Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 100, a. 12

Opravdavaju li moralne zapovijedi staroga zakona

Prigovor 1. Čini se da su moralni propisi staroga zakona opravdavali. Veli naime Apostol u Rim 2: „Jer nisu pred Bogom pravedni oni koji zakon slušaju, nego će se opravdati oni koji zakon vrše“. No vršiteljima zakona nazivaju se oni koji ispunjavaju propise zakona. Dakle, ispunjeni propisi zakona opravdavali su.

Prigovor 2. Nadalje, u Lev 18 veli se: „Čuvajte moje zakone i sudove; vršeći ih čovjek će u njima živjeti“. No čovjekov je duhovni život po pravednosti. Dakle, ispunjeni propisi zakona opravdavali su.

Prigovor 3. Nadalje, božanski je zakon djelotvorniji od ljudskoga zakona. No ljudski zakon opravdava: naime, neka je pravednost u tome što se ispunjavaju propisi zakona. Dakle, propisi su zakona opravdavali.

Naprotiv, Apostol veli u 2 Kor 3: slovo ubija. Što se prema Augustinu, u knjizi O duhu i slovu, razumije također o moralnim propisima. Dakle, moralni propisi nisu opravdavali.

Odgovaram: kao što se zdravim u pravom smislu i ponajprije naziva ono što ima zdravlje, a naknadno ono što označuje zdravlje ili što čuva zdravlje, tako se opravdanjem ponajprije i u pravom smislu naziva samo tvorjenje pravednosti; a sekundarno pak, i kao nepravo, može se opravdanjem nazvati označavanje pravednosti ili priprava za pravednost. Na ta je dva načina očito da su propisi zakona opravdavali, ukoliko su naime priređivali ljude za Kristovu opravdavajuću milost, koju su također označivali; jer kako veli Augustin u djelu Protiv Fausta: „I život je onoga naroda bio proročki i slikovit za Krista“. Ali ako govorimo o opravdanju u pravom smislu riječi, tako valja razmotriti da se pravednost može uzeti kako je u habitusu ili kako je u činu, i prema tome se o opravdanju govori dvostruko. Na jedan doduše način, prema tome što čovjek postaje pravedan stječući habitus pravednosti. Na drugi pak način, prema tome što čini djela pravednosti, tako da prema tome opravdanje ne bude ništa drugo doli izvršenje pravednosti. Pravednost se pak, kao i druge kreposti, može uzeti i stečena i ulivena, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Stečena se naime uzrokuje iz djelâ, ali ulivenu uzrokuje sam Bog po svojoj milosti. I to je prava pravednost o kojoj sada govorimo, po kojoj se netko naziva pravednim pred Bogom; prema onome iz Rim 4: „Ako se Abraham po djelima zakona opravdao, ima se čime dičiti, ali ne pred Bogom“. Ta se dakle pravednost nije mogla uzrokovati po moralnim propisima, koji su o ljudskim činima. I prema tome, moralni propisi nisu mogli opravdavati uzrokujući pravednost. Ako se pak opravdanje uzme za izvršenje pravednosti, tako su svi propisi zakona opravdavali, ipak na različite načine. Jer bogoštovni su propisi sadržavali doduše pravednost po sebi uopćeno, ukoliko su se naime iskazivali na štovanje Boga, a u posebnom pak nisu po sebi sadržavali pravednost, osim iz samoga određenja božanskoga zakona. I stoga se o takvim propisima veli da nisu opravdavali osim po pobožnosti i poslušnosti onih koji su ih činili. Moralni pak i pravni propisi sadržavali su ono što je po sebi bilo pravedno ili uopćeno ili također posebno. No moralni su propisi sadržavali ono što je po sebi pravedno prema općoj pravednosti koja je svaka krepost, kako se veli u V. Ethic. Pravni pak propisi pripadali su posebnoj pravednosti, koja se sastoji oko ugovorâ ljudskoga života koji su među ljudima međusobno.

Odgovor na 1. prigovor: Apostol ondje uzima opravdanje za izvršenje pravednosti.

Odgovor na 2. prigovor: za čovjeka koji vrši propise zakona kaže se da živi u njima zato što nije upadao u kaznu smrti koju je zakon dosuđivao prijestupnicima. U tome smislu to navodi Apostol u Gal 3.

Odgovor na 3. prigovor: propisi ljudskoga zakona opravdavaju stečenom pravednošću, o kojoj se sada ne pita, nego samo o pravednosti koja je pred Bogom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.