Slavi se 7. siječnja u različitim martirologijima, osobito Rimskom, Bellinijevu, Maurolicovu, Galesinijevu, Molanusovu djelu Addit. ad Usuard. itd.: sv. Julijan mučenik. Mjesto i vrijeme mučeništva ne navode se.
2 U djelu Chronicon koje je izdano pod imenom Flavija Dekstra, pod god. 91., stoji ovo pod brojem 7: „Sv. Julijan, građanin Toleda, trpi u Toledu VII. dana siječnja. Bio je biskup.” Na to ovako tumači Franjo Bivarije: „Dosad se nije znalo tko je bio taj Julijan, a ostao je nepoznat i Baroniju; ali sada po Dekstrovoj kronici mnogo toga postaje očito što je bez nje bilo nepoznato.” Pod godinom pak 86., br. 6, ista kronika kaže: „Sv. Julijan, učenik sv. Petra, drag Marcijalu, biva premješten u Vic.” To Bivarije tumači da je te godine po zapovijedi cara Domicijana bio prognan iz Rima u Hispaniju. A bilo je doduše nekoliko mjesta kod Hispanaca kojima je bilo nadjenuto ime Vic. Dodaje Bivarije da je prije sv. Eugenija (o kojemu ćemo raspravljati 15. studenoga) svojim sugrađanima Toledancima propovijedao Evanđelje te da je bio nazvan biskupom Toleda i cijele Karpetanije. Kako bi dokazao da je bio drag Marcijalu, navodi nekoliko epigrama napisanih Luciju Juliju; što je (da priznam što mislim) slabo nagađanje. Doista su Franjo Pisa u opisu Toleda i drugi pisci predali da je Eugenije bio prvi apostol Toledanaca. Ponovno o Julijanu Dekstrova kronika pod godinom 94., br. 4: „Lucije Magno Julijan, građanin Toleda i mučenik, drži se u velikoj cijeni.” To Bivarije shvaća o častima koje su mu iskazivane nakon smrti i o čudesima koja je učinio. Ali to ostavljamo Toledancima da pomnije pretresu.
3 Serafin Esquirro u 1. dijelu, 2. knjizi, 26. poglavlju djela Sanctuarium Calaritanum svjedoči da su god. 1615., 22. srpnja, u Cagliariju na Sardiniji pronađene relikvije sv. Julijana mučenika; naime kosti cijeloga tijela, skladno posložene, svaka na svojem mjestu i kao povezane, i to velike, glava cijela, ranjena s tri udarca, sa zatiljkom još krvavim; u istom grobu pokraj glave pohranjen kamen umrljan krvlju, odakle bi se moglo nagađati da je bio ubijen kamenovanjem. Prije toga bio je pronađen dvostruki natpis koji je svjedočio da su to relikvije sv. Julijana; prvi, s nekoliko slova ili oštećenih vlagom ili izbijenih samim iskopavanjem, glasio je ovako:
Taj natpis Serafin ovako tumači: „Ovdje počiva blaženi mučenik Julijan, koji je živio više ili manje 90 godina, počinuo u miru godine od Djevičina poroda...” Drugi natpis glasi ovako:
B. M. IVLIANVS QVI VIXIT ANNIS PLVS MINVS C. REQVIEBIT IN PACE SVB D X KAL MARX Razlika u dobi možda je nastala zbog ispuštenoga slova X ispred C.
4 Premda se pak kaže da je ubijen 20. veljače, Serafin prenosi da se ipak štuje 7. siječnja, s najvećom svečanošću i silnim okupljanjem ljudi u njegovoj crkvi udaljenoj tri milje od Cagliarija. Dodaje da je bio ugledan po rodu i dostojanstvu, da ga običavaju slikati na konju i da ga Sardi posvuda nazivaju SANCTU JULIANO CONTI, kao da je bio grof. Na isto upućuje i to što je u njegovu grobu pronađen poluprsten od zlata te također zlatne niti.
5 Filip Ferrari 3. siječnja njega navodi ovim riječima: „U Cagliariju na Sardiniji sv. Julijan grof i mučenik”; i u bilješkama prenosi da uživa veliko štovanje na cijelom otoku i da je njegovu imenu posvećeno više crkava, ali da se ne zna vrijeme mučeništva. Zašto pak Sardi 7. siječnja štuju onoga za kojega se kaže da je mučeništvom ovjenčan 20. veljače, nama je nepoznato. Franjo de Esquivel, nadbiskup cagliarijski, u izvješću o pronađenim relikvijama poslanom Pavlu V., prenosi isto o štovanju sv. Julijana i njemu posvećenim crkvama, te kaže da u selima oko Cagliarija, dok se na početku mise moli Confiteor, vrlo mnogi običavaju dodavati, i prije ovoga pronalaska: „i svetomu Julijanu grofu”.
6 Priznajem da se ovo čini nešto vjerojatnijim od onoga što se govori u Dekstrovoj kronici. Ako je pak postojao i onaj Julijan iz Toleda, ne želimo ničim umanjiti njegovu čast. Stoga ćemo ponovno raspravljati o sv. Julijanu iz Cagliarija 20. veljače, osobito ako u međuvremenu dođemo do pouzdanijih spomenika.
✠