Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 108, a. 4

Dodaje li prikladno savjete propisima

Prigovor 1. Čini se da u novom zakonu nisu prikladno predloženi neki određeni savjeti. Naime, savjeti se daju o onome što je probitačno za svrhu, kako je gore rečeno kad se raspravljalo o savjetu. Ali svima ne koristi isto. Dakle, ne treba svima predlagati neke određene savjete.

Prigovor 2. Nadalje, savjeti se daju o većem dobru. No nema određenih stupnjeva većega dobra. Dakle, ne bi trebalo davati neke određene savjete.

Prigovor 3. Nadalje, savjeti pripadaju savršenstvu života. Ali poslušnost pripada savršenstvu života. Dakle, neprikladno je što se o njoj ne daje savjet u Evanđelju.

Prigovor 4. Nadalje, mnoge stvari koje pripadaju savršenstvu života stavljene su među zapovijedi, kao ono što se kaže: „Ljubite svoje neprijatelje“, a također i zapovijedi koje je Gospodin dao apostolima u Mt 10. Dakle, savjeti se u novom zakonu neprikladno predaju: kako zato što nisu navedeni svi, tako i zato što se ne razlikuju od zapovijedi.

Naprotiv, savjeti mudra prijatelja donose veliku korist, prema onome iz Izr 27: „Ulje i razni mirisi vesele srce, a dobrim savjetima prijatelja duša se sladi“. No Krist je nadasve mudar i prijatelj. Dakle, njegovi savjeti sadrže najveću korist i prikladni su.

Odgovaram: između savjeta i zapovijedi postoji ova razlika: da zapovijed unosi nužnost, dok se savjet prepušta na izbor onome komu se daje. I zato su u novom zakonu, koji je zakon slobode, povrh zapovijedi prikladno dodani savjeti, a ne u starom zakonu, koji je bio zakon ropstva. Treba dakle shvatiti da su zapovijedi novoga zakona dane o onome što je nužno za postizanje svrhe vječnoga blaženstva, u koje novi zakon neposredno uvodi. A savjeti moraju biti o onome po čemu čovjek može bolje i lakše postići spomenutu svrhu. No čovjek je postavljen između stvari ovoga svijeta i duhovnih dobara, u kojima se sastoji vječno blaženstvo, tako da što više prianja uz jedno od toga, to se više udaljuje od drugoga, i obratno. Tko dakle potpuno prianja uz stvari ovoga svijeta tako da u njima postavi svrhu, imajući ih kao razloge i pravila svojih djela, potpuno otpada od duhovnih dobara. I zato se takva neurednost uklanja zapovijedima. Ali da čovjek potpuno odbaci ono što je od svijeta, nije nužno za postizanje spomenute svrhe, jer čovjek rabeći stvari ovoga svijeta, samo ako u njima ne postavi svrhu, može prispjeti k vječnom blaženstvu. No lakše će prispjeti potpunim odricanjem od dobara ovoga svijeta. I zato se o tome daju evanđeoski savjeti. A dobra ovoga svijeta, koja pripadaju upotrebi ljudskoga života, sastoje se u trojemu: naime, u bogatstvu vanjskih dobara, što pripada požudi očiju; u ugodnostima tijela, što pripada požudi tijela; i u častima, što pripada oholosti života; kako je bjelodano iz 1 Iv 2. A to troje potpuno napustiti, koliko je moguće, pripada evanđeoskim savjetima. Na tom se trojemu također temelji svaki redovnički stalež koji ispovijeda stanje savršenstva: jer bogatstva se odriču siromaštvom, ugodnosti tijela trajnom čistoćom, a oholost života ropstvom poslušnosti. A to jednostavno opsluživano pripada jednostavno predloženim savjetima. No opsluživanje svakoga od toga u nekom posebnom slučaju pripada savjetu u nekom pogledu, naime u tom slučaju. Kao kad čovjek dade siromahu neku milostinju koju nije dužan dati, slijedi savjet što se tiče toga čina. Slično također kad se u neko određeno vrijeme suzdržava od tjelesnih naslada kako bi se posvetio molitvama, slijedi savjet za to vrijeme. Slično također kad netko ne slijedi svoju volju u nekom činu koji bi dopušteno mogao učiniti, slijedi savjet u tom slučaju: kao ako čini dobro neprijateljima kad nije obvezan, ili ako oprosti uvredu za koju bi s pravom mogao tražiti osvetu. I tako se također svi pojedinačni savjeti svode na ona tri opća i savršena.

Odgovor na 1. prigovor: spomenuti savjeti, što je do njih samih, svima su probitačni, ali zbog neraspoloženosti nekih događa se da nekome nisu probitačni, jer njihova težnja nije nagnuta prema tome. I zato Gospodin, predlažući evanđeoske savjete, uvijek spominje prikladnost ljudi za opsluživanje savjetâ. Jer dajući savjet trajnoga siromaštva u Mt 19, unaprijed stavlja: „Ako hoćeš biti savršen“, a potom dodaje: „Idi i prodaj sve što imaš“. Slično, dajući savjet trajne čistoće, kad je rekao: „Ima uškopljenika koji sami sebe uškopiše poradi kraljevstva nebeskoga“, odmah dodaje: „Tko može shvatiti, neka shvati“. I slično Apostol u 1 Kor 7, prethodno iznijevši savjet o djevičanstvu, veli: „A ovo govorim na vašu korist, ne da vam nametnem zamku“.

Odgovor na 2. prigovor: bolja dobra pojedinačno u pojedinim stvarima neodređena su. No ona koja su jednostavno i apsolutno bolja dobra u općem smislu, određena su. Na njih se također svode sva ona pojedinačna, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: shvaća se da je Gospodin dao i savjet poslušnosti u onome što je rekao: „I neka me slijedi“; a njega slijedimo ne samo nasljedujući djela nego i slušajući njegove zapovijedi, prema onome iz Iv 10: „Ovce moje slušaju moj glas i idu za mnom“.

Odgovor na 4. prigovor: ono što Gospodin u Mt 5 i Lk 6 govori o pravoj ljubavi prema neprijateljima i sličnome, ako se odnosi na pripravnost duše, nužno je za spasenje, naime da čovjek bude spreman činiti dobro neprijateljima i činiti drugo takvo kad to zahtijeva nužda. I zato se stavlja među zapovijedi. No da netko to spremno djelom iskaže neprijateljima gdje ne nastupa posebna nužda, pripada pojedinačnim savjetima, kako je rečeno. A ono što se navodi u Mt 10 te Lk 9 i 10, bile su neke zapovijedi stege za ono vrijeme ili neke povlastice, kako je gore rečeno. I zato se ne navode kao savjeti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.