Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 9. siječnja

Životopis sv. Eustratija Čudotvorca, iz grčkih mineja

VITA S. EUSTRATII THAUMATURGI, EX MENÆIS GRÆCORUM

a Eustratije izb Tarsije (tako se naziva kraj podložan redu Optimata), iz sela Bicijana, rođen je od vrlo pobožnih i imućnih roditelja Jurja i Megetone; od njih čestito odgojen i poučen, kad je navršio dvadesetu godinu života, raspaljen nebeskim žarom, kao bjegunac ostavi roditelje te pođe u krajevec Olimpa, u samostand Augara, u kojem su se njegovi ujacie Grgur if Bazilije isticali svakom vrstom kreposti i asketske vježbe. Od njih primljen i ošišane kose, prigrlio je onaj tegobni način monaškoga života.

2 Postigavši svoju želju, posluživao je svima ukućanima s najvećom vedrinom duha i poniznošću uma, ne vodeći uopće brigu o sadašnjem životu i odbacivši sve; osim što je zadržao kukuljicu od kostrijeti i ovčje runo, u kojem bi kratko vrijeme hvatao san (gdje god bi ga zatekla noć): nije naime birao nikakvo stalno mjesto za počinak. Pripovijeda se da nikada nije legao na leđa otkako se odrekao ljudskih stvari, niti je tijekom punih sedamdeset i pet godina, koliko je provodio tijek života i borbu vježbanja, kad bi išao spavati položio tijelo na lijevu stranu.

3 Kad su pak preminuli oni sveti muževi koji su bili na čelu samostana, ovome je izvanrednom čovjeku povjerena briga za samostan, pošto su ga sama braća potaknula da preuzme poglavarstvo. No nakon što je onaj okrutni i s pravom tako prozvanig Lav, vrativši se iz bugarskoga rata, prigrabio vlasth najpobožnijega vladara Mihaela; te je Mihaela, koji ga je bio najljubaznije primio, lišena žene i djece držao u okovima, ošišao ga u monaha i prognao na sučelice smješteni k otok u izgnanstvo, te pokušao ponovno oživjeti prije utišanu sljedbu ikonoboraca; tada, dok su svi napuštali svoja boravišta (samostane i pustinje), i on sam, na poticaj onoga velikog l Joanikija, dođe m u domovinu.

4 Kad je zatim Crkvi vraćeno štovanje i čašćenje svetih slika, i sveti su se oci, slavni po znacima i čudesima, vratili svaki u svoju ćeliju; tada se i ovaj božanski Eustratije povratkom u domovinu vratio u svoj samostan: ondje je po cijele dane svojim radom pomagao u poslovima braće, a noći je provodio u budnom bdijenju klečeći na koljenima. Pa ipak, dok su se po običaju pjevali božanski napjevi psalama, on je ustrajno unutar svetišta zasebno vapio: Kyrie eleison. n Čudesna pak djela koja je učinio ne mogu se zbog njihova golemog mnoštva ukratko prenijeti u pismo, a ona su uistinu bila siguran dokaz koliko je Bogu ugodio svojim nastojanjima.

5 Napokon, spremajući se otići odavde, sazva one koji su živjeli pod njegovim poglavarstvom te im se obrati ovim riječima: „Braćo, ja sam na granici smrti; uvijek vas iznova potičem i molim da vjerno čuvate poklad koji ste primili, svjesni da je sve sadašnje prolazno, a buduće vječno. Nastojte dakle da budete ubrojeni među blažene.” Izrekavši to i zaželjevši svima dobro, znamenova ih križem te podignuvši oči k nebu reče: „U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj”, i usnuvši ugodnim snom počinka, usnu u Gospodinu, o pošto je poživio devedeset i pet godina. Neka nam Bog po njegovu zagovoru udijeli milosrđe, Amen. a Baronije ga u 9. svesku djela An. Eccl. pod god. Kr. 821., br. 49, naziva Eustrazije, gdje dobro primjećuje da se od ovoga razlikuje onaj Eustrazije, predstojnik monaha, koji je potajno upao u krivovjerje te ga je ispravio sv. Teodor Studit (čije pismo njemu navodi ondje pod br. 47). U djelima sv. Joanikija, koja navodi Baronije, ovaj se kod Lipomana i Surija naziva Eustratije, a euστρετιος u grčkom rukopisu Medicejske knjižnice francuskoga kralja.b Rader kaže da ovo nije Cilicija niti je selo Bicijan u Ciliciji, nego grad u Kalabriji, kod Antonina Caprasiae, kako uči Gabrijel Barrije. Njega Leandro Alberti opisuje ovako: Tarsia, šest milja od Bisignana, među brdima, drevan je, kako stanovnici tvrde, bogat i napučen gradić, s poljem plodnim stvarima korisnima za život. Slijeva protječe rijeka Crati. Za tu Tarsiju Kluverije u 4. knjizi djela Italiæ antiquæ primjećuje, prema pravcu puta, razmaku milja i određenoj sličnosti riječi, da je to Caprasia s Tabule, odnosno kod Antonina u množini Caprasiae. No nama je izvan svake sumnje da je ovdje riječ o trećoj Tarsiji, pokrajini Bitinije, jer je i sv. Joanikije podrijetlom iz Bitinije, a podudara se i ostalo o gori Olimpu, samostanu Agaura itd. I Stjepan navodi Tars, odnosno ταροσίαν ili ταεσίαν, kao grad i pokrajinu Bitinije. Tarsia je u Maloj Aziji pokrajina oko Bitinije kod Porfirogeneta, a grad susjedan Nikomediji kod Nikete u Ortelija.c Od dvanaest gora obilježenih imenom Olimpa, ovo je ona koju Ptolemej u 5. knjizi djela Geographia, pogl. 4, naziva Olimpom Mizijskim. Tako naime o sv. Joanikiju piše pisac njegova životopisa: Kad je ugledao goru koja se zdesna uzdiže nad Bitinijom, a kod nas se zove Olimp, zaželio je u duši miran život pun ljubavi prema samoći. To će se još više potvrditi iz onoga što slijedi.d Grčki πρες τῆν μόνῆν τοῦ Αυγάρου. U životopisu sv. Joanikija: Na prolazu pak (s gore Olimpa) kad je došao do samostana Agaura, s premještenim slovom v. U grčkom Medicejskom rukopisu: τῷ τῶν ἀγαύρον μονῇ παραβεβληκάς.e Tomu istom ocu Grguru, poglavaru samostana, kojega Grci zovu predstojnikom, sv. Joanikije otvorio je svoju dušu o prihvaćanju samotničkoga života: njemu je Grgur podigao priprostu nastambu da mu bude malen zaklon od kiša i snjegova, u koju se Joanikije zatvorio.f Da je Bazilije s Grgurom zbog ispovijedanja istine bio bačen u tamnicu, pripovijeda se u pismu sv. Teodora Studita bratu Atanaziju, kod Baronija god. Kr. 809., br. 32, gdje među ostalim stoji: Zašto se braća Naukratije i Arsenije sve dosad drže u strogu zatvoru, a na isti način i Bazilije i Grgur? Zašto je onaj kreposti ljubitelj predstojnik Stjepan s pedeset i šest učenika prognan iz samostana, nakon što je zajedno sa sto i desetoricom i s onim koji prije bijaše biskup osudio anatemom preljubničku sinodu kao kršiteljicu Evanđelja? I niže: Zašto je brat Emilijan odveden svezan iz Nikomedijske u Tiniju (to jest Bitiniju), izudaran i izvrgnut ruglu, pošto su oni koji su provalili opljačkali samostan? itd. Podudaraju se vrijeme, mjesto i redovnički zavjet obojice. Uzalud dakle Rader sumnja da je u ovim djelima Eustratijevim pogrješka, kao da se kaže da su mu ujaci bili sv. Bazilije Veliki, biskup Cezareje, i sv. Grgur, biskup Nise. Štuju li Grci ove i kojega dana, nama nije poznato. Njihov suvremenik bio je sv. Grgur Akritski, kojega smo donijeli 5. siječnja. Nije li možda jedan od njih sv. Bazilije kod dubokih voda, koji se slavi 1. srpnja? g Leon Armenac prigrabio je vlast godine 811., u mjesecu srpnju. Vladao je 7 godina i 5 mjeseci, a zaklan je na sam Božić godine 820.h Mihael Kuropalat držao je carstvo od 3. listopada 811. do srpnja godine 813., kada su ga pobijedili Bugari, najboljega vladara. i To bijahu stariji Teofilakt i sv. Ignacije, poslije carigradski patrijarh (o kojemu 23. listopada), koje je dao uškopiti. k Otok Prota ili Prvi, tako ga nazivaju Kedren i Baronije pod god. Kr. 813., br. 11.

1 4. studenoga donijet ćemo životopis sv. Joanikija, za koji Baronije pod god. 823., br. 22, god. 823., br. 64, i god. 846., br. 28 uči da ga je najvjernije napisao pisac istoga vremena. Kao revan nasljedovatelj njegovih kreposti opisuje se sv. Eustratije ovim riječima: Neki naime, imenom Eustratije, koji je provodio isti život kao i Blaženik, bio je prožet velikom revnošću prema njemu te se poticao na njegovo nasljedovanje i silno je cijenio vidjeti ono što je Svetac činio. Kad ga je dakle jednom slijedio dok je išao prinijeti uobičajene molitve Gospodinu, sakrivši se kako je mogao da ga ovaj ne vidi, i ostavši ondje za sve vrijeme molitve, zadivio se doduše što je tako žarko i snažno bio predan molitvi; ali još se više zadivio što se nad njim očitovala božanska stvarnost i što ga je vidio uzdignuta ne samo duhom, nego i tijelom kako se diže od zemaljskih stvari. Kad je dakle onaj Blaženik to doznao, toliko je bio daleko od toga da ga zbog toga pohvali da je dapače posumnjao kako je učinio nešto iz radoznalosti te ga je oštro ukorio rekavši: „Neće prebivati uz tebe opak čovjek.” Pritom je svojim molitvama pripisivao svoja čudesa. Niti su ga naime oni koji bi naišli na njega vidjeli, osim ako bi on to htio. I da bi Eustratiju koji ga je slijedio bio primjer poniznosti, ako ga ne bi vidjeli oni koji bi naišli, okrenuvši se njemu govorio je: „Po tvojim molitvama, o brate Eustratije, ni ovi me nisu ugledali.” m U životopisu sv. Joanikija kaže se da se Eustratije povukao iz poglavarstva kao onaj koji se uklanja s puta bezbožnika, kad je već neki Antonije, koji se bio pridružio krivovjercima, bio na čelu samostana Agaura, a kojega je sv. Joanikije poslije obratio. Eustratije pak, kaže pisac, iz samostana Agaura, obuzet ljubavlju prema njemu, kako nije mogao ostati u tom kraju (tjerala ga je naime ona božanska ljubav i to što ga je silno raspaljivala revnost za svete slike), kad je pristupio k njemu i nije čekao ništa više osim uobičajene molitve, odmah ga je zapitao hoće li dugo trajati vladavina Leonova. On pak, vidjevši da je potresen velikim ganućem duše jer je osjećao najveću bol zbog božanskih slika (prema njima je naime ovaj Leon bio bezbožan kao rijetko tko drugi) i da je zato pohitao s pitanjem, nije zastao niti je smišljao odgovor; nego je, kao onaj koji ispituje dubine Duha, unaprijed označio da će nedugo zatim doći do njegova rušenja te je prorekao budućnost. Jer nedugo zatim, pošto je ovaj uklonjen iz sredine, Mihael je prigrabio vlast: on doduše nije pojačao progon protiv kršćana, ali je dopustio da Crkva bude pod krivovjercima, jer niti je posve pristupio krivovjerju ikonoboraca, nego je u revnosti za nj postao mlak, tako da se mnogima činio i blagim, niti je prvi započeo ikakvu pravovjernu odredbu, tako da se dogodilo da se ni sam nije klonio poroka, niti je branio spasenje, nego je radije zlobno dopustio da krivovjerje raste, a da se pravovjerna vjera umanjuje i rasplinjuje. I to je doduše bilo tako. Nakon što je pak Leon bio ubijen, dođe ponovno Eustratije s nekim drugim, javljajući ovome božanskom mužu ishod onoga što je sam bio prorekao. Proveli su pak neko vrijeme u razgovoru. A neki muž, imenom Ilija, koji se vježbao nedaleko od Sveca, ugostio je samoga velikog Joanikija i one koji bijahu došli zajedno s Eustratijem. n Ta su mu djela pribavila naziv Čudotvorca; a jedu li ih drugdje moljci, nama nije poznato. Svakako smatramo da su bila zapisana. o Kojom je godinom preminuo, nije sigurno. Sv. Joanikije preminuo je 5. godine Mihaela III., godine Kristove 846., u 115. godini svoje dobi, rođen 14. godine Leona Izaurijca, godine Kristove 731.

✠

9. siječnja Kalendar godine