I-II, q. 100, a. 11
O diobi ostalih moralnih zapovijedi
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno razlikuju drugi moralni propisi zakona osim Dekaloga. Jer kako Gospodin veli u Mt 22: „O dvjema zapovijedima ljubavi visi sav zakon i proroci“. No te se dvije zapovijedi razlažu po deset zapovijedi Dekaloga. Dakle, nije potrebno da postoje drugi moralni propisi.
Prigovor 2. Nadalje, moralni se propisi razlikuju od pravnih i bogoštovnih, kako je rečeno. No određenja općih moralnih propisa pripadaju pravnim i bogoštovnim propisima, a opći su moralni propisi sadržani pod Dekalogom ili se također pretpostavljaju Dekalogu, kako je rečeno. Dakle, neprikladno se predaju drugi moralni propisi osim Dekaloga.
Prigovor 3. Nadalje, moralni su propisi o činima svih kreposti, kako je gore rečeno. Kao što se dakle u zakonu postavljaju moralni propisi osim Dekaloga koji pripadaju bogoštovlju, darežljivosti i milosrđu te čistoći, tako bi se također trebali postaviti neki propisi koji pripadaju drugim krepostima, primjerice hrabrosti, trijeznosti i drugome tome sličnom. Što se ipak ne nalazi. Dakle, u zakonu se neprikladno razlikuju drugi moralni propisi koji su osim Dekaloga.
Naprotiv, u Ps 18 veli se: „Zakon je Gospodnji neporočan, koji obraća duše“. No i po drugim moralnim propisima koji se dodaju Dekalogu čovjek se čuva bez ljage grijeha i njegova se duša obraća k Bogu. Dakle, zakonu je pripadalo predati i druge moralne propise.
Odgovaram: kako je bjelodano iz rečenoga, pravni i bogoštovni propisi imaju snagu iz samoga ustanovljenja, jer prije negoli su bili ustanovljeni, činilo se da nije važno čini li se ovako ili onako. No moralni propisi imaju učinkovitost iz samoga naloga naravnoga razuma, čak i ako nikada ne bi bili u zakonu postavljeni. Njihov je pak stupanj trostruk. Neki su naime najizvjesniji i toliko očiti da ne trebaju proglašenja, kao zapovijedi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu i drugo tome slično, kako je gore rečeno, koje su kao svrhe propisa; stoga u njima nitko ne može pogriješiti prema sudu razuma. Neki su pak određeniji, čiji razlog odmah svatko, pa i priprost čovjek, može lako vidjeti; a ipak, jer se u rjeđim slučajevima oko takvih stvari događa da se ljudski sud izopači, takvi trebaju proglašenje, i to su zapovijedi Dekaloga. Neki su pak takvi čiji razlog nije tako svakome očit, nego samo mudracima, i to su moralni propisi pridodani Dekalogu, koje je Bog predao narodu po Mojsiju i Aronu. No budući da je ono što je očito počelo spoznaje onoga što nije očito, drugi se moralni propisi pridodani Dekalogu svode na zapovijedi Dekaloga po načinu nekoga dodatka njima. Naime, u prvoj se zapovijedi Dekaloga zabranjuje štovanje tuđih bogova, kojoj se pridodaju drugi propisi koji zabranjuju ono što se usmjeruje na štovanje idola; kako stoji u Pnz 18: „Neka se ne nađe u tebe tko bi sina svoga ili kćer svoju provodio kroz oganj, niti tko bi bio vračar ili zao duh, niti tko bi pitao pitone ili gatare i tražio od mrtvih istinu“. Druga pak zapovijed zabranjuje krivokletstvo. Pridodaje joj se pak zabrana hule u Lev 24 i zabrana lažnoga nauka u Pnz 13. Trećoj se pak zapovijedi pridodaju svi bogoštovni propisi. Četvrtoj pak zapovijedi, o poštovanju roditelja, pridodaje se propis o poštovanju staraca, prema onome iz Lev 19: „Pred sijedom glavom ustani i poštuj osobu starca“; i općenito svi propisi koji navode na iskazivanje poštovanja višima ili na iskazivanje dobročinstava bilo jednakima bilo nižima. Petoj pak zapovijedi, koja je o zabrani ubojstva, dodaje se zabrana mržnje i svakoga nasilja protiv bližnjega, kao ono iz Lev 19: „Ne ustaj protiv krvi bližnjega svoga“; i također zabrana mržnje na brata, prema onome: „Ne mrzi brata svoga u srcu svome“. Šestoj pak zapovijedi, koja je o zabrani preljuba, pridodaje se propis o zabrani bludništva, prema onome iz Pnz 23: „Neka ne bude bludnice među kćerima Izraelovim, niti bludnika među sinovima Izraelovim“; i opet zabrana protunaravnoga poroka, prema onome iz Lev 18: „S muškarcem ne lijegaj, sa živinčetom se nemoj sparivati“. Sedmoj pak zapovijedi, o zabrani krađe, pridružuje se propis o zabrani lihve, prema onome iz Pnz 23: „Ne uzajmljuj bratu svome na lihvu“; i zabrana prijevare, prema onome iz Pnz 25: „Nemoj imati u torbi različite utege“; i općenito sve što pripada zabrani klevete i otimačine. Osmoj pak zapovijedi, koja je o zabrani lažnoga svjedočenja, dodaje se zabrana lažnoga suda, prema onome iz Izl 23: „Niti na sudu ne pristaj uz mnijenje većine da skreneš od istine“; i zabrana laži, kako se ondje dodaje: „Laž izbjegavaj“; i zabrana ogovaranja, prema onome iz Lev 19: „Nemoj biti tužitelj i šaptač među narodom“. Drugim dvjema pak zapovijedima ništa se drugo ne pridružuje, jer se po njima općenito zabranjuje svaka zla požuda.
Odgovor na 1. prigovor: na ljubav prema Bogu i bližnjemu usmjeruju se doduše zapovijedi Dekaloga prema očitom razlogu duga, dok drugi prema skrivenijem razlogu.
Odgovor na 2. prigovor: bogoštovni i pravni propisi jesu određenja zapovijedi Dekaloga po snazi ustanovljenja, a ne po snazi naravnoga nagona, kao pridodani moralni propisi.
Odgovor na 3. prigovor: propisi se zakona usmjeruju na opće dobro, kako je gore rečeno. I jer kreposti koje usmjeruju prema drugome izravno pripadaju općem dobru, a slično i krepost čistoće, ukoliko čin rađanja služi općem dobru vrste, stoga se o tim krepostima izravno daju propisi i Dekaloga i oni pridodani. O činu pak hrabrosti daje se propis koji imaju iznositi vojskovođe bodreći u ratu koji se poduzima za opće dobro, kako je bjelodano u Pnz 20, gdje se nalaže svećeniku: „Ne bojte se, ne uzmičite“. Slično se također čin lakomosti na jelo koji treba zabraniti povjerava očinskoj opomeni, jer se protivi domaćem dobru; stoga se veli u Pnz 21 iz usta roditelja: „Naše opomene prezire čuti, odaje se prežderavanju i raskoši te gozbama“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.