I-II, q. 100, a. 3
Svode li se sve moralne zapovijedi staroga zakona na deset zapovijedi Dekaloga
Prigovor 1. Čini se da se svi moralni propisi staroga zakona ne svode na deset zapovijedi Dekaloga. Naime, prvi i glavni propisi zakona jesu: ljubi Gospodina Boga svoga, i: ljubi bližnjega svoga, kako stoji u Mt 22. No ta dva nisu sadržana u zapovijedima Dekaloga. Dakle, svi se moralni propisi ne sadrže u zapovijedima Dekaloga.
Prigovor 2. Nadalje, moralni se propisi ne svode na bogoštovne propise, nego radije obratno. No među zapovijedima Dekaloga nalazi se jedna bogoštovna, naime: „Spomeni se da svetkuješ dan subotnji“. Dakle, moralni se propisi ne svode na sve zapovijedi Dekaloga.
Prigovor 3. Nadalje, moralni su propisi o svim činima kreposti. No među zapovijedima Dekaloga postavljeni su samo propisi koji pripadaju činima pravednosti, kako je bjelodano onome tko prolazi pojedinačno kroz njih. Dakle, zapovijedi Dekaloga ne sadrže sve moralne propise.
Naprotiv, u Mt 5, nad onim: „Blaženi ste kad vas posvade“ itd., Glosa veli da „Mojsije, iznoseći deset zapovijedi, poslije ih po dijelovima razlaže“. Dakle, svi propisi zakona jesu neki dijelovi zapovijedi Dekaloga.
Odgovaram: zapovijedi se Dekaloga razlikuju od drugih propisa zakona po tome što se za zapovijedi Dekaloga kaže da ih je Bog sam po sebi iznio narodu, dok je druge propise iznio narodu po Mojsiju. One dakle zapovijedi pripadaju Dekalogu o kojima čovjek ima spoznaju sam po sebi od Boga. A takve su pak one koje se odmah iz općih prvih počela mogu spoznati uz malo razmatranja, te nadalje one koje se odmah spoznaju iz božanski ulivene vjere. Među zapovijedi dakle Dekaloga ne ubrajaju se dva roda propisa: naime oni koji su prvi i opći, za koje nije potrebno drugo objavljivanje osim što su upisani u naravni razum kao po sebi poznati, kao što je to da čovjek nikome ne smije nanositi zlo, i tome slično; te opet oni za koje se pomnim istraživanjem mudraca pronalazi da se slažu s razumom, jer ovi dolaze od Boga narodu posredstvom pouke mudraca. Ipak, i jedni i drugi od ovih propisa sadržani su u zapovijedima Dekaloga, ali na različit način. Jer oni koji su prvi i opći sadržani su u njima kao počela u neposrednim zaključcima, a oni pak koje mudraci spoznaju sadržani su u njima obratno, kao zaključci u počelima.
Odgovor na 1. prigovor: one dvije zapovijedi jesu prvi i opći propisi naravnoga zakona, koji su po sebi poznati ljudskom razumu, bilo po naravi bilo po vjeri. I stoga se sve zapovijedi Dekaloga odnose na one dvije kao zaključci na opća počela.
Odgovor na 2. prigovor: propis o obdržavanju subote po nečemu je moralan, ukoliko se naime time propisuje da čovjek u neko vrijeme ima slobodnog vremena za božanske stvari, prema onome iz Ps 45: „Počinite i gledajte da sam ja Bog“. I prema tome se ubraja među zapovijedi Dekaloga; ali ne i glede točnoga određivanja vremena, jer je prema tome bogoštovan.
Odgovor na 3. prigovor: razlog duga u drugim krepostima skriveniji je negoli u pravednosti. I stoga propisi o činima drugih kreposti nisu tako poznati narodu kao propisi o činima pravednosti. I zbog toga čini pravednosti posebno potpadaju pod zapovijedi Dekaloga, koje su prvi elementi zakona.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.