Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 8. siječnja

O bl. Balduinu, mučeniku, arhiđakonu u Laonu

DE B. BALDUINO MART., ARCHIDIAC. LAUDUNENSI

Sadržaj (1)
  1. Kreposti i čudesa bl. Balduina.

Slavi se rođendan za nebo bl. Balduina, odnosno Baldwina ili Baldoena, 8. siječnja; na taj dan rukopisni Florarium Sanctorum ima ovo: „Istoga dana sv. Balduina levita i mučenika.” Ferrari u djelu Generalis catalogus Sanctorum i Martyrologium Germanicum: „U Laonu u Galiji sv. Balduina đakona i mučenika.” Andrija du Saussay u dodatku djela Martyrologium Gallicanum: „Kod Laona Clavata rođendan za nebo sv. Balduina đakona i mučenika, koji je, sin grofa Alduina i sv. Salaberge, nakon muževljeve smrti opatica, obratio se na služenje Kristu od rane mladosti te, zaređen u svete redove, dok je u tom gradu najsvetije vršio levitsku službu, zbog pobožnosti i pravednosti, čijom je trajnom revnošću plamtio, pao ubijen od bezbožnika.”

2 Molanus u djelu Addit. ad Usuardum: „Kod Laona u Galiji bl. Balduina arhiđakona i mučenika”, čija su djela sadržana u životopisu njegove majke Salaberge 22. rujna. Životopis sv. Salaberge imamo prepisan iz rukopisa iz Longponta po Nikoli Belfortiju i, kako nagađamo, pomalo dotjeran; ali iako se u njemu spominje sv. Balduin, ipak se ne pripovijedaju djela koja je on slavno izvršio, tako da nagađamo da je Molanus vidio neki sjajniji životopis sv. Salaberge. Ali povijest bl. Balduina, kakvu-takvu, zasebno nam je donio rukopisni kodeks samostana regularnih kanonika u Corsendonku. Nešto kraća postojala je u rukopisnom djelu Sanctilogium brugenskih viljemovaca, iz kojega je naš Heribert Rosweyde oblikovao nizozemsku koju je izdao.

3 U ovom se životopisu ne navodi dob bl. Balduina, nego se samo kaže da se njegova majka Salaberga, za vladanja Dagoberta (koji je umro godine Kristove 644., šesnaeste godine kraljevanja u Neustriji, pošto je prije toga nekoliko godina vladao Austrazijcima), udala za Basona. Nešto određenije može se zaključiti njegova dob. Naime, za sv. Eustazija se u životopisu sv. Salaberge kaže da je umro pošto je oko tri petoljeća vodio brigu o braći u Luxeuilu, a da je na njegovo mjesto postavljen sv. Walbert, kad Salaberga još nije bila sjedinjena u braku s Basonom. Bilo da se ta tri petoljeća trebaju početi računati od progona sv. Kolumbana, bilo od ubojstva Teodorikova (što ćemo istražiti 29. ožujka u Eustazijevu životopisu), taj se brak nije mogao dogoditi prije godine Kristove 615., a možda ni 628. Zatim je Salaberga rodila petero djece, od kojih je treća bila djevica sv. Austrudis, a peti Baldoen, kojega je i njega samoga po uzoru na prijašnje posvetila svemogućemu Bogu. Austrudis je nadalje imala dvadeset godina kad joj je umrla majka, a Balduin je bio nešto mlađi; budući da se za njega pripovijeda da je otada bio razborit muž, marljiv u obavljanju poslova, koristan sestrinu samostanu te blizak njoj i redovnicama kojima je ona upravljala, morao je tada biti starije dobi; jer ne bi ni dolikovalo još mladiću, pod bilo kakvim izlikom krvnoga srodstva ili pobožnosti, da se blisko brine o djevicama ili stvarima, ili da inače gaji prijateljstva. Čini se dakle da je sv. Salaberga umrla oko godine 650. ili malo poslije. Kako se naime zaključuje iz njezina životopisa, sv. Anserik je preminuo dugo prije nje, a on je ipak bio živ najmanje do 5. rujna godine 646., kad se predaje da je pronašao relikvije sv. Krispina i Krispinijana (o kojima XXXV. listopada), u prisutnosti već biskupa sv. Eligija, koji je te godine u svibnju bio posvećen.

4 Tome se pridružuje što se piše da je bl. Balduin bio arhiđakon laonske Crkve. Tako naime ima Klaudije Robert u popisu laonskih biskupa: „x Serulf, čiji je arhiđakon bio bl. Balduin, brat sv. Austrudis.” Andrija du Saussay u dodatku Martirologija pod 17. listopada: „U nebeski je dvor danas ušla djevica sv. Austrudis; njezin je brat bl. Balduin, arhiđakon sv. Sekulfa, laonskoga biskupa, po svetom životu i vjernom upravljanju postao također nasljedovatelj i drug u vječnoj slavi.” Nismo još našli ime ovoga Sekulfa ili Serulfa u martirologijima. Uostalom, vjerojatno je da je ta služba arhiđakona bila povjerena samo mužu zrelu po dobi i znanju. Može se dakle činiti da je ubijen u vrijeme Ebroina, kad je bio ubijen; pod njime je iz istoga grada Laona lukavo pozvan i također smaknut vojvoda Martin.

3 To što bl. Balduina nazivaju mučenikom; taj naslov smo gore 6. siječnja, u Predgovoru životopisu sv. Knuta, § 1., br. 4., rekli da se daje i onima koje su, ugledne po nedužnosti života, bezbožno ubili zli ljudi; premda se čini da je Balduin revnošću oko čuvanja pravednosti izazvao na sebe mržnju zločinačkih ljudi.

Iz rukopisa iz Corsendonka.

Roditelji bl. Balduina, sveta sestra.

U vrijeme Dagoberta, kralja Franaka, živio je na ovom svijetu neki muž imenoma Baso: on, rođen od plemenitih roditelja po naravi, a plemenitiji po ponašanju po milosti, po savjetu franačkih velikaša oženio se Salabergom, pobožnom kćeri plemenitoga i pobožnog mužab Gutwina. Ona je nakon neplodnosti rodila svomu suprugu među odabranimc mnoštvom djece jednu kćer koja je nazvanad Austrudis.

2 Nju njezini roditelji odgajaju s velikom revnošću svake marljivosti, predanu kršćanskoj vjeri, učeći je u danima nježnoga djetinjstva i knjigama. Tako nadilazi djevojačke godine, idući iz kreposti u krepost, djevica tek rođena; i dok prestaje plakati u kolijevci, uči pjevati hvale Djevičina Sinu. Po božanskoj blagosti postaje također sposobna pamćenja slušajući i čitajući, vježbajući se i u učiteljstvu nauka: uglednom se pokazuje po tjelesnom rođenju, uglednijom po svetosti duha; dragocjenom po izgledu lica, dragocjenijom po srcu; očituje se svijetu da je puna rječitosti, ali mnogo više mudrosti; mila Bogu i ljudima, sidro svoje volje vezala je uz kreposti. Povrh toga je ispunjena tolikom milošću da se u njezinoj prvoj dobi pokazivala zrelost ponašanja.

3 Osim toga, kad je bila u dvanaestoj godini, prosi je neki Landranko, rođen od plemenita roda, koji je sa sobom donio mnogo bogatstva od zlata, dragulja i odjeće te ga predao u ruke roditeljima kako bi mogao uzeti djevicu Austrudis za suprugu. Ali pokazuje se da je uzalud dao svoje darove za zaručnicu Božju i uzalud obećao veće. Djevica naime odbija, prezirući prolazno bogatstvo i propadljivu ženidbu. A dok plemićka kći počinje vojevati za Boga, raduju se crkveni redovi, dok klerici prinose upaljene voštanice i nose križeve u rukama te hvale Boga zbog tolike kreposti koju su prepoznali u djevici Austrudis; i tako je pjevajući prate sve do samostana na čelu kojega je bila njezina majka sv. Salaberga, pobožno upravljajući mnoštvom redovnica.

4 Nakon pak nekoliko dana časna opatica Salaberga, osjećajući da se bliži rastanak njezina tijela, povjerava pastirsku brigu svojoj kćeri Austrudis, koja je nakon bijega od svoje ženidbe nekoć bila posvećena Bogu, opominjući je da vodi brigu o Kristovu ovčinjaku, u kojem je bilo gotovo tristo djevojaka koje su ondje služile Bogu. Po savjetu dakle biskupa laonske Crkve i franačkih velikaša koji su upravljali tom pokrajinom, te po pristanku, izboru i pokliku sestara koje su tada živjele na tom mjestu, uz kraljevsko dopuštenje i biskupski blagoslov posvećuje se za opaticu; i imala je dvadeset godina kad je Kristovo stado preuzela pod svoje vodstvo. Sva je njezina nakana bila u Bogu: i budući da ni danju ni noću nije odstupala od božanskih razgovora i zapovijedi, toliko je prianjala uz Boga da se činilo kako su njezino odijelo, govor, lice i hod pouka o krepostima.

a Blandin, s nadimkom Baso, rođen od ugledna roda Sikambra, kaže se u životopisu sv. Salaberge 22. rujna. Rosweyde ga pogrešno naziva Kasonom.
b Rosweyde, ili radije nemaran prepisivač, načinio je Cutionija. U životopisu sv. Salaberge naziva se Gundoin i Gunduin.
c Štoviše, sv. Salaberga rodila je najprije tri kćeri: Saretrudu, Ebanu i Austrudis; zatim dva sina: Eustazija, koji je umro kao dječak, i Baldoena. Životopis sv. Salaberge. Odakle treba ispraviti ono što piše naš Rosweyde, da je Austrudis jedina kći Salabergina rođena nakon više sinova.
d U rukopisu iz Corsendonka najčešće se naziva Astrudis, a kod Rosweydea Austrudes. Štuje se 17. listopada.

Ubojstvo bl. Balduina.

I tako, dok je blažena djevica Austrudis nastojala provoditi sve dane svoga života u hvalama Božjim, neprijatelj ljudskoga roda potajno kuje strijele boli. Imala je naime najdražega brata imenom Balduin, muža čestita i razborita, velika glasa, koji je u crkvenim stupnjevima postigao vrhunac a levitskoga reda. Protiv ovoga Bogu i ljudima dragoga muža, na đavlov poticaj, smišljaju i snuju prijevare oni koji su se činili da su prijatelji i vjerni ovoj djevici i njezinu bratu. Balduin je pak bio ljubljen od sestre prekomjernom naklonošću, a ni on nije ništa manje ljubio sestru, jer nije samo tjelesno srodstvo nego i jedinstvo duša i svetost ponašanja uzajamno spajalo ljubav rođene ljubavi. Protiv njega je dakle, kao što je prije spomenuto, tvorac prijevare i začetnik svake zloće, đavao, podbadao umove nekih da mrze pravedna i sveta muža bez razloga i da protiv njega smisle naum pakosti; i o, žalosna zlodjela i uvijek sumnjiv dan zlikovaca! Naposljetku je protiv djevice i njezina brata naoružao duše onih koji su htjeli da se čine prvima u prijateljstvu obaju. Ali zar u ovom vijeku nedostaje nevjernosti opakih koja bi kušala strpljivost dobrih? Uvijek naime strana zlih nasrće na stranu pobožnih, otkad je Kajinb motikom razbio grlo bratu. Rijetka je naime vjernost ljudi o kojima je pisano: „Hinili i lukavi izazivaju Božju srdžbu.”

6 Naposljetku je najnježnije od sestre ljubljeni sv. Balduin, u jednostavnosti svoga srca, pošto je lukavo s kugom zavisti bilo pripremljeno i unaprijed uređeno sve što se činilo potrebnim za dovršenje prijevare, izvidjevši ujedno vrijeme i mjesto, pozvan u neko selo uc laonskom kraju, kojemu je ime Gohardi Insula, tobože na vijećanje, da ga ondje strmoglave u propast zamke koju su mu pod krinkom lažnoga mira sakrili iz hinjene ljubavi. Ali on, ne sluteći nikakvo zlo u golubljoj jednostavnosti, uzevši sa sobom samo dvojicu konjanika, kao treći odmah ode na raspravu na mjesto koje je bilo pripravljeno spletkama zasjeda i prijevare po najzločinačkijim neprijateljima svih ljudi koje zemlja podnosi. I tako se pod krinkom mira pokazaše bezbožnicima u ubojstvu pravednika oni koji su se činili da su prijatelji; navesti njihova imena i lozu smatramo nepravdom. Bez odgađanja, kad su namjere bile otkrivene, skrivena mržnja prelazi u ubojstvo te nedužna muža, koji nije zaslužio nikakvo zlo, zatečena takvim zasjedama ubijaju probadajući ga mačevima.

a Rosweyde samo kaže da je obnašao neku crkvenu službu.
b Slikari žele da je ubijen čeljusti, a drugi drvenom ili željeznom vilom.
c Rosweyde: „in't dorp Laudunen”, to jest u selu Laon. „Pagus” ovdje znači oblast ili područje grada Laona, koji se na francuskom naziva Laon.

Tužba sestre Austrudis.

Dojavljuje se ubojstvo brata ušima sestre, a ona usred gorkih suza blagoslovi Gospodina, kao jednostavni i pravedni Job zbog gubitka sinova. Ubojstvo naime tako velika muža nije se moglo dugo skriti: izlazi glas, širi se žamor u gradu po ustima puka, i tako naposljetku dopire do ušiju sestre zločin tako prokleta bezakonja. Čuvši dakle smrt brata, možda se grudi djevice nimalo ne potresaju niti popuštaju boli, nego, okrijepljena snažnom rukom Duha Svetoga koji u njoj prebiva, tako veliku nesreću podnosi muževnim duhom; znajući da je stanje ljudskoga položaja krhko, nastojala je ovim jadikovkama oplakati svoga najdražega brata: „Premda sam danas ostavljena i lišena svoga brata, dajem ti, Bože, mnogostruke zahvale i prinosim hvalu i čast tvomu Veličanstvu. Molim te stoga, najpobožniji Gospodine Isuse Kriste, da ne osjetim srdžbe tvoga suda i da ne odvratiš lica svoga milosrđa od suza mojih očiju, nego mi daj snagu da mogu strpljivo podnositi i oplakivati nepravodobnu gorčinu uzburkana srca koja me iznenada zadesila zbog gubitka ubijenoga brata mojega predragoga. O Gospodine Isuse, najmilostiviji tješitelju ožalošćenih, na što da se prije potužim, što da radije oplakujem: ubojstvo brata ili svoju pustoš? Ta ruka tvoja, Gospodine, dotakla me je, i dogodila se dvostruka nevolja, dvostruka nesreća, dok je jedno od toga prilično povećavalo silinu boli i prelazilo mjeru moje malenkosti. Jer i kad bi mi preostalo mnoštvo braće i sinova i kad bi sa svih strana pritjecala potpora utjehe, zar mi nije sam Balduin bio korisniji od stotinu braće, zar ne bolji od deset sinova? Zar bi i tada usred tisuću potpora preživjelih zaslugu tako velika muža izbrisao kakav zaborav ili bi sestri mogla doći kakva utjeha, kad joj živjeti nakon njega nije ništa drugo doli neprestano umirati? Ali sada mi se udvostručuje bol, podvostručuje nesreća, jer mi je oduzet onaj koji mi je bio jedini, kojega sam jedinoga jedino ljubila, za kojega sam znala da je jedino sidro nade, luka savjeta, pouzdanik tajne, sudac duha i druga polovica moje duše. O mnogostruke rane jednoga srca! Tko bi, molim, bilo okrutniji od razjarene tigrice, bilo gluši od začarane aspide, mogao zatvoriti pristup srcu tolikim bolima rana da ne prodru sve do same srži utrobe? Ali budući da veličina nadilazi ljudske snage, utječem se tebi, Gospodine Isuse, koji se srdiš i smiluješ, koji ranjavaš i liječiš, koji udaraš i iscjeljuješ: daj da mogu tako podnositi nevolje okrutne sudbine da bol ne nadvlada duh, nego ako zadaješ ranu, načini i lijekove za udarce, da duh vlada nad boli. Makar bila ožalošćena što sam ostavljena sama, blagoslivljam tebe. Ti, koji valjano liječiš žalosno srce, budi uz ožalošćenu dušu, Bože. a Daj pokoj bratu, i neka se duša vjernoga muža ne zgraža nad špiljama podzemlja. Učini da bude dionik svetih i njihova dijela kojima si ti najljepši dio. Hvalim i slavim i blagoslivljam ime tvoje slave, koje je sveto, jer si primio natrag onoga kojega si mi dao. Jao meni”, govoreći ponovno, „nedužni brate, zašto sam te ostavila u vijećanjima najokrutnijih ljudi? Nikada ne bi bilo razloga zbog kojega sam te pustila da odeš da budeš okrutno ubijen, ti koji si bio štap moje slabosti.” I jer bratska ljubav ne poznaje mjere, ponovno je dodala: „Sada oni koji imaju tjelesnu braću neka budu spomenuti milosrđa, suosjećajući suzama punima boli. Pisano je naime: Ako trpi jedan ud, trpe svi udovi.”

8 Usred tih i sličnih jadikovki, usred gorčina i žara boli, premda se tužno srce krilo muževnim licem, gorčina tolike boli bila je veoma ublažena slatkoćom Duha Svetoga. Sveti su također zborovi djevica, čuvši za potresenost majke i takvu nesreću, silno suosjećali i sažalijevali, i zbog ubojstva tako velika muža, kojega su veoma ljubile u Kristu, i ponajviše zbog svoje duhovne Majke. A kad su prostrte na tlu i prianjajući prsima uz pod molitvenice najusrdnijim molitvama preporučivale Bogu dušu pokojnika te nastojale ublažiti prekomjernost boli u njegovoj sestri lijekom molitve, njihova je majka, suosjećajući s njihovom boli više od njih samih, pristupila k njima poduprta rukama službenica, jer već drukčije nije mogla hodati, iscrpljena prevelikim trudovima i izljevima suza. Stojeći pak pokraj oltara, uzdignutih ruku jedva je mogla stišati njihov plač i gorke uzdahe srca, te naposljetku, kad je nastala tišina, ovako im progovori, dok su česti jecaji prekidali riječi: „O preslatke sestre, poštedite bol i već stišajte taj jadik, radije zazivajući Duha da i meni ostavljenoj postane utočište, a duši moga brata spasenje i okrepa. Neka se svi sjete i neka se prisjeti svaka od vas kako vas je pobožnom naklonošću ljubio moj brat i kako se oko zajedničke koristi uvijek zalagao pronicavim i marljivim djelovanjem. Stoga se sada traži da mu za njegovo dobročinstvo uzvratite istom mjerom, i jer nema čovjeka koji živi a da ne griješi, da pred njegove prijestupe postavite štitove svojih molitava, kako bi kod Suca sviju zaslužio naći milosrđe, a ne sud.”

9 Rekavši to, krenuvši odatle sa svojim sestrama, ide u susret bratskomu sprovodu; i stojeći na uzvišenom mjestu laonskoga brda, provali u ove riječi čim se sprovod mogao ugledati: „Zar se tako vraćaš sestri, Balduine, da joj kažeš posljednje zbogom? Zar tako spajaš poljupce, stežeš zagrljaje, izmjenjuješ razgovore, povjeravaš tajne, da bi primio posljednji rastanak od sestre? Zar mi ostavljaš ovakve darove kao spomen na rođenu ljubav, da život sestre, nesjećajući se odsada ikakve radosti, sav prianja uz spomen na tvoj sprovod i odsada mu bude podvrgnut? O žalosna rastanku gdje se ostavljaju takvi darovi, naime sprovodi dragih i rane duša, gdje se ne po iskazima poštovanja, nego po sprovodima natječu naklonost i pobožnost prijatelja! Kome si, preljubljeni brate, kome si ostavio svoju zamjenu, naime brigu o ostavljenoj sestri, kojoj si ti bio dika u sretnim prilikama, potpora u nevoljama, štit izvana, savjet kod kuće? Tko bi povjerovao da će slatki plod naše ljubavi, koji je započeo tako sretnim početkom, biti zaključen tako plačnim ishodom, da život dvoje ovisan o jednome i cvatući istom jednakošću ćudi i duša padne u jednoj propasti? U jednom bih uistinu času rekao da je propalo dvoje, jer kad si ti bio drugi dio moje utrobe, utrobe koja se pokretala jednim životnim dahom, zašto da ne umre kad joj je oduzet bolji dio i kad je stanje njezina života tako jadno prepolovljeno? Odatle je, brate, što se više tužim na to da sam živa negoli na to da si ti mrtav, jer mi nakon tvoje smrti ne preostaje ništa doli neprekidna tjeskoba, stalna bol i vječna žalost.” Govoreći to i padajući među rukama sestara iznova i iznova na lijes, ljubila ga je roneći preobilne suze te je prvim riječima dodala i ovo:

O kad bi sestri bilo dano umrijeti s bratom, Ne bih se bojala smrti dok bih mogla biti zajedno. I da smrt ne promijeni tvoje osjećaje, ljubio bi. Sretna bih bila u smrti kad bi smrt sjedinila ljubav; I pobjeđujući vjernost, budimo i sada jedno. Jer dok se vraća ona tužna slika tvoje smrti, Što drugo provodim doli vremena neprestane smrti? Živim doduše, živim, ali pod oživljenom ranom. Smrt je, a ne život, živjeti uvijek tako. a Kako moli za brata, za kojega smo rekli da se naziva mučenikom? Možda ona nije znala razlog ubojstva.

Kreposti i čudesa bl. Balduina.

Ali nitko nije tako oštroumna duha da bi mogao riječima izreći jadikovke djevice; nitko tako kamena srca da bi ih mogao slušati bez sućuti boli. I nisu samo sestra ili srodnici djevice oplakivali ovoga muža, nego je sav grad ujedno i sva pokrajina i svi obaju spolova i dobi jadikovali nad nepravednom smrću muža, sjećajući se pokojnikove skromnosti i svetosti ponašanja te pobožnosti srca koju je uvijek iskazivao prema svima. Nije dakle čudno ako tako velik muž biva ubijen od đavoljih udova, kad je očito da je mučenik Onoga koji je zbog zavisti farizeja bio raspet za spasenje svijeta. Uvijek naime od drevnih vremena zavist progoni kreposti. Stoga ne bez razloga apostol Pavao zabranjuje žalostiti se zbog onih koji umiru, ostavljajući žalost samo onima koji nemaju nade uskrsnuća. Iz toga se zaključuje da vjerno umire onaj koji biva ubijen da bi pobijedio za Krista. Bezbrižan već s Kristom kraljuje ovaj muž, jer je ugrabljen da zloća ne bi promijenila njegov um; jer duša mu je bila mila Bogu, i dovršen u kratkom vremenu ispunio je mnoga vremena. Zato je u miru zauvijek postalo mjesto njegova počinka i prebivalište njegovo na Sionu. Stoga vjerujmo da će one za koje znamo da spavaju u grobovima pri posljednjoj trublji u kratkom trenutku vremena Bog uskrisiti. Pisano je naime: „Pravednik, kakvom god smrću bio zatečen, bit će u okrepi.”

11 Pokazuje se pak mjesto u crkvi blažene Djevice Marije, koja se naziva Profunda, u kojoj je ono presveto tijelo pokopano počivalo mnogo godina, sve dok odatle nije bilo preneseno a i zajedno s kostima bl. Salaberge, svoje majke, pohranjeno ub gornjoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Te je naime crkve i prije smrti i poslije ukrasio mnogim krepostima; od njih su neke iščezle iz pamćenja, a neke pak, da čitatelju ne stvorimo dosadu,c namjerno izostavljamo. Nadalje, ovo malo što smo ispripovijedali, na čast svoga imena i pohvalu mučenika, Bog je htio da postane primjer onima koji čitaju. Ali i svakodnevno, ako to zahtijeva vjera onih koji mole, to se mjesto odlikuje novim čudesima, koja je dugo nabrajati, ali onima koji pobožno mole udjeljuje željeno naš Gospodin Isus Krist, koji živi u vijeke vjekova. Amen.

a Rosweyde piše da su zajedno prenesene relikvije njega i majke Salaberge, dok se čini da su sinove relikvije bile prenesene k majčinima.
b Rosweyde ovu crkvu sv. Ivana naziva „de hooftkercke”, to jest glavnom ili prvostolnom crkvom. Ali stolna crkva u Laonu posvećena je Bogorodici Djevici. Postoji pak samostan benediktinskoga reda pod imenom sv. Ivana; jesu li ondje bili položeni ostaci svetaca, još nismo doznali.
c Ali mi tebi zbog toga, dobri piscu, nismo zahvalni. Više bismo voljeli da si prenio sve ono što je bilo pouzdano i posvjedočeno; čitatelji su mogli preskočiti ono što bi im bilo dosadno.

✠

8. siječnja Kalendar godine