I-II, q. 100, a. 10
Potpada li način ljubavi pod zapovijed
Prigovor 1. Čini se da način ljubavi potpada pod propis božanskoga zakona. Kaže se naime u Mt 19: „Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi“, iz čega se čini da je obdržavanje zapovijedi dostatno za uvođenje u život. No dobra djela nisu dostatna za uvođenje u život ako ne bivaju iz ljubavi, veli se naime u 1 Kor 13: „Ako razdam za hranu siromasima sva svoja imanja, i ako predam tijelo svoje da izgorim, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi“. Dakle, način je ljubavi u propisu.
Prigovor 2. Nadalje, načinu ljubavi u pravom smislu riječi pripada da sve biva radi Boga. No to potpada pod propis, veli naime Apostol u 1 Kor 10: „Sve na slavu Božju činite“. Dakle, način ljubavi potpada pod propis.
Prigovor 3. Nadalje, ako način ljubavi ne potpada pod propis, dakle netko može ispuniti propise zakona nemajući ljubavi. No ono što može biti učinjeno bez ljubavi, može biti učinjeno bez milosti, koja je uvijek pridružena ljubavi. Dakle, netko može ispuniti propise zakona bez milosti. To je pak pelagijanska zabluda, kako je bjelodano po Augustinu u knjizi O krivovjerjima. Dakle, način je ljubavi u propisu.
Naprotiv, stoji to što tko god ne obdržava propis, smrtno griješi. Ako dakle način ljubavi potpada pod propis, slijedi da tko god čini bilo što a ne iz ljubavi, smrtno griješi. No tko god nema ljubavi, djeluje ne iz ljubavi. Dakle, slijedi da tko god nema ljubavi, smrtno griješi u svakom djelu koje čini, ma koliko bilo iz roda dobrih. Što je neprihvatljivo.
Odgovaram: o tome su postojala oprečna mišljenja. Neki su naime apsolutno rekli da je način ljubavi pod propisom. I nije nemoguće obdržavati ovaj propis onome tko nema ljubavi, jer se može raspoložiti za to da mu ljubav bude ulivena od Boga. Niti kad god netko nemajući ljubavi čini nešto iz roda dobrih, smrtno griješi, jer ovo je potvrdan propis, da se djeluje iz ljubavi, i ne obvezuje za uvijek, nego za ono vrijeme u kojemu netko ima ljubav. Drugi su pak rekli da način ljubavi uopće ne potpada pod propis. I jedni i drugi pak s obzirom na nešto rekoše istinu. Čin se naime ljubavi može promatrati dvostruko. Na jedan način, ukoliko je neki čin po sebi. I na taj način potpada pod propis zakona koji se o tome posebno daje, naime: „Ljubi Gospodina Boga svoga, i: ljubi bližnjega svoga“. I s obzirom na to, prvi su rekli istinu. Nije naime nemoguće obdržavati ovaj propis, koji je o činu ljubavi, jer se čovjek može raspoložiti za posjedovanje ljubavi, a kada je bude imao, može se njome služiti. Na drugi način može se promatrati čin ljubavi ukoliko je način činâ drugih kreposti, to jest ukoliko su čini drugih kreposti usmjereni na ljubav, koja je svrha zapovijedi, kako se veli u 1 Tim 1; rečeno je naime gore da je nakana svrhe neki formalni način čina usmjerenoga na svrhu. I na taj način istina je ono što su drugi rekli, da način ljubavi ne potpada pod propis; to jest, u ovom propisu: poštuj oca, nije uključeno to da se poštuje otac iz ljubavi, nego samo to da se poštuje otac. Stoga onaj tko poštuje oca, premda nema ljubavi, ne postaje prijestupnik ovoga propisa, iako je prijestupnik propisa koji je o činu ljubavi, zbog kojega prijestupa zaslužuje kaznu.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin nije rekao: ako hoćeš u život ući, čuvaj jednu zapovijed, nego: čuvaj sve zapovijedi. Među kojima se također sadrži zapovijed o ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Odgovor na 2. prigovor: pod zapovijedi se ljubavi sadrži to da se Bog ljubi iz svega srca, čemu pripada da se sve usmjeruje na Boga. I stoga propis ljubavi čovjek ne može ispuniti ako se također sve ne usmjeruje na Boga. Tako dakle onaj tko poštuje roditelje dužan je iz ljubavi poštovati, ne po snazi ovoga propisa koji glasi: poštuj roditelje, nego po snazi ovoga propisa: ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svoga. A budući da su to dva potvrdna propisa koja ne obvezuju za uvijek, mogu za različita vremena obvezivati. I tako se može dogoditi da netko ispunjavajući propis o poštovanju roditelja tada ne prestupa propis o propuštanju načina ljubavi.
Odgovor na 3. prigovor: obdržavati sve propise zakona čovjek ne može ako ne ispuni propis ljubavi, što ne biva bez milosti. I stoga je nemoguće ono što je Pelagije rekao, da čovjek ispunjava zakon bez milosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.