Granville Sharp bio je kršćanski borac protiv ropstva i revni proučavatelj grčkoga [N]ovoga [Z]avjeta koji je 1798. napisao monografiju o tomu kako Novi zavjet rabi grčki određeni član („the”) u odnosu na odlomke povezane s božanstvom Kristovim. Otkrio je šest pravila, od kojih prvo izravno utječe na to kako se ključni tekstovi koji se odnose na Krista trebaju prevesti na hrvatski.
Ovo je izričaj Sharpova prvoga pravila: Kada su dvije jednokratne osobne imenice / pridjevi / participi koji ne uključuju vlastita imena povezani veznikom kai („i”), s određenim članom koji se pojavljuje samo ispred prve imenice / pridjeva / participa, tada se obje imenice / pridjevi / participi odnose na istu osobu. Znanstvenici koji su uslijedili nakon Sharpa pomno su proučili grčki Novi zavjet i nisu pronašli nikakve iznimke od ovoga prvoga pravila.
Dva takva stiha koja spadaju pod okrilje Sharpova prvoga pravila, a koja su izazvala stoljeća žučne rasprave i prijepora, jesu Tit 2,13iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. i 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas..
Evo kako glase u Autoriziranoj verziji Kralja Jakova (AV). Također uključujem prijevod i Nove verzije Kralja Jakova (NKJV) i Nove međunarodne čitateljske verzije (NIRV) radi usporedbe:
„iščekujući blaženu nadu i slavni dolazak velikoga Boga i našega Spasitelja Isusa Krista (tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou);” Tit 2,13iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. AV
„iščekujući blaženu nadu i slavni dolazak našega velikog Boga i Spasitelja Isusa Krista” NKJV
„Tako bismo trebali živjeti dok čekamo blaženu nadu koju nam je Bog dao. Čekamo da se Isus Krist pojavi u svojoj slavi. On je naš veliki Bog i Spasitelj.” NIRV
„Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista (tou theou hemon kai soteros ‘Iesou Christou) zapade ista dragocjena vjera kao i nas.” 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. AV
„Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koji su po pravednosti našega Boga i Spasitelja Isusa Krista stekli jednako dragocjenu vjeru kao i mi:” NKJV
„Ja, Šimun Petar, pišem ovo pismo. Služim Isusu Kristu. Ja sam njegov apostol. Šaljem vam ovo pismo. Vi ste oni koji su primili vjeru vrijednu poput naše. Primili ste je zato što naš Bog i Spasitelj Isus Krist čini ono što je pravedno.” NIRV
Dovoljno je reći da su neki prijevod ovih ključnih stihova u AV-u protumačili kao nijekanje Kristova božanstva. U najmanju ruku, ti pojedinci tvrde da AV nije posve jasan i ostavlja mjesta sumnji, što nije slučaj s drugim verzijama kao što su NKJV ili NIRV.
Upravo se na taj prigovor AV-u želim osvrnuti ovdje u svome tekstu.
NIJEKANJE KRISTOVA BOŽANSTVA?
Pomnim čitanjem KJV-a vidi se da njegovo prevođenje spomenutih tekstova ne služi tomu da se podrije ili oslabi argument za Kristovo božanstvo. To se lako može vidjeti iz načina na koji AV prevodi druge stihove koji sadrže slične, ako ne i identične konstrukcije:
„koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega (to theou kai patros hemon),” Gal 1,4koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega,
„Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu (to theo kai patri) u imenu Gospodina našega Isusa Krista!” Ef 5,20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!
„A Bogu i Ocu našemu (to de theo kai patri hemon) slava u vijeke vjekova. Amen.” Fil 4,20Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.
„Zahvaljujemo Bogu i Ocu (to theo patri, Bogu Ocu) Gospodina našega Isusa Krista, moleći se svagda za vas” Kol 1,3Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći.
„I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu (to theo patri, Bogu Ocu) po njemu!” Kol 3,17I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
„spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim (tou theou kai patros hemon).” 1 Sol 1,3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.
„Bogom i Ocem (to theo kai patri, Bogom i Ocem) priznata čista i neokaljana pobožnost jest: obilaziti siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta.” Jak 1,27Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
„i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu (to theo kai patri autou); Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.” Otk 1,5-6i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha
Bi li išta iz prethodnih tekstova moglo navesti na zaključak da Bog nije isto što i Otac?
Evo još nekoliko slučajeva:
„te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca (ton theon kai patera) Gospodina našega Isusa Krista.” Rim 15,6te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
„potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu (to theo kai patri), pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.” 1 Kor 15,24potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.
„Blagoslovljen Bog i Otac (ho theos kai pater) Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe;” 2 Kor 1,3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!
„A sam Bog i Otac naš (ho theos kai pater hemon) i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! … Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim (tou theou kai patros hemon) o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.” 1 Sol 3,11.13A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama!
„Njime blagoslivljamo Boga i Oca (ton theon kai patera); i njime kunemo ljude stvorene na priliku Božju.“ Jakov 3,9
Opet, tko bi pretpostavio da prethodni primjeri uče kako Bog nije Otac?
Također se ne smije zaključiti iz načina na koji Authorized Version prevodi dotične stihove, npr. Tit 2,13iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista., 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas., da su učenjaci koji su priredili KJV nastojali zanijekati činjenicu da se Isusa opisuje kao velikoga Boga i Spasitelja svih pravih vjernika. Radije je to jedan od načina na koji su prevoditelji preveli takve konstrukcije publici koja ne bi imala problema s uočavanjem da su ti određeni ulomci zapravo izričiti dokazni tekstovi za Božanstvo Kristovo.
Osim toga, prijevod Tita 2,13 u AV-u doslovan je prijevod onoga što grčki izvornik doista kaže, tj. tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou („velikoga Boga i Spasitelja našega [tj. našega Spasitelja], Isusa Krista“).
VARIJANTNA ČITANJA
Još jedan problem s kojim se suočavaju kritičari AV-a, a koji se rijetko spominje, jest činjenica da postoje neka varijantna čitanja u sačuvanim rukopisnim svjedocima i drevnim prijevodima s obzirom na 2. Petrovu 1,1. Te varijacije izravno utječu na to kako bi 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. trebao biti preveden.
Primjerice, određeni rukopisi (MSS) i drevni prijevodi donose kyriou („Gospodina“) umjesto theou („Boga“):
tc Nekolicina svjedoka (א Ψ 442 vg sy sa) čita κυρίου (kuriou, „Gospodin“) umjesto θεοῦ (theou, „Bog“) u u. 1, možda zbog zamjene slova (budući da su obje riječi bile nomina sacra), ili možda zato što je „naš Bog i Spasitelj, Isus Krist“ neobičan izraz (iako teško zbog teoloških prigovora riječi θεοῦ).
(NET Bible https://netbible.org/bible/2+Peter+1; isticanje moje)
To je čitanje prisutno u drevnom sirskom prijevodu 2. Petrove 1,1, u narodu poznatom kao Pešita:
„Šimun Petar, sluga i apostol Jošue Mesije, onima koji su s nama jednakom čašću stekli vjeru u pravednosti našega GOSPODA i NAŠEG Spasitelja Jošue Mesije (dəMARAN wəpārūqan yešūᶜ məšīḥā).“ Peshitta Holy Bible Translation
„… našega GOSPODA i Spasitelja Isusa Krista, koji ste s nama stekli dragocjenu vjeru;“ George Lamsa Bible
„… našega Gospodina i Otkupitelja Ješue Mešihe.“ Etheridge(i) Peschito Syriac NT
„… našega Gospodina i Otkupitelja, Isusa Mesije;“ Murdock(i) Syriac Peshitta NT
Ono što čitanje Pešite čini još zanimljivijim jest to što je aramejska množinska posvojna zamjenica, npr. an („naš“), dodana kao sufiks i na „Gospodin“ i na „Spasitelj“tj. demarAN waparuqAN.
Još jedno pitanje koje utječe na značenje i prijevod ovoga teksta jest činjenica da se u određenim rukopisima odrečni član pojavljuje ispred obje imenice, tj. tou theou hemon kai tou soteros („od Boga našega i od Spasitelja“):
Naš Bog i Spasitelj Isus Krist (RSV) znatno se razlikuje od poznatijeg čitanja, Bog i naš Spasitelj Isus Krist (KJV; ASV, Goodspeed, Moffatt i R. A. Knox, uz ERV, podržavaju čitanje prijevoda RSV). U prvom se slučaju spominje jedna osoba, u drugom dvije. Problem ispravnog prijevoda jest i tekstualne i povijesne prirode. Čitanje u prijevodu KJV temelji se na rukopisima koji pokazuju određen članak ispred „Boga” I „Spasitelja.” Kritički tekstovi Nestlea te Westcotta i Horta pokazuju određen članak samo jednom, ispred „Boga”. U četiri druga slučaja Druga poslanica sv. Petra apostola koristi određen članak jednom s dvjema imenicama koje se jasno odnose na Isusa (usp. r. 11; 2,20; 3,2. 18). AKO tekst koji je prihvaćen kao ispravan u ovom slučaju pokazuje članak samo jednom, uobičajena piščeva praksa zahtijevala bi da se on odnosi na Isusa kao našega Boga i Spasitelja. Uz strogo tekstualne dokaze, dva argumenta idu u prilog čitanju u prijevodu RSV: (a) ako se misli na dvije osobe, čitatelj ostaje u nedoumici čija pravednost jamči jednaku vrijednost vjere svih kršćana; (b) tendencija da se Isusa Krista naziva „Bogom” postajala je sve raširenija od kraja prvog stoljeća nadalje, npr. uvjeren u stvarnost uskrsnuća, Toma obraća se Isusu: „Gospodin moj i Bog moj” (Iv 20,28Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!”): Ignacije Antiohijski (u pozdravu svoje poslanice Efežanima) koristi izraze „Isus Krist, naš Bog”, a u istoj poslanici spominje Mariju kao onu koja je začela „našega Boga, Isusa Krista” (18,2); autor Pastoralnih poslanica smatra da kršćani iščekuju svoju „blaženu nadu i pojavak slave našega velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista” (Tit 2,11-13Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi;; usp. 1. Clem. 1,1). Činjenica da se „Bog” i „Isus, naš Gospodin” jasno razlikuju u 2. retku ne umanjuje vjerojatnost da je čitanje u 1. retku koje opisuje Isusa Krista kao našega Boga i Spasitelja izvorno. Ignacije pozdravlja „crkvu … u Efezu u Aziji” kao „sjedinjenu i izabranu po istinskoj patnji voljom Oca i Isusa Krista, našega Boga”.
(The Interpreter’s Bible: A Commentary in Twelve Volumes [Abingdon Press, Nashville, TN 1984], Volume 12. James, Peter, John, Jude, Revelation, General Articles, Indexes, str. 169-170; isticanje moje)
Problem je dodatno usložnjen činjenicom da određena tiskana grčka izdanja Textus Receptusa („Primljeni tekst” [TR]) koja su koristili prevoditelji prijevoda AV, to jest Bezino izdanje iz 1598. (koje također preuzima Elzevirov TR iz 1624.), uključuju zamjenicu hemon dvaput, odmah nakon riječi theos i soteros:
σιμων πετρος δοῦλος καὶ ἀπόστολος Ἰησοῦ Χριστοῦ, τοῖς ἰσότιμον ἡμῖν λαχοῦσι πίστιν ἐν δικαιοσύνῃ τοῦ θεοῦ ἡμῶν καὶ σωτῆρος ἡμῶν Ἰησοῦ Χριστοῦ
(Theodore Beza, Textus Receptus, Novum Testamentum, 5. gl. izdanje, Ženeva, 1598 https://textusreceptusbibles.com/Beza/61/1)
συμεων πετρος δουλος και αποστολος ιησου χριστου τοις ισοτιμον ημιν λαχουσιν πιστιν εν δικαιοσυνη του θεου ημων και σωτηρος ημων ιησου χριστου
(Abraham i Bonaventure Elzevir, Textus Receptus, 1624 https://textusreceptusbibles.com/Elzevir/61/1)
Evo transliteracije dotičnog grčkog odlomka: tou theou hemon kai soteros hemon ‘Iesou Christou (dosl. „od Boga nas i Spasitelja nas Isusa Krista” [„od našega Boga i našega Spasitelja Isusa Krista”]). Kao što je već istaknuto, ovo je ista vrsta varijante koja se nalazi u Pešiti.
Zanimljivo je da bi, prema renomiranom evaneđeoskom stručnjaku za Novi zavjet Murrayju J. Harrisu, 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. bio upravo ovako napisan da je nadahnuti pisac namjeravao razlikovati Isusa Krista od Boga:
Istina je da (1) članak nije potreban uz drugu imenicu ako se razlika između dviju imenica smatra očitom ili se podrazumijeva; (2) iz soteros je vidljivo da je određen s pomoću ‘Iesous Christos koji slijedi, tako da članak nije potreban; i (3) jedinstveni se članak može objasniti piščevom pojmovnom povezanošću dviju odvojenih stavki. No protiv ovih triju argumenata može se iznijeti sljedeće odgovarajuće protureagiranje.
Iako jasno razlikovanje između theos i ‘Iesous u 2. retku može upućivati na to da je slično razlikovanje između theos i soteros očito ili se podrazumijeva u 1. retku, ostaje činjenica da gdjegod se u Drugoj poslanici sv. Petra apostola nenaravni soteros pridružuje s pomoću kai drugoj imenici u istom padežu (tj. u 1,11; 2,20; 3,2. 18) postoji samo jedan referent, Isus Krist. Da je autor želio nedvosmisleno razlikovati te dvije osobe, mogao je napisati ili tou theou hemon kai ‘Iesous Christoutou soteros hemon
(usp. r. 2) ili tou theou hemon kai tou soteros (hemon) ‘Iesou Christou.
(Harris, Jesus as God: The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus [Baker Books, Grand Rapids, MI, prvo izdanje u mekom uvezu, 1992], str. 233; podebljano isticanje moje)
Budući da je specifična inačica TR-a koju su konzultirali prevoditelji prijevoda AV, naime Bezino izdanje iz 1598., sadržavala dodatni hemon nakon imenice soteros, i budući da postoje određeni rukopisi koji imaju dodatni članak neposredno ispred druge imenice, npr. tou soteros, onda se dvosmislenost ili nedostatak jasnoće prijevoda KJV u ovoj točki jedva može staviti na teret.
Čini se da su se znanstvenici koji su radili na prijevodu AV bili svjesni problema i utjecaja koje su takve varijante imale na precizno značenje i prijevod 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas.. Kao takvi, to ih je možda navelo da prevedu tekst na manje jasan način kako bi izbjegli optužbu za pristranost u prevođenju. Pa ipak, ti su znameniti ljudi vjere preveli stih na takav način da bi oni koji su upoznati s načinom na koji su ti učenjaci prevodili slične konstrukcije koje se nalaze drugdje u grčkom Novom zavjetu, još uvijek mogli vidjeti u ovom odlomku još jedno upućivanje na bitno Božanstvo Kristovo.
DODATAK
Ovdje objavljujem popis primjera prvog pravila Granvillea Sharpa, ili nečega sličnog tomu, koji su svi prevedeni slično kao što su prevoditelji prijevoda AV preveli Tit 2,13iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. i 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas..
„iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i našega Spasitelja Isusa Krista (tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou);” Tit 2,13iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.
„Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista (tou theou hemon kai soteros ‘Iesou Christou) zapade ista dragocjena vjera kao i nas.“ 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas.
„te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca (ton theon kai patera) Gospodina našega Isusa Krista.“ Rim 15,6te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
„potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu (to theo kai patri), pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.“ 1 Kor 15,24potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.
„Blagoslovljen Bog i Otac (ho theos kai pater) Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!“ 2 Kor 1,3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!
„koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega (to theou kai patros hemon),“ Gal 1,4koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega,
„Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu (to theo kai patri) u imenu Gospodina našega Isusa Krista!“ Ef 5,20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!
„A Bogu i Ocu našemu (to de theo kai patri hemon) slava u vijeke vjekova. Amen.“ Fil 4,20Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.
„Zahvaljujemo Bogu i Ocu (to theo patri, Bogu Ocu) našega Gospodina Isusa Krista, moleći uvijek za vas“ Kol 1,3Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći.
„I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu (to theo patri, Bogu Ocu) po njemu!“ Kol 3,17I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
„spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim (tou theou kai patros hemon).“ 1 Sol 1,3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.
„A sam Bog i Otac naš (ho theos kai pater hemon) i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! … Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim (tou theou kai patros hemon) o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.“ 1 Sol 3,11.13A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama!
„Bogoslužje čisto i neokaljano pred Bogom i Ocem (to theo kai patri, Bogom i Ocem) jest ovo: obići siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta.“ Jak 1,27Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
„Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca (ton theon kai patera), njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:“ Jak 3,9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:
„i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu (to theo kai patri autou): Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.“ Otk 1,5-6i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha
DALJNJE ČITANJE
NOVOZAVJETNA ZNANSTVENA LITERATURA O IV 1,1 I TITU 2,13 (1. DIO), 2. DIO