I-II, q. 100, a. 6
O redu
Prigovor 1. Čini se da je deset zapovijedi Dekaloga neprikladno poredano. Jer čini se da ljubav prema bližnjemu prethodi ljubavi prema Bogu, budući da nam je bližnji poznatiji od Boga; prema onome iz 1 Iv 4: „Tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, kako može ljubiti Boga kojega ne vidi?“ No prva tri propisa pripadaju ljubavi prema Bogu, a ostalih sedam ljubavi prema bližnjemu. Dakle, propisi su Dekaloga neprikladno poredani.
Prigovor 2. Nadalje, potvrdnim se propisima nalažu čini kreposti, a niječnim se propisima zabranjuju čini mana. No prema Boetiju, u komentaru Predikamenata, prije treba iskorijeniti mane nego usaditi kreposti. Dakle, među propisima koji se odnose na bližnjega prije je trebalo staviti niječne propise nego potvrdne.
Prigovor 3. Nadalje, propisi se zakona daju o ljudskim činima. No čin je srca raniji od čina usta ili vanjskoga djela. Dakle, neprikladnim se redom propisi o tome da se ne poželi, koji pripadaju srcu, stavljaju na posljednje mjesto.
Naprotiv, Apostol u Rim 13 kaže: „Ono što je od Boga, uređeno je“. No propisi su Dekaloga neposredno dani od Boga, kako je rečeno. Dakle, imaju prikladan red.
Odgovaram: kako je rečeno, propisi se Dekaloga daju o onome što ljudski um odmah spremno prihvaća. Očito je pak da razum to više nešto prihvaća što je protivno tome teže i više se protivi razumu. Očito je pak da, budući da red razuma započinje od svrhe, nadasve se protivi razumu da se čovjek neuredno odnosi prema svrsi. Svrha je pak ljudskoga života i društva Bog. I stoga je najprije trebalo po propisima Dekaloga čovjeka usmjeriti k Bogu, budući da je ono protivno tome najteže. Kao što je i u vojsci, koja je usmjerena na vojskovođu kao na svrhu, prvo to da se vojnik podredi vojskovođi, a tome protivno je najteže; drugo je pak da se uskladi s drugima. Među onim pak po čemu se usmjerujemo k Bogu, najprije se javlja to da mu se čovjek vjerno podloži, nemajući nikakva udjela s neprijateljima. Drugo je pak da mu iskazuje poštovanje. Treće je pak da mu iskazuje i službu. I veći je grijeh u vojsci ako vojnik, postupajući nevjerno, sklopi savez s neprijateljem, nego ako iskaze neko nepoštovanje vojskovođi, a to je opet teže nego ako se pokaže manjkavim u nekom služenju vojskovođi. U propisima pak koji usmjeruju prema bližnjemu, očito je da se više protivi razumu, i teži je grijeh, ako čovjek ne čuva dužni red prema osobama kojima je veći dužnik. I stoga se među propisima koji usmjeruju prema bližnjemu najprije postavlja propis koji pripada roditeljima. Među ostalim pak propisima također se javlja red prema redu težine grijeha. Teže je naime, i više se protivi razumu, sagriješiti djelom nego riječju, a riječju nego srcem. I među grijesima djela teže je ubojstvo, kojim se oduzima život već postojećega čovjeka, nego preljub, kojim se sprječava izvjesnost potomstva koje se ima roditi; a preljub je teži od krađe, koja se odnosi na vanjska dobra.
Odgovor na 1. prigovor: premda je prema putu osjetila bližnji poznatiji od Boga, ipak je ljubav prema Bogu razlog ljubavi prema bližnjemu, kako će se dolje pokazati. I stoga je propise koji usmjeruju k Bogu trebalo unaprijed postaviti.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je Bog sveopće počelo bitka svima, tako je i otac neko počelo bitka sinu. I stoga se prikladno nakon propisa koji pripadaju Bogu stavlja propis koji pripada roditeljima. Razlog pak vrijedi kada potvrdni i niječni pripadaju istome rodu djela. Premda ni u tome nema svestranu snagu. Jer premda u izvršenju djela prije treba iskorijeniti mane nego usaditi kreposti, prema onome iz Ps 33: „Ukloni se od zla i čini dobro“, i iz Iz 1: „Prestanite činiti zlo, naučite se činiti dobro“; ipak je u spoznaji krepost ranija od grijeha, jer se po pravome spoznaje krivo, kako se veli u I. De anima. Po zakonu je pak spoznaja grijeha, kako se u Rim 3 kaže. I prema tome, potvrdni je propis trebao biti postavljen prvi. No nije to razlog reda, nego onaj koji je gore naveden. Zato što se u propisima koji pripadaju Bogu, a koji su s prve ploče, na posljednje mjesto stavlja potvrdni propis, jer njegov prijestup donosi manju krivnju.
Odgovor na 3. prigovor: grijeh srca, premda je prvi u izvršenju, ipak njegova zabrana kasnije potpada pod razum.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.