Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Objavljivat ću stihove na koje su se kršćani kroz povijest pozivali kao na dokaz da je Božja Mudrost božanska Hipostaza ili Osoba koja je utjelovljena u Isusu Kristu. To su bili tekstovi na koje je rano Crkva ukazivala kao na pokazatelj da je Isus Krist vječna, nestvorena utjelovljena Božja Mudrost.

Započinjem sa sljedećim ulomkom u kojem se za Mudrost kaže da čini ono što čini Jahve, naime, izlijeva Duh Sveti i uslišava molitve:

„Mudrost viče na ulicama, diže glas svoj na trgovima; na raskrižjima galami, na ulazima gradskih vrata kazuje riječi svoje: ‚Dok ćete, o lakoumnici, voljeti lakoumnost i podrugljivi uživati u ruganju, a bezumnici mrziti spoznaju? Obratite se na moju opomenu: evo, izlit ću na vas duh svoj, obznanit ću vam riječi svoje. Budući da sam zvala, a vi ste odbijali, pružala sam ruku svoju, a nitko nije mario, nego ste odbacili svaki moj savjet i niste htjeli moju opomenu; smijat ću se vašoj propasti, rugat ću se kad vas strah snađe, kad vas strah snađe kao oluja i propast vas stigne kao vihor, kad na vas dođe nevolja i tjeskoba. Tada će me zvati, ali neću odazvati se; tražit me revno, ali me neće naći, jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali strah Jahvin. Nisu htjeli moj savjet, prezreli su svaku moju opomenu. Zato će jesti plodove svoga puta i nasititi se svojih namjera. Jer odvraćanje lakoumnika ubit će ih, i bezbrižnost luđaka uništiti ih. A tko mene sluša, prebivat će bezbrižno i živjeti mirno od straha pred zlom.‘” Izreke 1,20-33Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; Legacy Standard Bible (LSB)

U ovim drugim primjerima Mudrost je prikazana kao ona koja postoji prije stvaranja i koja izvire iz samoga Jahve, budući da je božanski Agens stvaranja koji posjeduje sva bitna Božja svojstva, kao što su svemoć i sveprisutnost:

„Jahve me posjedovaše u početku puta svog, prije djela svojih, odasvud. Od vječnosti postavljen bijah, od početka, od pradavnih vremena zemlje. Kad bezdana ne bijaše, rođena bijah, kad ne bijaše izvora s vodama obilnim. Prije nego su gore utemeljene, prije brežuljaka rođena bijah; dok još bijaše načinio zemlju i polja, i početni prah svijeta. Kad je utvrđivao nebesa, bila sam ondje, kad je zacrtavao krug nad licem bezdana, kad je utvrđivao oblake gore, kad su ojačali izvori bezdana, kad je postavljao moru granicu da vode ne prestupe zapovijed njegovu, kad je polagao temelje zemlje; tada bijah kraj njega kao graditelj; i bijah radost mu iz dana u dan, veseleći se pred njim u svako doba, veseljući se u krugu zemlje njegove, i radost moja u sinovima ljudskim. Zato, sinovi, poslušajte me: jer blago onima koji čuvaju putove moje. Slušajte pouku i budite mudri, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša, koji bdi na vratima mojim iz dana u dan, koji čuva pragove vrata mojih. Jer tko me nađe, nalazi život i postiže milost od Jahve. A tko griješi protiv mene, nanosi štetu duši svojoj; svi koji mrze mene, ljube smrt.” Izreke 8,22-36Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; LSB

„Naučila sam i ono što je skriveno i ono što je očito, jer me poučila mudrost, tvorac svega. U njoj je duh uman, svet, jedini (monogenes), mnogostruk, tanak, gibak, jasan, neokaljan, razgovjetan, nepovrediv, ljubitelj dobra, oštar, nezaustavljiv, dobrostiv, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svevideći i koji prožima sve duhove umne, čiste i posve tanane. Jer mudrost je pokretljivija od svakog gibanja; zbog svoje čistoće ona sve prožima i prodire. Jer ona je dah snage Božje i čisti odsjaj slave Svevišnjega; stoga ništa nečisto ne prodire u nju. Jer ona je odsjaj (apagausma) vječne svjetlosti, neokaljano ogledalo djelovanja Božjeg, i slika (eikon) dobrote njegove. Iako je samo jedna, ona može sve, i ostajući u sebi, sve obnavlja; od naraštaja do naraštaja prelazi u svete duše i pravi ih prijateljima Božjim i prorocima, jer Bog ne ljubi nikoga kao onoga tko prebiva s mudrošću. Ljepša je od sunca i nadmašuje svako zviježđe zvijezda. U usporedbi sa svjetlošću nalazi se sjajnijom, jer nju nasljeđuje noć, ali protiv mudrosti zlo ne nadjačava.” Mudrost 7,21-30I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu. NRSVUE

„Ona moćno dopire od jednog kraja zemlje do drugog i sve dobro uređuje. Nju sam ljubio i tražio je od mladosti svoje; zaželjeh je uzeti sebi za nevjestu i očaran bijah ljepotom njenom. Ona proslavlja svoje plemenito rođenje time što prebiva s Bogom, i Gospodar svega ljubi je. Jer ona je upućena u spoznaju Božju i suputnica u djelima njegovim. Ako je bogatstvo poželjan posjed u životu, što je bogatije od mudrosti, djelatnog uzroka svega? Ako je razboritost djelotvorna, tko je više od nje tvorac onoga što postoji? Ako tko ljubi pravednost, njezini su trudovi kreposti, jer ona uči umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti; ništa u životu nije korisnije smrtnima od ovoga. Ako tko žudi za velikim iskustvom, ona zna ono što je davno bilo i naslućuje ono što će doći; ona razumije obrte govora i rješenja zagonetki; ona unaprijed zna znakove i čudesa te ishode vremena i rokova.” Mudrost 8,1-8Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. NRSVUE

Mudrost se nadalje prikazuje kako izlazi iz Božjih usta, izjednačavajući je s Božjom Riječju, koja sjedi s Bogom na njegovu prijestolju i prebiva u stupu od oblaka. Mudrost čak djeluje u zajedništvu s Duhom Svetim, a ujedno je i Ona koja je bila s čovječanstvom od Adamova vremena kako bi ih spasila, budući da je Ona koja je izvela Izrael iz Egipta i povela ih kroz pustinju:

„Bože mojih otaca i Gospodine milosrđa, koji si sve stvorio svojom riječju i svojom mudrošću oblikovao čovjeka da vlada stvorenjima koja si stvorio i da upravlja svijetom u svetosti i pravednosti te da donosi sudove u pravednosti duše, daj mi mudrost koja sjedi uz tvoje prijestolje i ne odbaci me među djecu svoju... S tobom je mudrost, ona koja poznaje tvoja djela i bila je prisutna kad si stvarao svijet; ona razumije što je ures tvojih očiju i što je pravo po zapovijedima tvojim. Pošalji je iz svetih nebesa i s prijestolja slave svoje je pošalji, da radi pokraj mene i da naučim što je tebi ugodno. Jer ona sve zna i razumije, i vodit će me mudro u djelima mojim i čuvati me slavom svojom... Tko je doznao tvoj savjet ako nisi dao mudrost i poslao svoj sveti duh s visina?” Mudrost 9,1-4. 9-11. 17Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir NRSVUE

Mudrost je sačuvala prvog stvorenog oca svijeta, kad je bio stvoren sam; izbavila ga je od njegova prijestupa2 i dala mu snagu da vlada svime.3 Ali kad je nepravednik u gnjevu odstupio od nje, propao je jer je u jarosti ubio svojeg brata.4 Kada je zemlja bila poplavljena zbog njega, mudrost ju je ponovno spasila, kormilareći pravednikom na malenom komadu drva.

5 Mudrost je također, kada su narodi u zlom savezu bili zavedeni, prepoznala pravednika i sačuvala ga neporočnim pred Bogom te ga održala jakim u suočenju s njegovim suosjećanjem prema svom djetetu.

6 Mudrost je izbavila pravednika kad su bezbožnici propadali; umakao je vatri koja se spustila na Pet gradova.7 Dokaz njihove zloće još uvijek ostaje: pustoš iz koje se stalno puši, biljke koje donose plod što ne dozrijeva i stup od soli koji stoji kao spomenik nevjernoj duši.8 Jer budući da su zaobišli mudrost, nisu samo bili spriječeni prepoznati dobro nego su i ostavili čovječanstvu podsjetnik na svoju ludost, tako da njihovi propusti nikada nisu mogli proći neprimijećeno.

9 Mudrost je iz nevolja izbavila one koji su joj služili.10 Kad je pravednik bježao od bratova gnjeva, vodila ga je ravnim stazama; pokazala mu je kraljevstvo Božje i dala mu spoznaju svetih stvari; učinila je da napreduje u njegovim trudovima i umnožila plod njegova napora.11 Kad su njegovi tlačitelji bili gramzivi, stala je uz njega i obogatila ga.12 Zaštitila ga je od njegovih neprijatelja i sačuvala ga sigurnim od onih koji su ga vrebali; u njegovu teškom natjecanju proglasila ga je pobjednikom, kako bi mogao naučiti da je pobožnost moćnija od svega drugoga.

13 Kad je pravednik bio prodan, mudrost ga nije napustila nego ga je izbavila od grijeha.14 Sišla je s njim u tamnicu, i kad je bio u zatvoru nije ga ostavila, sve dok mu nije donijela kraljevsko žezlo i vlast nad njegovim gospodarima. One koji su ga optuživali pokazala mu je lažnima, i dala mu vječnu čast.

15 Sveti narod i neporočno potomstvo mudrost je izbavila od naroda tlačitelja.16 Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg i oduprla se strašnim kraljevima čudesima i znakovima.17 Dala je svetim ljudima plaću za njihove trudove; vodila ih je čudesnim putem i postala im zaklon danju i zvjezdani plamen kroz noć.18 Prevela ih je preko Crvenoga mora i provela ih kroz duboke vode,19 ali je potopila njihove neprijatelje i izbacila ih iz dubine mora.20 Zato su pravednici opljačkali bezbožnike; pjevali su hvalospjeve, o Gospode, tvom svetom imenu i jednodušno hvalili tvoju ruku koja brani,21 jer mudrost je otvorila usta nijemima i učinila da se jezici dojenčadi jasno razgovore. Mudrost 10 NRSVUE

„Mudrost sama sebe hvali i kazuje o svojoj slavi usred svoga naroda. U zboru Svevišnjega otvara svoja usta, i pred njegovim četama kazuje o svojoj slavi: ‚Iziđoh iz usta Svevišnjega i prekrih zemlju poput magle. U taborih se nastanih, i moje prijestolje bijaše u stupu od oblaka. Sama obuhvatih nebeski svod i prođoh dubine bezdana. Preko morskih valova, preko sve zemlje, i preko svakog naroda i plemena vladala sam. Među svima njima tražih počivalište; u čijem bih baštinu prebivala? Tada mi Stvoritelj svega zapovjedi, i Stvoritelj moj razape moj šator. Reče mi: „Nastani se u Jakovu, i u Izraelu primite baštinu.“ Prije vjekova, na početku, stvori me, i do svih vjekova neću prestati postojati. U svetom šatoru vrših službu pred njim, i tako se učvrstih na Sionu. Tako mi u ljubljenom gradu dade počivalište, i u Jeruzalemu bijaše moja vlast. Korijen pustih u časti punom narodu; u baštini Gospodnjoj moja je baština.‘“ Sirah 24,1-12Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. NRSVUE

[Poglavlje 42]

1 Mudrost ne nađe mjesta gdje bi prebivala; Tada joj bi dodijeljeno boravište na nebesima.

2 Mudrost iziđe da postavi svoje boravište među sinovima ljudskim, I ne nađe boravište: Mudrost se vrati na svoje mjesto, I sjede među anđele.

3 I nepravda iziđe iz svojih odaja: Koju ne tražaše, nađe, I nastani se s njima, Kao kiša u pustinji I rosa na žednoj zemlji. 1 Henoh

[Poglavlje 84]

1 I podigoh svoje ruke u pravednosti i blagoslovih Svetoga i Velikoga, i progovorih dahom svojih usta, i jezikom od mesa, koji Bog stvori za sinove ljudskog mesa, da mogu njime govoriti, i On im dade dah i jezik i usta da mogu njime govoriti:

2 Blagoslovljen budi Ti, Gospode, Kralju, Veliki i silni u veličini Svojoj, Gospodaru svega stvorenja nebeskoga, Kralju kraljeva i Bože cijeloga svijeta. I Tvoja moć i kraljevanje i veličina ostaju u vijeke vjekova, I kroza sva pokoljenja Tvoja vlast; I sva su nebesa Tvoje prijestolje dovijeka, I sva zemlja Tvoje podnožje u vijeke vjekova.

3 Jer Ti si stvorio i vladaš svemu, I ništa Ti nije preteško, Mudrost ne odlazi s mjesta Tvoga prijestolja, Niti se odvraća od Tvoje prisutnosti. I Ti znaš i vidiš i čuješ sve, I ništa Ti nije skriveno [jer Ti vidiš sve]

4 I sada anđeli Tvojih nebesa skrivili su prijestupom, I na mesu ljudi ostaje Tvoj gnjev sve do velikoga dana suda.

5 I sada, o Bože i Gospode i Veliki Kralju, molim Te i zaklinjem Te da ispuniš moju molitvu, Da mi ostaviš potomstvo na zemlji, I da ne uništiš sav ljudski rod, I ne učiniš zemlju bez stanovnika, Tako da nastupi vječna propast.

6 I sada, Gospode moj, uništi sa zemlje meso koje je izazvalo Tvoj gnjev, Ali meso pravednosti i čestitosti uspostavi kao usjev vječnoga sjemenja, I ne skrivaj lica svoga od molitve sluge svoga, o Gospode.'

Ovo su primjeri koji su neke učenjake naveli na zaključak da je postojao dio judaizma koji je Mudrost promatrao više kao stvarnu Božju Osobu / hipostazu, nego li jednostavno kao personifikaciju Božjeg svojstva:

(1) Personificirana Mudrost u židovskoj tradiciji.

U Izraelovoj svetoj književnosti riječ hokma u hebrejskim i Sophia u grčkim Spisima označava mudrost: odliku inteligencije, pronicljivosti i pragmatične sposobnosti, koja se često pripisuje Bogu, a ipak se može dijeliti s ljudskim subjektima. Obje su imenice ženskog roda, te je Mudrost shodno tome personificirana kao žena, propovjednica istine, koja poziva one koji su pažljivi da poslušaju njezinu pouku (Izr 8,1-11Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?; Bar 3,9Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.; Sir 4,11Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je traže.; 24,19-21; 4Q185 I, II 1.13-2.8) s obećanjem da će oni koji je prihvate postati njezina djeca i izbjeći nesreću (Izr 8,32-36Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.; Bar 3,10-14Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini,; Sir 4,12-13Tko ljubi nju, ljubi život, i koji je rano traže ispunit će se srećom.; 24,22). Među najranijim je židovskim mudrosnim tekstovima Job 28, koji oplakuje nemogućnost pristupa ljudima mudrosti. Mudrost je prikazana kao dragocjena, ali ostaje neuhvatljiva, a njezino je porijeklo neizrecivo. Bog je ili stvorio Mudrost ili ju je pronašao, a ljudski put do Mudrosti jest „bojati se Gospodina“ i „kloniti se zla“ (Job 28,27-28tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.). Kasnija je židovska tradicija uvelike naglašavala Gospodinov odnos prema Mudrosti i način na koji se ona nastanila usred Izraela ponajviše kroz Toru.

U Izrekama Gospa Mudrost jest mudrac na ulici koji prekorava nerazumne i nudi svoj uvid (Izr 1.20-33; 8,1-11), božica koja nudi život i bogatstvo (Izr 3,18-20Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži.; 8,12-21) i suputnica u Božjem stvaralačkom djelu (8,22-31). U ovom posljednjem retku Gospa Mudrost personificirana je kao netko tko je „stvoren“ (qana/ektisen), „postavljen/ustoličen“ (nissakhti/ethemeliosen) i „rođen“ (holalti/genna) na početku stvaranja, ali prije početka zemlje. Ona je „vješti graditelj“ (’amon)143 uz Božju stranu, radujući se Božjem stvaralačkom djelu i nalazeći užitak u čovječanstvu (Izr 8,22-31Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;). Važno je napomenuti da Mudrost ovdje nije vječna, već stvoreno biće, niti je demiurg jer ne surađuje u djelu stvaranja.144 Ispravnije rečeno, ona je nešto poput potvrđivača i publike Božjoj stvaralačkoj vještini.

Baruh je postizgnutički spis koji reinterpretira Izraelovu priču o progonstvu i skoroj obnovi te usput gradi govor o odnosu Mudrosti i Tore (Bar 3,9–4,4Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.). Izraelovo „progonstvo“ neće u potpunosti završiti sve dok ne nauči Mudrost iz „zapovijedi života“ u Tori. Iako se Mudrost može činiti nedostupnom, prema Jobu 28, Bog je ipak dao znanje Izraelu u obliku Tore: „Ona se pojavila na zemlji i živjela s ljudima. Ona je knjiga zapovijedi Božjih, zakon koji ostaje dovijeka“ (Bar 3,37–4,1On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.). Mudrost je personificirana kao učiteljica dana Izraelu, a njezino se utjelovljenje opisuje epifanijskim („pojavila se“ophthe) i antropomorfnim („živjela s“synavestraphe) jezikom (Bar 3,38Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.).

Knjigu Sirahovu napisao je pisar mudrac Yeshua ben Sira oko 200. pr. Kr. i ona sadrži različite izreke za sve vrste prilika i situacija; izvorno je sastavljena na hebrejskom, ali je primila grčki prijevod od Ben Sirina unuka. Čini se da Ben Sira smatra da je Mudrost Bog stvorio prije početka stvaranja, a ipak ona ustraje u vječnoj budućnosti (Sir 1,1.4Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.; 24,3.9). Mudrost je specifično povezana s Torom kao svojim ispunjenjem (Sir 15,1Tako čini tko se boji Gospoda; i tko se drži zakona steći će mudrost.; 19,20; 21,11; 34,8; 39,1). U jednom trenutku Gospa Mudrost pripovijeda o svom putovanju od Gospodinovih usta, nebeske vojske i Božjega prijestolja do prebivanja u izraelskom hramu kroz prebivanje u Tori (Sir 24,1-23Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.). Prekretnica je u tome što ona dolazi prebivati u Izrael na način sličan onomu kako je shekinah prebivala u hramu (Izl 40,34-35A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište.; Sir 24,8-10Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: 'Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.'). Zatim, u vrhuncu, „Sve je to knjiga Saveza Boga Svevišnjega, zakon koji nam je naredio Mojsije“ (Sir 24,23Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.).115 Ono što upada u oči jest to da Ben Sira predstavlja Mudrost kao Božju personificiranu riječ (Sir 4,24Jer se u govoru očituje mudrost i po riječima otkriva naobrazba.; 24,1-2), usko povezani s Božjim duhom (Sir 39,6Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.; 24,3) i slavom (Sir 24,1-2.8-10.16Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.) te utjelovljenu u Tori (Sir 24,23Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.).

Knjiga Mudrosti najvjerojatnije je aleksandrijski tekst, nastao s obje strane prijelaza ere, ovisan o Izrekama i Sirahu, te predstavlja sintezu židovskih mudrosnih tradicija i helenizma. Gospa Mudrost jest ona koja je „nastala“ od „početka stvaranja“ (Mudr 6,22A sad ću vam priopćiti što je mudrost i kako je postala. Neću vam skriti tajne, nego ću je pratiti od početka i na vidjelo iznijeti znanje njezino, i neću istinu mimoići.), a njezino je znanje „spasenje svijeta“ (Mudr 6,24Mnoštvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu.; usp. 9,18). U Salomonovu pohvalnom govoru mudrosti, ona je „stvoriteljica svega“ (panton technitis) sa snažno imanentnim svojstvima kao „svemoćna, sve nadgleda i prodire kroz sve duhove... Jer mudrost je pokretljivija od svakog gibanja; zbog svoje čistoće ona prožima i prodire u sve stvari“ (Mudr 7,22-24Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar,). Mudrost je personifikacija božanskih svojstava koja se u višestrukim smislovima rađaju od Boga: „dah snage Božje“„čisti odraz slave Svemogućega“„odraz vječne svjetlosti“„besprijekorno zrcalo djela Božjega“ i „slika njegove dobroće“ (Mudr 7,25-26Jer je ona dah sile Božje i čist odvir slave Svemogućeg; zato je ništa nećisto ne može oskvrnuti.). Ona ima „zajednički život s Bogom“je „upućena u znanje Božje“ i „bira njegova djela“ (Mudr 8,3-4Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.). Osim toga, Bog je sve stvorio svojom Riječju/Mudrošću, a Mudrost „sjedi kraj tvog prijestolja“ (Mudr 9,1-4Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir; usp. 1 En. 84.2-3). Mudrost je vjerojatno identična sudu protiv egipatskih prvorođenaca tijekom Pashe, čime je „svemoćna riječ skočila s neba, s kraljevskog prijestolja usred zemlje koja je bila osuđena, kao oštar ratnik noseći oštar mač tvoje istinske zapovijedi“ (Mudr 18,15-16jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed.). Važno je napomenuti da je prisutnost helenističkih utjecaja prepoznatljiva u tome što je Mudrost analogna sveprisutnoj naravi stoičkog Logosa/Pneume (Mudr 1,7Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.; 7,23-24; 8,1; 12,1) i platonskom pogledu na Logos kao emanaciju od jednoga Boga (Mudr 7,25-26Jer je ona dah sile Božje i čist odvir slave Svemogućeg; zato je ništa nećisto ne može oskvrnuti.).116

Enoška tradicija također pridonosi personifikaciji Mudrosti u židovskoj misli. Mnoge se židovske tradicije bave nedostupnošću i odsutnošću Mudrosti (Job 28,12-28Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?; Izr 30,4-5Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?; Bar 3,14-23Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.), zbog čega se Mudrost mora dati kao dar od Gospodina (1 Kr 4,29; 5,12; Izr 2,6Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.; Dn 1,17Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne.; Bar 3,36-37On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.; Sir 1,1Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.; 39,6; 43,33; 51,17; Mudr 8,21A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je već bila znati čiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:). Kao što smo vidjeli, Ben Sira prilagođava ovaj motiv Gospom Mudrošću koja silazi kako bi prebivala s Izraelom (Sir 24,8-10Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: 'Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.'). Ovdje možemo primijetiti 1 En. 42,1-3, iz najranijeg odjeljka enoških prispodoba, koji opisuje silazak Mudrosti i njezino iskustvo odbacivanja:

Mudrost nije mogla pronaći mjesto gdje bi prebivala; stoga joj je prebivalište bilo na nebu.

Mudrost je pošla da prebiva među sinovima ljudskim, ali nije našla prebivališta.

Mudrost se vratila na svoje mjesto i sjela usred anđela.

Tada je Nepravda izašla iz svojih odaja, one koje nije tražila pronašla je, i nastanila se među njima, poput kiše u pustinji, poput rose u žednoj zemlji.

Odbacivanje Mudrosti dovoljno je posvjedočeno, pripisuje se Adamu napose (Sir 24,28Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti.) i općenito zlima (Mudr 10,8I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova.). Ipak, enoško pripovijedanje o silasku Mudrosti iznimno je iz nekoliko razloga. Prvo, ono prepričava priču iz Siraha 24, ali kao neku vrstu tragedije, gdje Mudrost ne nalazi prebivalište na zemlji te se tako vraća na nebo, dok se Nepravda nakon toga uspjela nastaniti među sinovima ljudskim. Drugo, postoji analogija s kasnijim gnostičkim izvještajima o tragičnom silasku Sophia na zemlju i njenom povratku u pleromu. Treće, to podsjeća na Ivan 1,10-11bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.: „Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. k svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ Odbacivanje Mudrosti prevedeno je u kršćanske narative koji se tiču ili kozmologije (gnostičke) ili kristologije (ivanovske).

Filonov doprinos židovskim personifikacijama Mudrosti prvenstveno se očituje u njezinu sjedinjenju s platonskim i stoičkim konceptima. Filon uspoređuje Mudrost s nekoliko stvari: s gradom ili domom za vrla čovjeka (Leg. ail. 3.3), s šatorom u kojem prebiva mudri čovjek (Leg. ail. 3.46), stablom života (Leg. ail. 3.52) i izvorom (Leg. ail. 2.86-87; Det. 117; Post. 136-38; Somn. 2.242; Spec. leg. 4.75). Filon prikazuje Mudrost kao posjednicu mnogih imena (Leg. ail. 1.43), a ona je i „majka svega” (Leg. ail. 2.49; Det. 54, 115-17; Ebr. 31, 61; Her. 53; Fug. 109; Mut. 137), što oboje vrijedi i za Izidu (Apulej, Met. 11.5; Plutarh, Is. Os. 53).

Filonova Mudrost odnosi se na Logos na nekoliko načina. Prvo, Mudrost je Božja ženska družica (Cher. 49), s kojom je Bog stvorio svemir u tradiciji Izr 3,19Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; i 8,22-23, 30, te stoga ima demijuršku ulogu (Fug. 109; Ebr. 30-31; Det. 54; Her. 199). Drugo, Mudrost također ima mnoge iste nazive kao i Logos, uključujući „počelo” i „sliku” (Leg. ail. 1.43). Treće, Mudrost je majka Logosa, dok je Logos izvor Mudrosti, motiv koji ima jasno odzvanjanje kod kasnijih gnostičkih autora (Fug. 97, 108-9). Četvrto, Mudrost je izričito poistovjećena s Logosom u alegoriji koja se tiče rijeke koja izvire iz Edena (Leg. ail. 1.65; Somn. 2.242-45). Mudrost također ima blizak odnos s Bogom, budući da je sam Bog „izvor mudrosti”, a Mudrost teče prema ljudima kroz Logos (Leg. ail. 2.87; Sacr. 64; Post. 136, 138; Fug. 97; Spec. leg. 1.277).

U Izraelovim svetim tradicijama, Mudrosti se pridaje značajna pozornost u odnosu na kraljevsku krepost i praktičnu pobožnost. Kraljevi trebaju njezin savjet, a pravednici traže njezin put. Osim toga, uobičajena je slika da je Mudrost nepristupačna i odsutna jer prebiva s Bogom (Job 28; Bar 3,29-31Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?). Stoga, pronaći Božju volju znači pronaći Mudrost utjelovljenu u Tori (Bar 3,9–4,4Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.; Sir 24,1-23Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.). Mudrost je također imanentno obilježje Božjeg uređenja svijeta, otuda i povezanost s stvaranjem. Značajno je da je Mudrost božanski atribut vidljiv u djelu stvaranja (Izr 3,19Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;) i književno sredstvo koje se odnosi na Božju personificiranu suputnicu u stvaranju (Izr 8,22-30Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;), suradnicu (Mudr 8,4Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih.) ili savjetnicu (2 En. 33.4). Općenito, Mudrost je pjesnički personificirani aspekt Božjih djela stvaranja i razboriti ženski vodič za donošenje zdravih životnih odluka usmjerenih Torom.147 Božja mudrost obično nije nešto drugo od Boga, ona nije neovisni entitet nego je Bog u svojoj mudrosti, način govora o Bogu koji djeluje u svijetu.148 Iznimke su, prvo, Salomonova mudrost, gdje je Mudrost primila stoičko i platonsko tumačenje, Mudrost je opisana na načine koji su sukladni helenističkim pogledima na posredovanje, a možda postoje čak i prešutni odjeci tradicija Izide (tj. ženski lik, kraljevski savjetnik i spasitelj).149 Drugo, Filon pripisuje Mudrosti neka demijurška svojstva i tretira Mudrost kao Gospodinovu metaforsku družicu s majčinskim odnosom prema stvaranju. U ovim slučajevima Mudrost postaje više od pjesničke personifikacije; ona je poluneovisni entitet i to je „hipostaziranje” u smislu „kvazipersonifikacije određenih svojstava svojstvenih Bogu, koja zauzimaju posredan položaj između osobnosti i apstraktnih bića.”150 (Michael F. Bird, Jesus Among the Gods: Early Christology in the Greco-Roman World [Baylor University Press, Waco, TX in 2022], II. Jesus and Intermediary Figures, 4. Jesus and the “In-Betweeners”: Comparing Early Christologies and Intermediary Figures, str. 171-175; isticanje moje)

150 W. O. E. Oesterley i G. H. Box, The Religion and Worship of the Synagogue (London: Pitman, 1911), 195, citirano u Dunn, Christology in the Making, 168. Pohvalna je također Leejeva diferencijacija između božanske personifikacije i božanske hipostaze: „Pod 'personificiranim božanskim atributom' podrazumijevamo 'svojstvo, epiton, atribut, očitovanje ili slično božanstvu koje se, nakon što je podvrgnuto književnoj personifikaciji, ponaša kao da je zasebno (ako ne i potpuno neovisno) božansko biće samo po sebi, ali još uvijek ostaje unutar književnog područja.' Pod 'božanskom hipostazom' podrazumijevamo 'svojstvo, epiton, atribut, očitovanje ili slično božanstvu, koje je kroz proces personifikacije, konkretizacije ili diferencijacije postalo zasebno (ako ne i potpuno neovisno) božansko biće samo po sebi.' Dok prvo još uvijek ostaje unutar književnog područja, drugo je već prešlo granicu književnog svijeta obuhvaćajući konkretno, stvarno, božansko biće uz božanstvo" (From Messiah to Preexistent Son, 39, isticanje izvorno). (Isto, str. 175)

I:

Mudrost kao zaseban entitet

Kao što smo vidjeli u slučaju Riječi Božje, neki bi mogli tvrditi da je sva židovska literatura koja Božju Mudrost opisuje kao zaseban entitet zapravo samo pjesnička personifikacija. Kao prvo, mogli bismo naglasiti kako se Riječ i Mudrost često izjednačuju, a budući da smo u prethodnim poglavljima pokazali kako se Riječ Božja u mnogim tekstovima najbolje razumije kao zasebna hipostaza, iz toga slijedi da bi i Mudrost trebalo shvatiti na isti način. Ipak, umjesto da se oslanjamo na jednostavne dedukcije i usporedbe, ovdje ćemo razmotriti argumente i dokaze koji su ključni u ovoj raspravi.

Procjena statusa Mudrosti

U svjetlu ovih argumenata, Dunn i drugi zaključuju da ono što bi se moglo činiti kao hipostatski prikazi Mudrosti treba bolje shvatiti kao živopisne personifikacije bilo božanskog atributa ili funkcije. Dunn je spreman dopustiti da Mudrost može biti način na koji su Židovi opisivali funkciju božanske imanencije, ali odbacuje zaključak da je ona zasebno biće.

Prvi argument na koji treba odgovoriti jest tvrdnja da se prikazi Mudrosti najbolje shvaćaju na isti način kao i druge personifikacije pronađene u židovskim tekstovima. Svakako postoje prigode u kojima bi se uloge i opisi Mudrosti mogli shvatiti kao jednostavna personifikacija korištena da bi se udahnula živost apstraktnim konceptima ili božanskim atributima (npr. Mudrost koja viče na Božji narod i opominje ga [Izr 1,20Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;; 8,1] ili Mudrost koja se smije onima koji je ne slušaju [Izr 1,26zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:]). Na taj bi način Mudrost mogla biti paralelna sa sličnim personifikacijama atributa kao što su Božja vjernost, pravednost i milosrđe. No, u mnogim se slučajevima način na koji je Mudrost opisana opire takvom tumačenju, a također je izdvaja od personifikacije pojmova kao što su vjernost i milosrđe. Mudrost je prikazana kako sudjeluje u samom činu stvaranja, funkcionirajući kao božanski posrednik između Boga i stvaranja te vršeći suverenitet nad stvorenjem. Takve se uloge ne pripisuju božanskim atributima vjernosti, milosrđa niti bilo kojem drugom božanskom atributu. Čini se da ovi prikazi Mudrosti prelaze granicu živopisne personifikacije apstraktnih ideja/atributa i idu prema zasebnim i značajnim teološkim konceptima. Ovi primjeri nameću pitanje zašto bi autor pridodao takve uloge konceptu poput Mudrosti, kada su takve uloge obično funkcija samoga Boga. Takav je potez teško objasniti samo književnim sredstvom te vapi za uvjerljivijim teološkim odgovorom.

Drugi se argument bavi fluidnošću koncepata Božje Mudrosti. Zasigurno je istina da se Mudrost ponekad ne predstavlja kao zasebno biće, već jednostavno kao apstraktni koncept ili Božji atribut. No, poriče li takva fluidnost mogućnost da i autor i čitatelj također mogu zamisliti Mudrost kao zasebno biće? Nije nužno istina da se Mudrost, zato što se ponekad opisuje kao atribut Boga ili ljudi, ne može zamisliti i kao zaseban Božji djelatnik, možda djelatnik po kojemu se Božji atribut očituje i dijeli s Božjim narodom. Filon svakako razumije Mudrost na tako dualistički način. On pravi razliku između božanske moći Mudrosti, koja je prikazana kao zasebno biće i djelatnik, i očitovanja obilježja mudrosti u Božjem stvaranju, za koje Filon izričito navodi da nije božansko na isti način kao nebeska moć; potonje je samo odraz prvoga, te se stoga ne prikazuje kao zasebno božansko biće. U grčko-rimskom svijetu ljudima je bilo sasvim uobičajeno govoriti o moćima ili „krepostima” (u latinskom smislu tog pojma) kao što su pravednost, vjernost, sreća i mudrost kao o atributima i bogova i ljudskih bića, ali istovremeno sve njih zamišljati kao zasebna božanska bića same po sebi.21 U svjetlu takvih primjera čini se pogrešnim zaključiti da fluidnost prikaza Mudrosti u židovskoj literaturi razdoblja Drugog hrama sprječava da se Mudrost shvati kao zaseban božanski entitet.22

Treći argument na koji treba odgovoriti odnosi se na moguću ovisnost židovske tradicije Mudrosti i božanstava drevnog Bliskog istoka. Tvrdi se da su hipostatski prikazi Mudrosti načini prilagođavanja poganskim božanstvima ili suzbijanja istih, i to ugrađivanjem obilježja tih božanstava u židovski monoteizam. Drugim riječima, ovi prikazi Mudrosti nisu doista hipostatski, već su samo židovski odgovori na pogansku religiju. Najprije treba napomenuti da, iako su takve tradicije moguće, one su daleko od toga da budu sigurne, a o povijesti razvoja takvih tradicija se raspravlja.23 No, bez obzira na to postoji li ovisnost, to jedva da je argument protiv čitanja židovskih tradicija Mudrosti u smislu druge božanske hipostaze. Takvo židovsko posuđivanje doista može biti izvor židovskog razmišljanja o Mudrosti kao božanskoj hipostazi: egipatska božica Izida koja stvara svijet postaje hipostatska Mudrost Boga Izraela kroz koju taj Bog stvara svijet. Također je moguće da su sličnosti između poganskih božanstava i židovske Mudrosti rezultat stapanja takvih poganskih božanstava sa zasebnom hipostazom Izraelova Boga koja je već postojala, poput nečega nalik utjecaju helenističke filozofije na židovské prikaze Božje Riječi. Zaključak da ovisnost o poganskim tradicijama na neki način podupire stav da su naizgled hipostatske tradicije Mudrosti zapravo nehipostatske, čini se izgrađenim na pretpostavci o jedinstvenosti jednoga Boga Izraela. No, ako se prihvati da su Židovi iz razdoblja Drugog hrama svojega jednoga Boga mogli shvatiti u smislu dviju moći na nebu, svaki dokaz poganskog utjecaja mogao bi se shvatiti u smislu oblikovanja židovskih prikaza takvih moći. Kao što je navedeno u našem prvom poglavlju, ne možemo dati prednost jednom pogledu na židovski monoteizam nad drugim kada pristupamo relevantnim dokazima, pitanje prirode židovskog monoteizma trenutno je otvoreno pitanje.

Mudrost i predloženi kriteriji

Uvjereni smo da je Mudrost zasebna hipostaza u mnogim tekstovima iz razdoblja Drugog hrama. Ovaj je pogled ojačan i snažnom identifikacijom Mudrosti s Riječju, što smo pokazali iznad, i identitetom Mudrosti kao Anđela Gospodnjeg, što ćemo pokazati u sljedećim poglavljima. Ako smo u pravu da Mudrost djeluje kao djelatnik različit od Svevišnjega Boga, tada će biti korisno pregledati kriterije koje smo postavili u 1. poglavlju kako bismo vidjeli ispunjava li Mudrost uvjete da bude druga moć na nebu.

U našem ispitivanju Mudrosti vidjeli smo da je ona redovito prikazana kao aktivna u stvaranju kozmosa. Takvi se prikazi mogu pronaći u širokom rasponu literature, uključujući hebrejsku Bibliju, Filona, Mudrost Salomonovu i targume. Dakle, ovaj kriterij podupire zaključak da se Mudrost u ovim tekstovima često može prepoznati kao druga moć na nebu.

Također smo vidjeli da je Mudrost redovito prikazana i kako kraljuje nad kozmosom. Mudrost je čak prikazana kako sjedi na Božjem prijestolju, što je obilježje koje se rijetko pripisuje ikome osim samom Bogu i simbolizira kozmičku vladavinu. Dakle, ovaj kriterij također podupire zaključak da se Mudrost može prepoznati kao druga moć na nebu.

Također smo dokazali da se u višestrukim izvorima iz razdoblja Drugog hrama Mudrost izjednačava s Božjom Riječju. Stoga se snaga argumenta iznesenog za utvrđivanje Božje Riječi kao druge moći na nebu može primijeniti na Božju Mudrost. Čak i ako Mudrost nije tako temeljito poduprta kriterijima kao Božja Riječ, njezin zajednički identitet s Božjom Riječju implicira da se kriteriji koji podupiru potonju mogu primijeniti i na prvu, barem u djelima Filona ili Mudrosti Salomonove. Stoga zajednički identitet Mudrosti s Božjom Riječju uvelike jača argument da se Mudrost, poput Božje Riječi, najbolje shvaća kao druga moć na nebu.

Zaključci o Mudrosti

Kao što smo vidjeli u Božjoj Riječi u našim prethodnim poglavljima, u ovom sadašnjem poglavlju pokazalići smo da Mudrost nije samo zaseban entitet, već ispunjava nekoliko kriterija da ju se identificira kao drugu moć na nebu. Nadalje, budući da su Mudrost i Riječ izjednačene u mnogim od ovih izvora, došli smo do istog zaključka za Mudrost do kojeg smo došli i za Božju Riječ: Neki su Židovi u razdoblju Drugoga hrama smatrali da je Mudrost druga moć na nebu.

Ovaj će se zaključak dodatno učvrstiti okretanjem tekstovima o Anđelu Gospodnjem. Procjenit ćemo ovaj lik koristeći isti skup kriterija iznesenih u 1. poglavlju kako bismo utvrdili da je taj Anđeo druga moć na nebu. Štoviše, pokazat će se da je Anđeo bio izjednačen, barem u nekim izvorima, s Božjom Riječju i Mudrošću. (David E. Wilhite & Adam Winn, Israel’s Lord: YHWH as “Two Powers” in Second Temple Literature [Fortress Academic, 2026], str. 97-100; isticanje moje)

Daljnje čitanje

KRIST: BOŽJA STVORENA MUDROST?

Krist: Božja Riječ / Utjelovljena Mudrost

ISUS KRIST: GOSPODIN I GOSPODNJI SIN