I-II, q. 100, a. 4
O diobi zapovijedi Dekaloga
Prigovor 1. Čini se da se zapovijedi Dekaloga neprikladno razlikuju. Jer latrija je druga krepost od vjere. A propisi se daju o činima kreposti. No to što se kaže na početku Dekaloga: nemoj imati tuđih bogova preda mnom, pripada vjeri; a ono što se dodaje: ne pravi sebi klesana lika itd., pripada latriji. Dakle, to su dvije zapovijedi, a ne jedna, kako veli Augustin.
Prigovor 2. Nadalje, potvrdni se propisi u zakonu razlikuju od niječnih, kao: poštuj oca i majku, i: ne ubij. No to što se kaže: ja sam Gospodin Bog tvoj, jest potvrđivanje, a ono što se dodaje: nemoj imati tuđih bogova preda mnom, jest nijekanje. Dakle, to su dvije zapovijedi i nisu sadržane pod jednom, kako postavlja Augustin.
Prigovor 3. Nadalje, Apostol u Rim 7 veli: „Za požudu nisam znao dok zakon nije rekao: ne poželi“. I tako se čini da je ovaj propis: ne poželi, jedna zapovijed. Ne treba je dakle dijeliti na dvije.
Naprotiv, stoji autoritet Augustina u Glosi nad Izl, gdje postavlja tri zapovijedi koje se odnose na Boga i sedam koje se odnose na bližnjega.
Odgovaram: zapovijedi se Dekaloga na različite načine od različitih razlikuju. Hesihije naime u Lev 26, nad onim: „Deset žena peći će kruhove u jednoj peći“, veli da propis o obdržavanju subote nije od deset zapovijedi, jer ga se ne treba obdržavati prema slovu u svako vrijeme. Ipak razlikuje četiri zapovijedi koje se odnose na Boga, tako da prva bude: ja sam Gospodin Bog tvoj; druga: nemoj imati tuđih bogova uz mene (i tako također to dvoje razlikuje Jeronim u Hoš 10, nad onim: zbog dviju tvojih opačina); za treći pak propis veli da jest: ne pravi sebi klesana lika; a za četvrti: ne uzimaj imena Boga svoga uzalud. One pak koje se odnose na bližnjega veli da su šest, tako da je prva: poštuj oca svoga i majku svoju; druga: ne ubij; treća: ne čini preljuba; četvrta: ne ukradi; peta: ne reci lažna svjedočanstva; šesta: ne poželi. No prvo, čini se neprikladnim da se propis o obdržavanju subote umeće među zapovijedi Dekaloga ako nipošto ne pripada Dekalogu. Drugo stoga što, budući da je pisano u Mt 6: nitko ne može služiti dvojici gospodara, čini se da su istoga razloga i da potpadaju pod isti propis: ja sam Gospodin Bog tvoj, i: nemoj imati tuđih bogova. Stoga Origen, razlikujući također četiri propisa koji usmjeruju k Bogu, postavlja ova dva kao jedan propis; a za drugi postavlja: ne pravi klesana lika; za treći: ne uzimaj imena Boga svoga uzalud; za četvrti: spomeni se da svetkuješ dan subotnji. Ostalih pak šest postavlja kao i Hesihije. No budući da načiniti klesani lik ili sličnost nije zabranjeno osim u tome da im se ne klanja kao bogovima (jer je i u šatoru Bog zapovjedio da se načini slika serafa, kako stoji u Izl 25), prikladnije Augustin stavlja pod jedan propis: nemoj imati tuđih bogova, i: ne pravi klesana lika. Slično također, požuda tuđe žene radi sjedinjenja pripada požudi tijela; dok požude drugih stvari, koje se žele radi posjedovanja, pripadaju požudi očiju; stoga Augustin također postavlja dva propisa o tome da se ne poželi tuđa stvar i tuđa žena. I tako postavlja tri zapovijedi s obzirom na Boga, a sedam s obzirom na bližnjega. I to je bolje.
Odgovor na 1. prigovor: latrija nije drugo doli neko očitovanje vjere; stoga ne treba davati jedne propise o latriji, a druge o vjeri. Ipak ih prije treba dati o latriji negoli o vjeri, jer se propis vjere pretpostavlja zapovijedima Dekaloga, kao i zapovijed ljubavi. Kao što su naime prva opća počela naravnoga zakona po sebi poznata onome tko ima naravni razum te ne trebaju proglašenja, tako je i to što se vjeruje u Boga prvo i po sebi poznato onome tko ima vjeru; onome naime koji pristupa k Bogu valja vjerovati da postoji, kako se veli u Heb 11. I stoga ne treba drugoga proglašenja osim ulivanja vjere.
Odgovor na 2. prigovor: potvrdni se propisi razlikuju od niječnih kada jedan nije obuhvaćen u drugome, kao što u poštovanju roditelja nije uključeno to da nijedan čovjek ne bude ubijen, niti obratno. No kada je potvrdno obuhvaćeno u niječnome ili obratno, o tome se ne daju različiti propisi, kao što se ne daje jedan propis o tome što je: ne ukradi, a drugi o tome da se sačuva tuđa stvar ili vrati natrag. I po istome razlogu nisu različiti propisi o vjerovanju u Boga i o tome da se ne vjeruje u tuđe bogove.
Odgovor na 3. prigovor: svaka se požuda slaže u jednome općem razlogu, i stoga Apostol govori u jednini o zapovijedi požude. Budući pak da su u pojedinačnome različiti razlozi požude, stoga Augustin razlikuje različite propise o tome da se ne poželi: naime, požude se razlikuju po vrsti prema različitosti djelovanja ili požudnih stvari, kako Filozof veli u X. Ethic.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.