Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 7. siječnja

O sv. Julijanu mučeniku

DE S. JULIANO MARTYRE

Slavi se 7. siječnja u različitim martirologijima, osobito Rimskom, Bellinijevu, Maurolicovu, Galesinijevu, Molanusovu djelu Addit. ad Usuard. itd.: sv. Julijan mučenik. Mjesto i vrijeme mučeništva ne navode se.

Celebratur VII Januarii in variis Martyrologiis, nominatim Romano, Bellini, Maurolyci, Galesinii, Molani Addit. ad Usuard, etc. S. Julianus Martyr. Locus tempusque martyrii non proditur.

2 U djelu Chronicon koje je izdano pod imenom Flavija Dekstra, pod god. 91., stoji ovo pod brojem 7: „Sv. Julijan, građanin Toleda, trpi u Toledu VII. dana siječnja. Bio je biskup.” Na to ovako tumači Franjo Bivarije: „Dosad se nije znalo tko je bio taj Julijan, a ostao je nepoznat i Baroniju; ali sada po Dekstrovoj kronici mnogo toga postaje očito što je bez nje bilo nepoznato.” Pod godinom pak 86., br. 6, ista kronika kaže: „Sv. Julijan, učenik sv. Petra, drag Marcijalu, biva premješten u Vic.” To Bivarije tumači da je te godine po zapovijedi cara Domicijana bio prognan iz Rima u Hispaniju. A bilo je doduše nekoliko mjesta kod Hispanaca kojima je bilo nadjenuto ime Vic. Dodaje Bivarije da je prije sv. Eugenija (o kojemu ćemo raspravljati 15. studenoga) svojim sugrađanima Toledancima propovijedao Evanđelje te da je bio nazvan biskupom Toleda i cijele Karpetanije. Kako bi dokazao da je bio drag Marcijalu, navodi nekoliko epigrama napisanih Luciju Juliju; što je (da priznam što mislim) slabo nagađanje. Doista su Franjo Pisa u opisu Toleda i drugi pisci predali da je Eugenije bio prvi apostol Toledanaca. Ponovno o Julijanu Dekstrova kronika pod godinom 94., br. 4: „Lucije Magno Julijan, građanin Toleda i mučenik, drži se u velikoj cijeni.” To Bivarije shvaća o častima koje su mu iskazivane nakon smrti i o čudesima koja je učinio. Ali to ostavljamo Toledancima da pomnije pretresu.

2 In Chronico quod sub Fl. Dextri nomine editum est, ad an. xci, ista habentur num. 7. S. Julianus, civis Toletanus, Toleti patitur vii die Januarii. Fuit Episcopus. At quæ ita commentatur Franc. Bivarius: Ignorabatur hactenus quis ille Julianus fuisset, latuitque Baronium: sed nunc Dextri Chronico manifesta multa fiunt, quæ sine eo ignorabantur. Ad annum vero IXXXVI.nu. 6, idem Chronicon: S. Julianus discipulus S. Petri, Martiali carus, Vicum transfertur. Interpretatur hæc Bivarius, eo anno, Domitiani Caesaris jussu, Roma relegatum in Hispaniam. Et fuere quidem loca nonnulla apud Hispanos, quibus Vici nomen impositum. Addit Bivarius, ante S. Eugenium (de quo xv Novemb. agemus) civibus suis Toletanis Evangelium prædicasse, fuisseque Toleti et totius Carpetaniæ Episcopum vocatum. Ut probet Martiali carum fuisse, aliquot recitat epigrammata ad L. Julium scripta; quæ (ut fatear quod sentio) levis est conjectura. Sane Eugenium fuisse primum Toletanorum Apostolum, Franciscus Pisa in Toleti descriptione, aliique tradidere Auctores. Iterum de Juliano. Dextri Chroniconad anno xciv. num. 4. L. Magnus Julianus civis Toletanus et Martyr, in pretio habetur. Quod de habitis ei post mortem honoribus, patratisque miraculis Bivarius accipit. Sed hæc Toletanis accuratius discutienda relinquimus.

3 Serafin Esquirro u 1. dijelu, 2. knjizi, 26. poglavlju djela Sanctuarium Calaritanum svjedoči da su god. 1615., 22. srpnja, u Cagliariju na Sardiniji pronađene relikvije sv. Julijana mučenika; naime kosti cijeloga tijela, skladno posložene, svaka na svojem mjestu i kao povezane, i to velike, glava cijela, ranjena s tri udarca, sa zatiljkom još krvavim; u istom grobu pokraj glave pohranjen kamen umrljan krvlju, odakle bi se moglo nagađati da je bio ubijen kamenovanjem. Prije toga bio je pronađen dvostruki natpis koji je svjedočio da su to relikvije sv. Julijana; prvi, s nekoliko slova ili oštećenih vlagom ili izbijenih samim iskopavanjem, glasio je ovako:

3 Seraphinus Esquirrus Sanctuarii Calaritani part. 1, lib. 2, cap. 26, testatur an. MDCXV, XXII Julii, repertas esse Calari in Sardinia S. Juliani Martyris reliquias; ossa nimirum totius corporis, apte composita, singula suis locis, ac velut connexa, eaque grandia, caput integrum, tribus saucium plagis, occipite adhuc sanguinolento: in eodem tumulo lapidem juxta caput conditum, sanguine oblitum; unde conjici posset, lapidibus fuisse interemptum. Gemina prius inventa erat epigraphe, quæ S. Juliani hæc esse pignora testaretur; prior litteris nonnullis vel humore corruptis, vel ipsa refossione convulsis, ita habebat:

Taj natpis Serafin ovako tumači: „Ovdje počiva blaženi mučenik Julijan, koji je živio više ili manje 90 godina, počinuo u miru godine od Djevičina poroda...” Drugi natpis glasi ovako:

Eam epigraphen ita Seraphinus exponit: Hic jacet beatus Martyr Julianus, qui vixit annis plus minus xc, requievit in pace anno a Virginis partu..... Altera inscriptio sic habet:

B. M. IVLIANVS QVI VIXIT ANNIS PLVS MINVS C. REQVIEBIT IN PACE SVB D X KAL MARX Razlika u dobi možda je nastala zbog ispuštenoga slova X ispred C.

B. M. IVLIANVS QVI VIXIT ANNIS PLVS MINVS C. REQVIEBIT IN PACE SVB D X KAL MARX Discrimen xtatis ex omissa littera X ante C fortassis ortum.

4 Premda se pak kaže da je ubijen 20. veljače, Serafin prenosi da se ipak štuje 7. siječnja, s najvećom svečanošću i silnim okupljanjem ljudi u njegovoj crkvi udaljenoj tri milje od Cagliarija. Dodaje da je bio ugledan po rodu i dostojanstvu, da ga običavaju slikati na konju i da ga Sardi posvuda nazivaju SANCTU JULIANO CONTI, kao da je bio grof. Na isto upućuje i to što je u njegovu grobu pronađen poluprsten od zlata te također zlatne niti.

4 Etsi vero xx Februarii occisus dicatur, coli tamen VII Januarii tradit Seraphinus, maxima celebritate, ingenti hominum ad ejus ecclesiam tribus milliaribus Calari distantem concursu. Addit genere ac dignitate illustrem fuisse, pingique equestri forma solere, et passim a Sardis appellari SANCTU JULIANO CONTI, quasi Comes fuerit. Eodem spectat, quod in ejus sepulchro repertus est medius annulus aureus, ac filamenta quoque aurea.

5 Filip Ferrari 3. siječnja njega navodi ovim riječima: „U Cagliariju na Sardiniji sv. Julijan grof i mučenik”; i u bilješkama prenosi da uživa veliko štovanje na cijelom otoku i da je njegovu imenu posvećeno više crkava, ali da se ne zna vrijeme mučeništva. Zašto pak Sardi 7. siječnja štuju onoga za kojega se kaže da je mučeništvom ovjenčan 20. veljače, nama je nepoznato. Franjo de Esquivel, nadbiskup cagliarijski, u izvješću o pronađenim relikvijama poslanom Pavlu V., prenosi isto o štovanju sv. Julijana i njemu posvećenim crkvama, te kaže da u selima oko Cagliarija, dok se na početku mise moli Confiteor, vrlo mnogi običavaju dodavati, i prije ovoga pronalaska: „i svetomu Julijanu grofu”.

5 Philippus Ferrarius ui Januarii hunc refert his verbis: Carali in Sardinia S. Juliani Comitis et Martyris; traditique in Notis, magnam in tota insula venerationem habere, ejusque nomini complures dicatas esse ecclesias; sed tempus martyrii ignorari. Cur vero qui xx Februarii martyrio coronatus dicitur, colatur a Sardis vii Januarii, nos latet. Franciscus de Esquivel Archiepiscopus Calaritanus in Relatione inventarum reliquiarum ad Paulum V missa, eadem tradit de S. Juliani veneratione, sacrisque illi ecclesiis; aitque in vicis circum Calarim dum sub Missæ initium Confiteor recitatur, plerosque addere solere, etiam ante hanc inventionem, et S. Juliano Comiti.

6 Priznajem da se ovo čini nešto vjerojatnijim od onoga što se govori u Dekstrovoj kronici. Ako je pak postojao i onaj Julijan iz Toleda, ne želimo ničim umanjiti njegovu čast. Stoga ćemo ponovno raspravljati o sv. Julijanu iz Cagliarija 20. veljače, osobito ako u međuvremenu dođemo do pouzdanijih spomenika.

6 Fateor hæc aliquanto probabiliora videri iis, quæ in Dextri Chronico dicuntur. Si tamen fuit ille Toleti Julianus, nihil ejus derogatum honori volumus. Quare iterum de S. Juliano Calaritano xx Februarii agemus, præsertim si interea certiora consequamur monumenta.

7. siječnja Kalendar godine