Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 9. siječnja

O sv. Britvaldu ili Bertvaldu, nadbiskupu Canterburyja

DE S. BRITHWALDO, SIVE BERTHWALDO ARCHIEPISCOPO CANTUARIENSI

Rođendan svetoga Bertvalda, ili Britvalda, ili Berehtvalda 9. siječnja slave kölnski kartuzijanci u Addit. ad Usuard.: Bertvalda, nadbiskupa Canterburyja i ispovjedaoca. Galesini piše: U Canterburyju također sv. Bertvalda, biskupa i ispovjedaoca. Wion kaže: Također u Canterburyju sv. Bertvalda, biskupa i ispovjedaoca, koji je nakon dugotrajne kušnje u samostanu koji se zove Reculver zbog zasluge života bio uzet na upravu te Crkve te je pun dobrih djela počinuo u miru. Slično donose njemački i engleski martirologij, Ménard, Dorganius, Ghinius, Ferrari i drugi. U rukopisnom Florariju svetaca navodi se 13. siječnja: U Engleskoj kod Canterburyja preminuće sv. Bartvalda, biskupa i ispovjedaoca, godine spasenja 730. U rukopisnom kalendaru reda sv. Benedikta 4. siječnja stoji: Sv. Bertvalda, nadbiskupa Canterburyja u Engleskoj, najprije opata samostana Reculver.

2 O njemu Beda u 3. knjizi Hist. Eccles. gentis Anglor., 9. pogl., piše ovo: Teodora je u biskupstvu naslijedio Berehtvald, koji je bio opat u nekom samostanu smještenu kod sjevernoga ušća rijeke Wantsum, koji se naziva Reculver; muž i sam prožet poznavanjem Svetoga pisma te vrhunski poučen u crkvenoj i samostanskoj stezi, premda se nikako nije mogao usporediti sa svojim prethodnikom. On je doista izabran za biskupa godine od utjelovljenja Gospodnjega šest stotina devedeset druge, prvoga dana mjeseca srpnja, dok su u Kentu kraljevali Vihtred i Svebhard; a zaređen je sljedeće godine, 29. lipnja, u nedjelju, od Godvina, metropolitanskoga biskupa Galije, te je sjeo na svoju stolicu 31. kolovoza, u nedjelju: on je među mnogim biskupima koje je zaredio, nakon smrti Gebmunda, biskupa Crkve u Rochesteru, umjesto njega posvetio Tobiju, muža upućena u latinski, grčki i saski jezik te u mnogostruku učenost.

3 O njegovoj smrti govori isti Beda u 5. knj., 24. pogl.: Godine od utjelovljenja Gospodnjega 731. nadbiskup Bertvald, iscrpljen dubokom starošću, umro je 9. siječnja, a stolovao je 37 godina, 6 mjeseci i 14 dana. Također u Epitome historiæ: Godine 731. umro je nadbiskup Bertvald. Spominje ga i Vilim Malmesburyjski u 1. knjizi De gestis Pontificum Anglorum; Rogerije iz Hovedena u prvom dijelu Annalium, koji navodeći Bedu kaže da je Brektvald umro 732.; Matej Westminsterski pod godinom milosti 731., dok o njegovu izboru govori pod godinom 692.; te Trithemius u 4. knjizi De viris illustribus Ord. S. Benedicti, 65. pogl., koji ga naziva Berhvaldom.

4 O Bertvaldu ovako piše Harpsfield u 8. stoljeću, 2. pogl.: Teodora je naslijedio Britvald, dok je pokrajinom Kent upravljao Vihtred. Ostao je u crkvenoj upravi trideset sedam godina, šest mjeseci i četrnaest dana, a umro je godine sedamsto trideset prve, 10. siječnja. Bio je, kaže Beda, muž prožet poznavanjem Svetoga pisma te vrhunski poučen u crkvenoj i samostanskoj stezi. Neki prenose da je bio iz Glastonburyja i da je odgojen u toj slavnoj zajednici, te da je napokon nakon Vorgrezija bio četvrti opat toga mjesta. Održao je sinodu u Londonu, na kojoj se raspravljalo o pitanju štovanja slika, o čemu će se jasnije raspravljati kada dođemo do zapadnih biskupa. Zaredio ga je pak Godvin, nadbiskup Galije, oko godine šest stotina devedeset treće. Napisao je pak Britvald djelo o postanku samostana u Eveshamu i životopis Egvina, biskupa Hwicca. Toliko on. O sv. Egvinu govorit ćemo 11. siječnja.

✠

9. siječnja Kalendar godine