Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 8. siječnja

O bl. Lovri Justinijanu, prvom venecijanskom patrijarhu

DE B. LAURENTIO JUSTINIANO PRIMO PATRIARCHA VENETO

Sadržaj (6)
  1. § I. Postanak Kongregacije sv. Jurja u Algi.
  2. § II. Generalat bl. Lovre. Samostani reda.
  3. § III. Venecijanski patrijarhat.
  4. § IV. Pisci životopisa bl. Lovre.
  5. Predgovor kartuzijancima.
  6. Novija čudesa

Novija čudesa

Iz Danijela Rose i pisama časnoga gospodina Oktavija Gualda, kanonika istoga reda u Rimu.

Neka je žena više godina hodala oslanjajući se na štake, bilo zbog zgrčenih živaca, bilo zbog nekoga škodljivog soka koji joj je oslabio udove. Čim je doznala da se javnim glasom slavi svetost bl. Lovre, zazva njegovu zaštitu i zavjetova se da će se pobrinuti da se na njegovu čast u crkvi sv. Marije od Vrta u Veneciji Bogu prinese žrtva. Sama je prisustvovala žrtvi te je po njezinu svršetku zadobila iznenadno zdravlje, objesivši uz oltar štake koje se i danas vide.

2 Franjo Michaeli, kanonik i pokorničar patrijarhalne Crkve u Veneciji, dok je bio ispovjedalac redovnica samostana sv. Ane, godine 1606. obolio je od smrtonosne bolesti, a nedugo zatim liječnici su od njega digli ruke. Neka starica Ana, redovnica na istom mjestu, osobito pobožna prema bl. Lovri, položi mu zavjet za zdravlje ispovjedaoca; ono mu se u potpunosti vratilo te se njime služio još i godine 1613.

3 Ivana Conversu je godine 1611. čir koji mu je izbio pod pazuhom doveo u neposrednu životnu opasnost; čim je zazvao pomoć bl. Lovre, ona se iznenada raspršila.

4 Ta je ista žena, gotovo iznemogla od krvarenja, položivši zavjet, iskusila istu pomoć bl. Lovre.

5 U Rimu je godine 1613. na svijet došlo dijete tako hladno i modro da se vjerovalo kako je posve bez života. Za njega su učinjeni zavjeti bl. Lovri: oživjelo je i ozdravilo. To je posvjedočio Dorotej Baronije, vizitator Kongregacije sv. Jurja u Algi.

6 Ivan Petar Sennenzius, prvi profesor kirurgije u Bologni, pošto se mnogo mjeseci mučio sa svakodnevnom groznicom, napokon je prinio zavjet blaženomu patrijarhu te se iznenada oslobodio svake tegobe.

7 Lovro Bernardi iz Bologne, upravitelj crkve sv. Bartolomeja u Bondanellu u bolonjskoj biskupiji, iscrpljen dugotrajnom bolešću i doveden do samoga kraja, kad liječnici više nisu davali nikakve nade, godine 1605., 17. siječnja, položio je zavjet bl. Lovri i ozdravio.

8 Isti se godine 1606. sličnim zavjetom iznenada oslobodio preteške bolesti.

9 Isti je u mjesecu svibnju godine 1611. isplovio iz Biscegliea, grada Napuljskoga Kraljevstva, namjeravajući otputovati u Ravennu. Zatim ga je uz onu obalu Apulije gdje leži brdo Gargano bacala strašna oluja, pa se zajedno s ostalim putnicima zavjetovao bl. Lovri. Vrativši se u Bolognu, pobrinuo se da se o njegovu trošku veličanstveno ukrasi oltar posvećen bl. Lovri u novoj bazilici sv. Grgura, dodijelivši mu i godišnji prihod. Sve je to potom posvjedočio vlastoručnim zapisom predanim u Rimu kardinalu naslova sv. Euzebija, zaštitniku Kongregacije sv. Jurja.

10 Blaž Marangon tako je teško bolovao od išijasa da je bio prisiljen upravljati korak štakama. Jednoga je dana s dubokim ganućem duše, prostrt na tlu pred oltarom bl. Lovre u crkvi u kojoj se pobožno čuva njegovo tijelo, izlio molitve: ustao je zdrav, objesio štake i otada više nije trpio nikakve tegobe.

11 a Marini Gritti, presvijetloj gospođi u dobi od 70 godina, u mjesecu prosincu godine 1612. na prsima je izbio crn i gadan čir veličine golema jajeta: liječnici su ga smatrali gangrenom, a snaga je bolesti već nadilazila njihovo umijeće. Opremljena posljednjim otajstvima, ispovijeđu, Euharistijom i svetim pomazanjem, iščekivala je smrt: punih pet dana nije mogla govoriti niti je uzimala ikakvu hranu, osim što su joj perom u usta ukapavali malo vina. Kad se već mislilo da će umrijeti, ukazao joj se bl. Lovro, odagnao gangrenu i udijelio joj potpuno zdravlje.

12 Godine 1612., 13. studenoga, dok je more uzburkavala strašna oluja, iznenada se podigao (kaže i zakletvom potvrđuje autor) krik i zapomaganje dječaka: pojurio sam k prozoru ćelije i ugledao nekoga imenom Sancija, slugu kuće Contarini, u pogibelji na čamcu. Zazvao sam pomoć našega svetoga oca Lovre, izmolivši Gospodnju molitvu i Anđeoski pozdrav: iznenada je oluja odbacila čamac na kopno, a Sancije se spasio neozlijeđen.

13 Mučio me težak crveni vjetar koji mi je zahvatio desno koljeno, tako da cijeli tjedan ni danju ni noću nisam nalazio mira. Jednoga dana u jutarnji sumrak, pomolivši se pobožno našemu blaženomu ocu, ubrzo me obuze san, iz kojega sam se nedugo zatim probudio i odmah opazio da je sva bol nestala, toliko da sam sutradan Bogu u zahvalu prikazao misnu žrtvu. a Navode se i druga već dokazana čudesa.

✠

8. siječnja Kalendar godine