I-II, q. 1, a. 6
Usmjerava li čovjek sve u krajnji cilj
Prigovor 1. Čini se da čovjek sve što god hoće ne hoće radi krajnjega cilja. Ono naime što se usmjerava k krajnjem cilju naziva se ozbiljnim, takoreći korisnim. No šaljivo se razlikuje od ozbiljnoga. Dakle, ono što čovjek čini iz šale ne usmjerava u krajnji cilj.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže na početku Metaphys. da se motrilačke znanosti traže radi samih sebe. Niti se ipak može reći da je ijedna od njih krajnji cilj. Dakle, čovjek sve za čime teži ne teži radi krajnjega cilja.
Prigovor 3. Nadalje, tko god usmjerava nešto u neki cilj, misli o onom cilju. No čovjek ne misli uvijek o krajnjem cilju u svemu onome za čime teži ili što čini. Dakle, čovjek ne teži niti čini sve radi krajnjega cilja.
Naprotiv, Augustin kaže u XIX. knjizi De Civ. Dei: „ono je cilj našega dobra radi kojega se ljubi ostalo, a ono samo radi sebe samoga“.
Odgovaram: nužno je da sve za čime čovjek teži teži radi krajnjega cilja. I to je očito iz dvostrukoga razloga. Prvo doista zato što što god čovjek želi, želi pod vidom dobra. Što se doista ako se ne želi kao savršeno dobro, a to je krajnji cilj, nužno mora željeti kao ono što teži u savršeno dobro, jer se uvijek začetak nečega usmjerava k njegovu dovršenju; kako je očito kako u onome što nastaje od naravi tako i u onome što nastaje od umijeća. I stoga se svaki začetak savršenstva usmjerava u dovršeno savršenstvo, koje biva po krajnjem cilju. Drugo zato što se krajnji cilj ovako drži u pokretanju apetita kako se drži u drugim pokretanjima prvi pokretač. Bjelodano je pak da drugi pokretački uzroci ne pokreću osim prema tome što se pokreću od prvoga pokretača. Stoga druge težive stvari ne pokreću apetit osim u usmjerenju k prvom teživom, a to je krajnji cilj.
Odgovor na 1. prigovor: šaljiva se djelovanja ne usmjeravaju k nekom vanjskom cilju; no ipak se usmjeravaju k dobru samoga onoga koji se igra, ukoliko donose nasladu ili pružaju odmor. Dovršeno je pak čovjekovo dobro njegov krajnji cilj.
Odgovor na 2. prigovor: i slično treba reći na drugi prigovor o motrilačkoj znanosti; za kojom se teži kao za nekim dobrom onoga koji motri, koje je obuhvaćeno pod potpunim i savršenim dobrom, a to je krajnji cilj.
Odgovor na 3. prigovor: nije nužno da netko uvijek misli o krajnjem cilju kad god za nečim teži ili što radi; nego snaga prve nakane, koja je s obzirom na krajnji cilj, ostaje u svakoj težnji za bilo kojom stvari, čak i ako se o krajnjem cilju u činu ne misli. Kao što nije nužno da onaj tko ide putem pri svakom koraku misli o cilju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.