Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 100, a. 7

O načinu njihova predavanja

Prigovor 1. Čini se da su propisi Dekaloga neprikladno predani. Naime, potvrdni propisi usmjeruju na čine kreposti, a niječni propisi odvraćaju od čina mana. No glede svakoga se predmeta kreposti i mane međusobno suprotstavljaju. Dakle, u svakom predmetu o kojemu uređuje propis Dekaloga trebalo je postaviti potvrdan i niječan propis. Neprikladno se dakle postavljaju neki potvrdni, a neki niječni.

Prigovor 2. Nadalje, Izidor veli da svaki zakon počiva na razumu. No svi propisi Dekaloga pripadaju božanskom zakonu. Dakle, u svima je trebalo navesti razlog, a ne samo u prvome i trećem propisu.

Prigovor 3. Nadalje, obdržavanjem propisa netko zaslužuje nagrade od Boga. No božanska su obećanja o nagradama za propise. Dakle, obećanje se trebalo postaviti u svim propisima, a ne samo u prvome i četvrtom.

Prigovor 4. Nadalje, stari se zakon naziva zakonom straha, ukoliko je prijetnjama kazni navodio na obdržavanje propisa. No svi propisi Dekaloga pripadaju starom zakonu. Dakle, u svima se trebala postaviti prijetnja kaznom, a ne samo u prvome i drugome.

Prigovor 5. Nadalje, sve Božje propise treba zadržati u pamćenju, kaže se naime u Izr 3: „Upiši ih na ploče srca svoga“. Neprikladno se dakle samo u trećem propisu spominje pamćenje. I tako se čini da su propisi Dekaloga neprikladno predani.

Naprotiv, veli se u Mudr 11 da je „Bog sve stvorio po broju, mjeri i težini“. Mnogo je više dakle u propisima svoga zakona sačuvao prikladan način predavanja.

Odgovaram: u propisima božanskoga zakona sadržana je najveća mudrost; stoga se veli u Pnz 4: „To je vaša mudrost i razumnost pred narodima“. Mudracu pak pripada sve na dužan način i redom rasporediti. I stoga mora biti očito da su propisi zakona predani na prikladan način.

Odgovor na 1. prigovor: uvijek uz potvrđivanje slijedi nijekanje suprotnoga, ali ne slijedi uvijek uz nijekanje jednoga suprotnoga potvrđivanje drugoga. Slijedi naime: ako je bijelo, nije crno; ipak ne slijedi: ako nije crno, dakle bijelo je, jer se nijekanje proteže na više toga nego potvrđivanje. I otuda također dolazi to da se to da ne treba činiti nepravdu, što pripada niječnim propisima, proteže na više osoba, prema prvom nalogu razuma, nego to da je dužnost nekome iskazati služenje ili dobročinstvo. Nalazi se pak ponajprije nalog razuma da je čovjek dužnik iskazivanja dobročinstva ili služenja onima od kojih je dobročinstva primio, ako još nije uzvratio. Dva su pak subjekta čijim dobročinstvima nitko ne može dostatno uzvratiti, naime Bog i otac, kako se veli u VIII. Ethic. I stoga se postavljaju samo dva potvrdna propisa: jedan o poštovanju roditelja; drugi o svetkovanju subote u spomen božanskoga dobročinstva.

Odgovor na 2. prigovor: oni propisi koji su čisto moralni imaju očit razlog; stoga nije trebalo da se u njima dodaje neki razlog. No nekim se propisima dodaje bogoštovno određenje ili određenje općega moralnoga propisa, kao u prvom propisu: ne pravi klesana lika; i u trećem se propisu određuje dan subotnji. I stoga je na oba mjesta trebalo navesti razlog.

Odgovor na 3. prigovor: ljudi većinom svoja djelovanja usmjeruju na neku korist. I stoga je u onim propisima bilo nužno dodati obećanje nagrade iz kojih se činilo da ne slijedi nikakva korist ili da se neka korist sprječava. Budući pak da roditelji već odlaze, od njih se ne očekuje korist. I stoga se propisu o poštovanju roditelja dodaje obećanje. Slično također i propisu o zabrani idolopoklonstva, jer se time činilo da se sprječava prividna korist za koju ljudi vjeruju da je mogu postići po savezu sklopljenom sa zlim dusima.

Odgovor na 4. prigovor: kazne su nadasve nužne protiv onih koji su skloni zlu, kako se veli u X. Ethic. I stoga se samo onim propisima zakona dodaje prijetnja kaznama u kojima je postojala sklonost zlu. Bili su pak ljudi skloni idolopoklonstvu zbog općega običaja pogana. A slično su ljudi skloni i krivokletstvu zbog učestalosti prisezanja. I stoga se prvim dvama propisima pridodaje prijetnja.

Odgovor na 5. prigovor: propis o suboti postavlja se kao spomen na prošlo dobročinstvo. I stoga se u njemu posebno spominje pamćenje. Ili zato što propis o suboti ima pridodano određenje koje nije od naravnoga zakona; i stoga je taj propis trebao posebnu opomenu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.