Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 109, a. 4

Može li bez milosti opsluživati zapovijedi zakona

Prigovor 1. Čini se da čovjek bez milosti po svojim naravnim silama može ispuniti zapovijedi zakona. Naime, Apostol veli u Rim 2 da „pogani koji nemaju zakona, po naravi čine ono što je po zakonu“. Ali ono što čovjek naravno čini, može sam po sebi činiti bez milosti. Dakle, čovjek može vršiti zapovijedi zakona bez milosti.

Prigovor 2. Nadalje, Jeronim veli u tumačenju katoličke vjere: „Neka su prokleti oni koji kažu da je Bog čovjeku zapovjedio nešto nemoguće“. Ali nemoguće je čovjeku ono što ne može sam po sebi ispuniti. Dakle, čovjek može ispuniti sve zapovijedi zakona sam po sebi.

Prigovor 3. Nadalje, među svim zapovijedima zakona najveća je ona: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim“, kako je bjelodano u Mt 22. Ali tu zapovijed čovjek može ispuniti iz samih naravnih sila ljubeći Boga iznad svega, kako je gore rečeno. Dakle, sve zapovijedi zakona čovjek može ispuniti bez milosti.

Naprotiv, Augustin veli u knjizi De haeresibus da pripada pelagijevskoj herezi vjerovati da „bez milosti čovjek može činiti sve božanske zapovijedi“.

Odgovaram: ispuniti zapovijedi zakona biva na dva načina. Na jedan način, s obzirom na supstanciju djela, ukoliko naime čovjek čini pravedna i hrabra te druga djela kreposti. I na taj način čovjek je u stanju cjelovite naravi mogao ispuniti sve zapovijedi zakona, inače u tom stanju ne bi mogao ne griješiti, budući da griješiti nije ništa drugo doli prestupiti božanske zapovijedi. Ali u stanju iskvarene naravi čovjek ne može ispuniti sve božanske zapovijedi bez milosti koja liječi. Na drugi način zapovijedi zakona mogu se ispuniti ne samo s obzirom na supstanciju djela nego i s obzirom na način djelovanja, naime da se čine iz ljubavi. I tako ni u stanju cjelovite naravi, ni u stanju iskvarene naravi čovjek ne može ispuniti zapovijedi zakona bez milosti. Stoga Augustin u knjizi De corrept. et grat., pošto je rekao da bez milosti ljudi ne čine nikakvo dobro, dodaje: „Ne samo da po njezinu pokazivanju što treba činiti znaju, nego i da po njezinu davanju čine s ljubavlju ono što znaju“. Štoviše, u obama stanjima trebaju pomoć Boga koji pokreće na ispunjavanje zapovijedi, kako je rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: kako Augustin veli u knjizi De spir. et litt., „neka ne smeta što je rekao da oni po naravi čine ono što je od zakona, to naime čini duh milosti, da sliku Božju, na koju smo naravno stvoreni, obnovi u nama“.

Odgovor na 2. prigovor: ono što možemo uz božansku pomoć, nije nam posve nemoguće, prema onome od Filozofa u III. Ethic.: „Što možemo preko prijatelja, na neki način možemo sami“. Stoga i Jeronim na istome mjestu „ispovijeda da je naša slobodna volja tako slobodna da kažemo kako uvijek trebamo Božju pomoć“.

Odgovor na 3. prigovor: zapovijed o ljubavi prema Bogu čovjek ne može ispuniti iz čisto naravnih sila prema onome kako se ispunjava iz ljubavi, kako je bjelodano iz gore rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.