreće slobodnu volju na prihvaćanje dara milosti, u onima koji su sposobni za to pokretanje.

Odgovor na 1. prigovor: djeca nisu sposobna za pokret slobodne volje, i zato bivaju pokrenuta od Boga na pravednost po samom informiranju njihove duše. To pak ne biva bez sakramenta, jer kao što istočni grijeh, od kojega se opravdavaju, nije k njima došao vlastitom voljom, nego po tjelesnom podrijetlu; tako se također po duhovnom preporođenju od Krista u njih milost izvodi. I isti je razlog o bijesnima i umobolnima koji nikada nisu imali upotrebu slobodne volje. Ali ako je tko nekada imao upotrebu slobodne volje, a poslije je izgubio ili zbog nemoći ili zbog sna; ne postiže opravdavajuću milost po krštenju izvana primijenjenom ili po nekom drugom sakramentu, osim ako prije nije imao sakrament u nakani; što bez upotrebe slobodne volje ne biva. I na taj način onaj o kojemu govori Augustin bijaše obnovljen, jer je i prije i poslije prihvatio krštenje.

Odgovor na 2. prigovor: ni Salomon spavajući nije zaslužio mudrost, niti je primio. Nego mu je u snu objavljeno da će mu se, zbog prethodne želje, od Boga uliti mudrost, stoga se u njegovo ime veli u Mudr 7: „Poželjeh, i dan mi je razbor“. Ili se može reći da onaj san nije bio naravan, nego proročki san, prema onome što se veli u Br 12: „Ako je među vama prorok Gospodnji, u snu ili u viđenju govorit ću mu“. U kojemu slučaju netko ima upotrebu slobodne volje. Pa ipak treba znati da nije isti razlog o daru mudrosti i o daru opravdavajuće milosti. Jer dar opravdavajuće milosti ponajprije usmjerava čovjeka na dobro, koje je objekt volje, i zato se prema njemu čovjek pokreće pokretom volje, koji je pokret slobodne volje. Ali mudrost usavršuje razum, koji prethodi volji, stoga bez potpunoga pokreta slobodne volje razum može biti obasjan darom mudrosti. Kao što također vidimo da se u spavanju neke stvari ljudima objavljuju, kao što se veli u Job 33: „Kad san spopadne ljude i spavaju na postelji, tada otvara uši ljudima i opominjući ih uči stezi“.

Odgovor na 3. prigovor: u ulijevanju opravdavajuće milosti postoji neka promjena duše, i zato se zahtijeva vlastiti pokret ljudske duše, da se duša pokreće prema svojemu načinu. Ali uzdržavanje milosti biva bez promjene, stoga se ne zahtijeva neki pokret sa strane duše, nego samo nastavljanje božanskoga utjecaja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.