Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sljedeći ulomak preuzet je iz monumentalnog djela pod naslovom The Incarnate Christ and His Critics: A Biblical Defense, čiji su autori Robert M. Bowman Jr. i J. Ed Komoszewski, u izdanju Kregel Academic, Grand Rapids, MI, 2024., 19. poglavlje: Is Jesus Christ an Angel?, 3. dio: The Name of Jesus: Jesus’ Divine Names, str. 359-368.

Prema mojoj procjeni, ovo je NAJBOLJA i najsveobuhvatnija iskaznica i obrana biblijskog temelja Kristova božanstva. Svaki ozbiljan trinitarni kršćanski student Svetog pisma, apologet i/ili teolog mora imati ovu knjigu u svojoj knjižnici. Svi naglasci su moji.

ISUS: MIHAEL, BOG ILI OBOJE?

Odgovor na pitanje je li Isus Krist arkanđeo Mihael malo je složeniji od jednostavnoga Da ili Ne. Zapravo postoje tri moguća odgovora na ovo pitanje, a ne dva, kako bi se moglo prirodno pretpostaviti (vidi Tablicu 10).

1. Kroz povijest su mnogi kršćani Mihaela smatrali drugim imenom za vječnog Sina Božjega, drugu osobu Presvetog Trojstva. Ti su pravovjerni kršćani koji zauzimaju ovo stajalište općenito tumačili naslov arkanđeo u značenju da je Krist vladar nad svim anđelima, a ne da je najveći anđeo. Malo pravovjernih kršćana danas brani ovo gledište.

2. Od devetnaestog stoljeća mnogi (ne svi) adventisti i neki adventistički ogranci, ponajprije Jehovini svjedoci, promatraju Isusa Krista kao prvo i najveće stvoreno biće, koje identificiraju kao Mihaela. Prema ovom gledištu, naslov arkanđeo odnosi se na jednog glavnog ili vrhovnog anđela i potvrđuje da Krist nije Bog.

3. Većina suvremenih kršćana uopće ne identificira Isusa kao Mihaela. Prema njihovu mišljenju, izraz arkanđeo odnosi se na bilo kojeg od nekoliko vodećih ili vladajućih anđela, a ne samo na Mihaela. Većina suvremenih biblicista također zastupa ovo gledište bez obzira na svoju osobnu teološku ili vjersku pripadnost.

Tablica 10. Isus i Mihael: Tri pogleda

ZagovorniciJe li Isus Mihael?Je li Mihael Bog?Značenje riječi arkanđeo
Mnogi kršćani prije modernog dobaDaDaGospodin anđela
Jehovini svjedoci i neki drugiDaNePoglavar anđela
Većina suvremenih kršćana / znanstvenikaNeNeJedan od vladajućih anđela

Isus kao Mihael, Gospodin anđela

Možda najpoznatiji kršćanski teolog koji je identificirao Isusa kao Mihaela bio je Ivan Kalvin, iako u njegovu slučaju to prepoznavanje nije dosljedno u njegovim spisima.

U svom komentaru na Danielovu knjigu, Kalvin argumentira da se ondje pod Mihaelom razumijeva preegzistentni Krist te ga razlikuje od Mihaela arkanđela:

Mnogi se slažu da se pod Mihaelom razumijeva Krist kao glava Crkve. No ako se čini boljim razumjeti Mihaela kao arkanđela, to će se značenje pokazati prikladnim, jer su pod Kristom kao glavom anđeli čuvari Crkve. Kakvo god bilo pravo značenje, Bog je bio očuvar svoje Crkve po ruci svojega jedinorođenog Sina, a budući da su anđeli pod vlašću Krista, on je ovu dužnost mogao povjeriti Mihaelu.1

U skladu s tom razlikom, u Kalvinovim komentarima na drugim mjestima on „arkanđela“ u 1 Sol 4,16Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, identificira kao anđela koji djeluje u ime Krista, a Mihaela u Jude 9 identificira kao anđela, a ne kao Krista.2

Slično tomu, komentator iz devetnaestog stoljeća Adam Clarke s određenom oklijevanjem identificira Mihaela kao Krista u Dn 10,13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,, a jasnije u Jude 9, ali u 1 Sol 4,16Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, izričito razlikuje Krista od spomenutog arkanđela.3 Ostali istaknuti kršćanski učenjaci koji barem neka biblijska upućivanja na Mihaela vide kao upućivanja na Krista uključuju teologa iz osamnaestog stoljeća Jonathana Edwardsa i biblijskog znanstvenika iz devetnaestog stoljeća E. W. Hengstenberga, uz mnoge druge.4 Zanimljivo je da u svojoj nedavnoj knjizi u kojoj tvrde da je „anđeo Gospodnji“ u Starom zavjetu preegzistentni Krist, Matt Foreman i Doug Van Dorn uključuju dodatak koji nudi argumente za i protiv prepoznavanja Mihaela kao Krista (Van Dorn je naklonjen tom prepoznavanju, dok Foreman nije).5

Ono što trebamo razumjeti o ovom tumačenju jest da mu je temelj novozavjetna doktrina da je Krist božanski, nestvoreni Sin ili Logos koji je postojao s Ocem tijekom cijelog starozavjetnog razdoblja. Na temelju tog jasnog nauka, učenjaci poput Kalvina, Edwardsa, Hengstenberga i Clarkea smatrali su najvjerojatnijim da se barem neke izjave o Mihaelu odnose na preegzistentnoga Krista. Za sve te učenjake naš primarni i upravljački izvor nauka o Kristovoj osobi moraju biti izravne izjave o njemu koje se nalaze u Novom zavjetu, i to s pravom.

Isus kao Mihael, prvi stvoreni anđeo

Od ranog dvadesetog stoljeća Jehovini svjedoci najistaknutije naučavaju da je Isus Krist arkanđeo Mihael. Prema njihovu mišljenju, poistovjećivanje Krista s Mihaelom potvrđuje da on nije Bog te da nema vlast niti je vrijedan istih časti kao Bog. Na primjer, u članku objavljenom 2010. godine časopis Kula stražara pita: „Je li Isus arkanđeo Mihael?“ Evo odgovora:

Jednostavno rečeno, odgovor je da. . . . Isus Krist je arkanđeo Mihael. . . . Dakle, arkanđeo Mihael bio je Isus u svom preegzistentnom postojanju. Nakon svog uskrsnuća i povratka na nebo, Isus je nastavio služiti kao Mihael, vrhovni anđeo, „na slavu Boga Oca.“6

Ovo poistovjećivanje Isusa s „Mihaelom, vrhovnim anđelom“ ima praktične posljedice na to kako netko gleda na Isusa ili kako se odnosi prema njemu:

Biblijski pisac Juda zabilježio je primjer iz Isusova preegzistentnog postojanja. (Pročitajte Judu 9.) Kao arkanđeo Mihael, Isus se „sukobio s Đavlom“ i „raspravljao“ s tim zlim bićem. . . . Pa ipak, Vrhovni je Anđeo prepoznao da njegovo mjesto nije u donošenju suda. Umjesto toga, prepustio je taj slučaj Vrhovnom Sucu, Jehovi. Mihael se tako suzdržao od prekoračenja svoje vlasti, čak i kad je bio izložen provokacijama. Kakvog li poniznog stava!7

Primijetite da Kula stražara ovdje tvrdi kako se Isus Krist, kao Mihael, „suzdržao od prekoračenja svoje vlasti“ budući da je bio samo „Vrhovni Anđeo“ te da „njegovo mjesto nije bilo u donošenju suda“. Ovdje u malome imamo nauk Jehovinih svjedoka o Kristovoj osobi: Isus Krist bio je Mihael, vrhovni anđeo, a ne Bog.

Iako Kula stražara tumači Judu 9 tako da pretkristovski Isus nije bio ovlašten suditi Sotoni, Zajednica priznaje da Isus sada ima tu vlast:

Sada, u Gospodinov dan, on više samo ne govori Sotoni: „Jehova te ukorio.“ Budući da je ovo vrijeme suda, Isus, kao Mihael, baca zlog Sotonu i njegove demonske anđele dolje s neba. (Juda 9; Otkrivenje 1:10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.) Sasvim je prikladno da On bude taj koji će to učiniti, budući da je On novopostavljeni Kralj.8

POSTOJI LI SAMO JEDAN ARKANĐEO?

Jehovini svjedoci vide Krista kao prvo Božje stvorenje i kao njegovog posrednika u svim njegovim drugim božanskim djelima, uključujući stvaranje, spasenje i sud. U skladu s tim vjerovanjem, Jehovini svjedoci izraz „arkanđeo“ (grčki, archangelos) shvaćaju kao izraz Kristova jedinstvenog statusa kao najvećeg i najistaknutijeg anđela. „Prefiks ‘arhi’ [arch], koji znači ‘glavni’ ili ‘prvi’, podrazumijeva da postoji samo jedan arkanđeo, glavni anđeo.“11 Oni objašnjavaju da je Krist izvorno bio anđeo kojega je Bog stvorio prije svega ostalog te je stoga glavni anđeo (Mihael).

U svojoj biti, argument Kule stražare ovdje jest argument koji se temelji na etimologiji, odnosno korijenskim elementima riječi. Biblijski stručnjaci već desetljećima upozoravaju da su takva pozivanja na etimologiju riječi kako bi se utvrdilo njezino značenje često pogrešna.12 U ovom konkretnom slučaju postoje uvjerljivi razlozi za odbacivanje argumenta Zajednice.

Kao prvo, neke složene imenice koje koriste prefiks arhi, [arch-] koriste se u Bibliji u množini kako bi upućivale na skupinu pojedinaca, kao što su „glavari svećenički“ (archiereis, što se pojavljuje pedeset puta u Novom zavjetu, npr. Mt 2,4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi.; Mk 14,53.55Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.; Lk 19,47I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,; Iv 19,6I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: “Raspni, raspni!” Kaže im Pilat: “Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.”) ili „zapovjednici tjelesne straže“ (archisōmatophylakes, Estera 2,11Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osjeća i kako se prema njoj odnose. LXX). Kada se koristi kao dio naslova poput ovih, prefiks arhi, jednostavno pokazuje da oni koji nose taj naslov zauzimaju viši položaj od ostalih. To nam ne govori ništa o tome drži li taj naslov jedan pojedinac ili više njih.

Kao drugo, ako bi riječ arhanđeo po definiciji mogla upućivati samo na jednu osobu, tada bismo očekivali da se u staroj književnosti uvijek tako koristi. Naprotiv, stara židovska djela obično govore o skupini arhanđela, njih četiri ili sedam. Govoreći o židovskoj apokaliptičnoj književnosti koja je bila dio kulture pisaca Novoga zavjeta (kao što su knjige pripisane Henoku i Baruhtu), Darrell Hannah napominje:

Autori apokalipsâ često tvrde da su anđeli organizirani u hijerarhiju (2En. 19.3; 1En. 61.10; 2Bar. 59.11). To često uključuje vjerovanje u malu skupinu posebno povlaštenih arhanđela, ili anđela Prisutnosti, koji stoje pred Bogom i imaju odgovornost nad vojskama nižih anđela (Tobija 12,15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!”; Jub. 2.2). Broj ovog, najvišeg reda anđela, u nekim je dokumentima četiri, a u drugima sedam.13

Mihael, Sarijel (ili Uriel), Rafael i Gabriel uobičajena su četiri arhanđela; na popisima od sedam arhanđela, Sarijel i Uriel tretiraju se zasebno te se dodaju imena Raguel i Remiel.14

Poanta ovdje nije u tome da ovi židovski apokaliptični tekstovi nose ikakav božanski autoritet kao nadahnuto Pismo. Pitanje je ovdje leksičko, što je riječ značila, a ne teološko.

Možda postoji samo jedan arhanđeo, ili četiri, ili sedam, ili stotinu. Biblija izričito ne govori koliko ih ima. Sama riječ „arhanđeo“ ne odgovara na ovo pitanje. Međutim, osim ako nam Novi zavjet negdje ne kaže da postoji samo jedan arhanđeo, najrazumniji je zaključak da su njegovi pisci prihvatili uobičajenu uporabu toga izraza kako bi označili skupinu glavnih anđela, a ne kako bi upućivali na samo jednog specifičnog anđela koji vlada nad svim drugim anđelima.

Kako bi poduprli tvrdnju da postoji samo jedan arhanđeo, Jehovini svjedoci se također pozivaju na uporabu grčkog određenog člana (prevedenog kao „the“ [odnosno „određeni član“]) uz riječ „arhanđeo“. Jehovini svjedoci se u teološkim raspravama često pozivaju na grčki član, ili na njegov nedostatak. Takve rasprave treba razmatrati vrlo oprezno, budući da je lako pogriješiti. Ovdje Kula stražara tvrdi da se, budući da se Mihael naziva „arhanđelom“ (ho archangelos) u Jude 9, „iz toga da naslutiti kako postoji samo jedan takav anđeo.“15 Taj je zaključak pogrešan. Izraz „Mihael arhanđeo“ sličan je izrazu „anđeo Gabriel“ (Lk 1,26U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret), što naravno ne znači da je Gabriel bio jedini anđeo. Gramatički, član u ovim slučajevima funkcionira na isti način kao i u izrazima poput „Natan prorok“ (2 Sam 7,2reče kralj proroku Natanu: “Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom.”) ili „David kralj“ (1 Ljet 29,1.9Kralj David reče svemu zboru: “Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i nježno momče, a ovo je velik posao, jer neće biti za čovjeka dvor nego za Boga Jahvu.). Član nam ne govori apsolutno ništa o tome je li Mihael bio jedini arhanđeo.

Konačno, Zajednica Kula stražara opetovano ističe kako se izraz arhanđeo „u Bibliji pojavljuje samo u jednini, nikada u množini.“16 To zvuči kao dojmljiva poanta sve dok se ne uzme u obzir činjenica da se riječ arhanđeo u cijeloj Bibliji pojavljuje samo dvaput (1 Sol 4,16Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,; Jud 9)! S obzirom na to koliko je taj izraz rijedak u Bibliji, činjenica da se ondje slučajno ne pojavljuje u množini može biti puka slučajnost, a ne dokaz da može postojati samo jedan arhanđeo. Iznenađujuće, Adam Clarke također je koristio ovaj vrlo slab argument kao potkrepu za identificiranje arhanđela u Jude 9 kao Krista.17

U Bibliji se pojavljuju i druge riječi koje se slučajno javljaju samo u obliku jednine, ali su se mogle koristiti u obliku množine u odnosu na više od jedne osobe ili stvari. Posebno relevantan primjer je riječ „glavni carinik“ (architelōnēs, Lk 19,2eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat.). Standardno leksičko referentno djelo Louwa i Nide objašnjava taj izraz kao značenje „glavni carinik, u smislu onoga koji je kontrolirao aktivnosti određenih drugih carinika, ‘glavni carinik, ravnatelj carinika’. . . . Također je moguće razumjeti architelōnēs kao vodećeg ili važnog carinika radije nego nekoga tko je kontrolirao aktivnosti drugih carinika.“18

Zakej očito nije bio glavar carinika za cijelu rimsku vojsku, nego samo za svoje područje ili regiju. Dakle, ovdje imamo još jednu imenicu s prefiksom arch, („glavni“) koja može upućivati na više pojedinaca (u ovom slučaju skupinu glavnih ili nadzornih carinika); možda bismo taj izraz mogli prevesti kao „viši carinik“. Riječ se naprosto događa da se pojavljuje samo jednom u Bibliji i to u jednini.

Isto tako, iz činjenice da se riječ arhanđeo pojavljuje samo kao jednina u Bibliji, ne možemo razumno zaključiti da može postojati samo jedan arhanđeo. To je prenagljo utemeljena generalizacija (budući da se riječ pojavljuje samo dvaput) i dokazano je pogrešno rasuđivanje iz činjenice da se druge riječi pojavljuju samo u obliku jednine, ali se mogu koristiti kao množine.

Iako se nijedan drugi anđeo u Novom zavjetu izričito ne naziva arhanđelom, Lukin izvještaj o Gabrielovom ukazanju Mariji odražava uobičajeno staro židovsko viđenje da je Gabriel bio arhanđeo. Gabriel govori Mariji: „Anđeo mu odgovori: ‘Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom.“ (Lk 1,19Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.). Ova izjava uvelike nalikuje izjavi pripisanoj Mihaelu u židovskom tekstu zvanom Abrahamov testament: „Ja sam Mihael . . . koji stoji pred Bogom.“19 Grčke riječi ovdje potpuno su iste kao u Lk 1,19Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku., osim imena Mihael umjesto Gabriel.

Testament je vjerojatno napisan u prvom stoljeću po Kristu i stoga je bio otprilike suvremen novozavjetnim spisima. Iako je riječ o iznimno maštovitoj priči, knjiga ilustrira da je Gabrielov vlastiti opis u Lk 1,19Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. odražavao uobičajeno židovsko razumijevanje arhanđela. Slično tomu, knjiga Tobija (oko 225., 175. pr. Kr.), koju Katolička i pravoslavne Crkve prihvaćaju kao dio Staroga zavjeta, ali protestanti ne, citira Raphaela koji kaže: „Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!’“ (Tob 12,15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!”).20 Kao što je ranije istaknuto, Rafael je bio jedan od ove posebne skupine četiri ili sedam arhanđela u židovskoj književnosti toga razdoblja. U svjetlu ova dva teksta, jasno je da Lk 1,19Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. odražava tradicijsko vjerovanje da je Gabriel također bio jedan od tih arhanđela.

Tradicionalno židovsko vjerovanje u sedam arhanđela također se odražava u izjavi iz Otkrivenja 8,2I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja.: „I vidjeh sedam anđela koji stoje pred Bogom“ (vidi također 8,6). Ova izjava kombinira dva elementa o arhanđelima pronađena u staroj židovskoj književnosti. Prvi je upućivanje na „sedam anđela“što je najčešći broj arhanđela u židovskoj književnosti. Drugo, to nisu bilo kojih sedam anđela; nego, kao što smo upravo vidjeli u Lk 1,19Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku., ti su anđeli oni „koji stoje pred Bogom.“ Ivan ovdje prešutno pretpostavlja da će čitatelji znati za ovu specifičnu skupinu anđela, koje se u židovskim tekstovima često naziva arhanđelima. Kombinacija ta dva elementa u istoj izjavi sasvim jasno pokazuje da su ta sedam anđela bili arhanđeli.

Imamo, dakle, dokaze koji pokazuju da su pisci Novoga zavjeta bez rasprave ili komentara prihvatili tradicijsko vjerovanje među Židovima u to doba da je skupina anđela, često nazivanih „arhanđelima“predstavljala glavne ili vladajuće anđele, među kojima su bili i Gabriel i Mihael. Ovaj nalaz snažno ide protiv vjerovanja Jehovinih svjedoka da je preegzistentni Krist bio jedinstveno uzvišeno, ali stvoreno anđeosko biće. Također ide protiv starije tradicionalne kršćanske teorije da je Mihael bio preegzistentni, božanski Sin, što je pogled koji virtualno zahtijeva da postoji samo jedan arhanđeo.21

JE LI ISUS MIHAEL?

Čak i ako Novi zavjet odražava vjerovanje u više arhanđela, postoji li ikakva biblijska osnova za identificiranje jednog od njih, Mihaela, kao Isusa Krista?

Ime „Mihael“

Jedan očiti problem za ovu identifikaciju jest taj što su Mihael i Isus dva potpuno različita imena. Međutim, Kula stražara tvrdi da bi Isus mogao imati i ime Mihael budući da ljudska bića u Bibliji ponekad imaju dva imena. Jedan primjer koji spominju jest Jakov, koji se naziva i Izrael (Post 35,10Bog mu reče: “Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje ime.” Tako ga prozva Izraelom.; 49,1–2). Također ističu da se Šimun naziva Petar te drugim oblicima tih imena, Šimun i Kefa, što je aramejski ekvivalent za Petra (Mt 10,2A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov;; 16,16; Iv 1,42Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” - što znači “Petar - Stijena”.; Dj 15,7. 14Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: “Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.).22

Ovi primjeri nisu relevantni za pitanje navodnog poistovjećivanja Isusa s Mihaelom. U oba slučaja čovjeku je dan novo ime kako bi se izrazila promjena u njegovu odnosu s Bogu. Tako je Jakov prozvan Izraelom nakon što se hrvao s tajanstvenim likom koji se doimlje kao Bog ili glasnik koji predstavlja Boga (Post 32,28Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.”). Isus je dao ime Petar Šimunu nakon što je Šimun priznao da je Isus Mesija (Mt 16,18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.; Mk 3,16Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,).

U ovim i sličnim slučajevima Sveto pismo izričito navodi da su ta dva imena pripadala istoj osobi; nema potrebe za nagađanjem. Zasigurno je rizično temeljiti neku nauku na pretpostavci da bi imena Isus i Mihael mogla pripadati istoj osobi bez ikakve izjave u tom smislu. Doista, s obzirom na važnost koju Novi zavjet pridaje osobi Isusa Krista, činjenica da Mihaela spominje po imenu samo dvaput te ga ni u jednom kontekstu ne identificira s Isusom (Jd 9; Otk 12,7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,) sasvim je uvjerljiv argument protiv takvog poistovjećivanja.

Mihael u Knjizi proroka Danijela

Kako bi obranili poistovjećivanje Isusa s Mihaelom, Jehovini svjedoci i drugi koji zastupaju to stajalište pribjegavaju tumačenju rijetkih biblijskih spomena Mihaela kao prikrivenih, mogli bismo reći, tajnih, spomena Krista. Mihael se u Bibliji prvi put pojavljuje po imenu u Knjizi proroka Danijela.

Prema Watchtower Societyju (Udruzi Kula stražara), kada Danijel govori o Mihaelu kako „ustaje” kao „veliki knez”, ovo proroštvo odgovara onome što Novi zavjet otkriva da će Krist učiniti kao Božji imenovani kralj. Oni citiraju Danijelovu izjavu: „U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez” (Dn 12,1U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi.), i komentiraju:

U Danijelovu proroštvu „ustajanje” se često odnosi na djelovanje kralja, bilo da on preuzima svoju kraljevsku vlast ili da djeluje učinkovito u svojstvu kralja. (Dn 11,2–4, 7, 16A sada ću ti otkriti istinu. Evo: još će tri kralja ustati za Perziju: četvrti će biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve će podići protiv kraljevstva grčkoga.b, 20, 21) To ide u prilog zaključku da je Mihael Isus Krist, budući da je Isus Jehovin imenovani Kralj, opunomoćen da uništi sve narode u Har, Magedonu., Otk 11,15I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: “Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!”; 16,14–16.23

Kulina stražara u ovom rasuđivanju prešućuje način na koji je Mihael predstavljen. Nakon trotjednog posta u žalosti, Danijel je imao viđenje nadnaravnog bića (Dn 10,5–6podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,) koje mu je govorilo (10,9). To je biće reklo Danijelu:

„Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, … Tada će on: ‘Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke. Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,” (Dn 10,13.20–21Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,)

U ovom odlomku Mihael je nadnaravni „knez” Izraela ili židovskog naroda, usporediv s drugim nadnaravnim bićima koja su bila knezovi Perzije i Grčke. Mihael nije bio jedino biće svoje vrste, nego se za njega izričito kaže da je bio „jedan od prvih knezova” (Dn 10,13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,). Ova izjava, prvi spomen Mihaela u Bibliji, odmah ga određuje kao jednog člana skupine nadnaravnih bića. Kasniji izraz „veliki knez” upotrijebljen za Mihaela (12,1) po značenju je istovjetan s izrazom „jedan od prvih knezova” (10,13). Mihael je bio veliki ili glavni knez Izraela baš kao što su druga anđeoska bića bila glavni knezovi drugih naroda, knezovi koji su bili nadnaravni neprijatelji Izraela i protiv kojih se Mihael borio.24 Stoga Mihael, onako kako je opisan u Knjizi proroka Danijela, očito ne može biti osoba koja se kasnije zove Isus Krist. Čak i teologija Kule stražara, koja Krista smatra stvorenjem, smješta ga u njegovu vlastitu kategoriju kao jedinog stvorenja koje je Bog izravno stvorio.

Istina je da u bliskom kontekstu Danijelova spomena Mihaela kako „ustaje” ili „se diže”, Danijel također spominje zemaljske kraljeve kako čine isto. Međutim, te su paralele u skladu s izjavom u Danijelu 10,13 da je Mihael bio „jedan od prvih knezova”. Budući da je i sam bio kraljevski lik, premda nadnaravni, i on je „ustao” kao potpora židovskom narodu.

Mihael u Otkrivenju

U jednom od viđenja zabilježenih u Otkrivenju, Ivan kaže: „I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem.” (Otk 12,7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,). Jehovini svjedoci ističu da se ova izjava odnosi na „Mihaela i njegove anđele”, dok se Novi zavjet na drugim mjestima zauzvrat obraća Kristu i „njegovim anđelima” (Mt 13,41Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike; 16,27; 24,31; Mk 13,27I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.”; 2 Sol 1,7a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći,). Kasnije u Otkrivenju Ivan opisuje viđenje u kojem Krist, nazvan „Riječ Božja”, predvodi „vojske nebeske” (Otk 19,13–14ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja.). Kula stražara tvrdi: „Budući da Božja Riječ nigdje ne naznačuje da postoje dvije vojske vjernih anđela na nebu, one kojoj je na čelu Mihael i one kojoj je na čelu Isus, logično je zaključiti da Mihael nije nitko drugi nego Isus Krist u svojoj nebeskoj ulozi.”25

Taj bi argument, ako se dosljedno provede, „dokazao” da Krist nije samo Mihael arkanđeo nego i da je Bog Otac, budući da Novi zavjet također naziva anđele Božjim anđelima ili Anđelima Očevim (Mt 4,6i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”; 22,30; 26,53; Lk 4,10Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.; 12,8–9; 15,10; Iv 1,51I nadoda: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.”; Heb 1,6A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.; Otk 3,5“Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.”)! Budući da Isus nije Otac, nešto nije u redu s ovakvim rasuđivanjem. Očito je da Mihael u Otkrivenju 12,7 predvodi vojsku anđela u ime Krista, koji je njegov nadređeni. Baš kao što bismo mogli govoriti o predsjednikovoj vojsci, a isto tako je nazvati i generalovom vojskom a da generala ne poistovjetimo s predsjednikom, Novi zavjet govori o Kristovim anđelima, ali i o Mihaelovim anđelima, a da Krista ne poistovjećuje s Mihaelom.

U Otkrivenju 12 Mihael i njegovi anđeli bore se protiv „velikoga crvenog zmaja”, koji predstavlja Sotonu đavla, u „ratu na nebu”. Taj se rat odvija nakon što se Krist roditi na zemlji kao „Janje”, prolije svoju „krv” da bi pobijedio đavla, te potom uzađe k Bogu i njegovu prijestolju (Otk 12,3–11I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,). Daleko od toga da Krista poistovjećuje s Mihaelom, ovaj odlomak prikazuje Krista kako dijeli Božje prijestolje i kraljuje s njim, dok Mihael i njegovi anđeli bacaju đavla i njegove anđele na zemlju.

Kasnije je Krist u drugom viđenju opisan kao Riječ (Logos) Božja koja predvodi nebeske vojske protiv zvijeri i njezinih snaga na zemlji (Otk 19,11–21I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;). Ovo viđenje predstavlja kasniju fazu Kristove pobjede nad grijehom u kojoj će on donijeti sud nad zlotvorima koje je đavao nadahnuo nakon svoga pada na zemlju u Otkrivenju 12. Kako komentira Darrell Hannah: „Pobjeda koju Mihael postiže samo izgoni Sotonu s neba, pobjeda Logosa zauvijek će okončati Sotoninu prijetnju... Njegova pobjeda nad zmajem u Otkrivenju ograničena je i ovisi o pobjedi koju je Krist izvojevao na križu.”26 Čitanje Otkrivenja 12,7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, u kontekstu cijele knjige, dakle, sasvim jasno pokazuje da Mihael nije Krist.

Pobjeda koju Mihael postiže samo izgoni Sotonu s neba, pobjeda Logosa zauvijek će okončati Sotoninu prijetnju... Njegova pobjeda nad zmajem u Otkrivenju ograničena je i ovisi o pobjedi koju je Krist izvojevao na križu.26

1. John Calvin, Commentary on the Book of the Prophet Daniel, preveo Thomas Myers [1852] (Bellingham, WA: Logos Bible Software, 2010), 2:368, usp. 369–70.

2. John Calvin, Commentaries on the Epistles of Paul the Apostle to the Philippians, Colossians, and Thessalonians, prev. i ur. John Pringle [1851] (Bellingham, WA: Logos Bible Software, 2010), 282–83 (uz 1 Sol 4,16Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,); Commentaries on the Catholic Epistles, prev. i ur. John Owen [1855] (Bellingham, WA: Logos Bible Software, 2010), 439 (uz Jd 9).

3. Adam Clarke, The Holy Bible, Containing the Old and New Testaments, Authorized Translation . . . With a Commentary and Critical Notes, a New Edition (London: Thomas Tegg and Son, 1836), Old Testament, 3244 (na Dn 10,13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,); New Testament, 1548 (na 1 Sol 4,16Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,), 2000–2001 (na Jd 9).

4. Jonathan Edwards“Miscellaneous Observations” u Works of Jonathan Edwards, 2:606; E. W. Hengstenberg, The Revelation of St. John, prev. Patrick Fairbairn (New York: Robert Carter & Brothers, 1852), 1:562–66.

5. Foreman i Van Dorn, Angel of the Lord, 359–62.

6. „Is Jesus the Archangel Michael?”, Kula stražara, 1. travnja 2010., 19.

7. „Ugledajmo se u Isusovu poniznost i blagost”, Kula stražara, 15. velj. 2015., 6, i drugdje.

8. Revelation, Its Grand Climax at Hand! (Wallkill, NY: Watchtower, 1988), 181.

9. „Who Is Michael the Archangel?”, Probudite se!, 8. velj. 2002., 16.

10. What Does the Bible Really Teach? (Wallkill, NY: Watchtower, 2005), 218.

11. “Archangel” u Insight on the Scriptures, 1:156, i drugdje.

12. Npr. Carson, Exegetical Fallacies, 28–33.

13. Hannah, Michael and Christ, 29.

14. Hannah, Michael and Christ, 29.

15. What Does the Bible Really Teach?, 218.

16. What Does the Bible Really Teach?, 218.

17. Clarke, Holy Bible . . . New Testament, 2000–2001 (uz Jud 9).

18. Louw i Nida, Greek-English Lexicon, §57.185 (1:579).

19. Testament of Abraham (A) 7.11, citirano u Hannah, Michael and Christ, 123 bilj. 4.

20. Usp. 1 Henok 20,3, gdje je Rafael jedan od sedmorice takvih anđela; vidi George W. E. Nickelsburg, 1 Enoch: A Commentary on the Book of 1 Enoch, ur. Klaus Baltzer, Hermeneia (Minneapolis: Fortress Press, 2001), 294.

21. Usp. Foreman i Van Dorn, Angel of the Lord, 361, gdje se ideja skupine arkanđela priznaje samo izvan Svetog pisma.

22. What Does the Bible Really Teach?, 218; “Is Jesus the Archangel Michael?” 19.

23. “Michael” u Insight on the Scriptures, 2:394.

24. Usp. Stafford, Jehovah’s Witnesses Defended, 3. izd., 171 bilj. 68, koji tvrdi da je Michael jedinstven jer se jedini naziva „veliki knez“.

25. What Does the Bible Really Teach?, 219; vidi takoštjer “Michael” u Insight on the Scriptures, 2:394.

26. Hannah, Michael and Christ, 128, 136–37. Vidi takoštjer Charles A. Gieschen“The Identity of Michael in Revelation 12: Created Angel or the Son of God?” CTQ 74 (2010): 139–43.

Dodatna literatura

JESUS CHRIST: MICHAEL’S GOD PT. 2